Priča o legendarnom automobilu koji je motorizovao bivšu Jugoslaviju počinje sredinom ’50-ih godina prošlog vijeka kada se torinski koncern Fiat, zahvaljujući Marshallovom planu, oporavljao od posljedica Drugog svjetskog rata.
Pojavila se potreba za malim automobilom, nešto većim od legendarnog Topolina, koji bi, poput prethodnika, bio pristupačan širokim narodnim masama, prenosi Radio Sarajevo
Razumljivo da je razvoj projekta povjeren Danteu Giacosi, već dokazanom konstruktoru Topolina, koji će kasnije potpisati brojne čuvene Fiatove modele poput Nuova 500, 850 (osim 850 Spidera koji je uradio Bertone), 124 Berlina i Coupe (124 Spider je djelo Pininfarine), 125, 126, 127, 128, 130…
Novi automobil – Fiat 600 – predstavljen je u martu 1955. u Ženevi. Automobil s dvoje vrata, prtljažnikom naprijed, te motorom i mjenjačem ispred pokretao je tečno hlađeni 4-cilindrični motor zapremine 633 kubika, snage 21,5 KS.
U isto vrijeme ubrzano se razvijala i socijalistička Jugoslavija, gdje se takođe ukazala potreba za malim jeftinim automobilom koji će moći kupovati proletarijat.
Još od prije rata Kragujevac je imao tradiciju u proizvodnji četverotočkaša, pa je ovaj šumadijski grad određen za centar automobilske industrije Jugoslavije.
Umjesto da razvijaju vlastiti automobil, Kragujevčani prave pametan korak povezavši se s Fiatom. Prvoslav Raković, prvi Zastavin poslijeratni direktor, 1955. potpisuje licencni ugovor o proizvodnji Fiata 600 u Jugoslaviji.
U vrijeme kada se pojavio novi automobil, u listu Borba, glasilu Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije, izlazio je kratki strip Kurir Fića (autor Milorad Dobrić) u kojem je glavni junak blago i duhovito kritikovao devijacije u društvu.
Sve se poklopilo s nekom vrstom deminutiva od FIAT i nastao je nadimak Fićo koji je potpuno istisnuo zvaničnu oznaku automobila, slično Volkswagenovoj “bubi” i Citroenovoj “žabi” ili “spačeku”.
Probna serija od 25 vozila napravljena je tek 1956. Prvi modeli su, logično, nazvani Zastava 600 i nisu se razlikovali od italijanskog originala. Dakle, u “repu” se nalazio motor zapremine 633 kubika (22 KS).
Zastava 600 je postepeno evoluirala poput Fiatovog blizanca.
Prva verzija (rađena do 1957. godine) imala je žmigavce na vrhu blatobrana, ravne branike… Do 1960. godine pojavili su se žmigavci ispod farova, branici su dobili drugi oblik, a promijenjen je i način otvaranja prozora.
Iako je još 1960. Fiat predstavio model 600 D – s novim motorom zapremine 767 kubika (26 KS) koji je omogućavao postizanje maksimalne brzine od 110 km/h – Zastava je malo kasnila za italijanskim uzorom pa je novi Fićo krenuo u proizvodnju tek 1962. Nazvan je Zastava 750.
U Fiatu su 1964. promjenili “suicidalni” način otvaranje vrata, dok se to kod Zastave dogodilo tek četiri godine kasnije. Do 1971. godine Fićo ima hromirane letvice sa strane i prednji amblem sa oznakom 750.
Prva veća promjena dogodila se 1975. nastankom Zastave 750S s novim motorom.
Zapremina, prečnik i hod motora ostaju isti ali je povećana kompresija izmjenama na glavi, bregastoj osovini i ugradnjom novog karburatora.
To je rezultiralo povećanjem snage na 30 KS i maksimalne brzine na 115 km/h. Došlo je i do nekih promjena u enterijeru poput izmijenjene instrument table i kola upravljača koje je preuzeto od Fiata 126.
Na beogradskom auto salonu 1980. predstavljena je nova generacija Fiće – Zastava 850. To je najjači serijski Fićo (35 KS ). Motor je preuzet iz kombija Fiat 850T a, osim u Zastavu, ugrađivan je i u argentinske verzije 600S.
U Jugoslaviji se proizvodnja održala do avgusta 1985. godine, a ukupno je napravljeno 923.487 primjeraka Fiće. Zanimljivo da je u periodu 1977-1984. godine Zastavina verzija sklapana i u Kolumbiji pod imenom Fiat 750Z.