Ovaj Crnogorac je doktor za snagu Fordovih motora

Crnogorski stručnjak Mrđan Janković decenijama radi i živi u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je na čelu istraživačkog tima zaduženog za stalno unapređenje performansi benzinskih motora automobilskog giganta Forda, piše Pobjeda.

Za svoja naučna ostvarenja i praktičnu primjenu istraživačkih dostignuća dobio je prestižne američke nagrade za doprinos teoriji automatike i za razvoj tehnologije upravljanja automobilskim motorima. Autor je brojnih naučnih članaka publikovanih u vodećim stručnim časopisima u toj oblasti. Već nakon studija obreo se u Americi, a 20 godina je u istraživačkom odjelu Forda.

Svaki benzinski Fordov motor ima pečat Jankovića.

“Rukovodim timom u Fordovom istraživačkom centru koji radi na razvoju softvera za kompjutere koji kontrolišu motore u automobilu. Naš rad uključuje softver za kontrolu glavnog ventila (throttle), promjenljive faze ventila na glavi motora, ubrizgavanje goriva, paljenje, turbo-punjač itd. Glavni ciljevi su da se poveća snaga motora, poboljša potrošnja i smanji emisija štetnih gasova. Skoro svi benzinski motori koje Ford prodaje imaju nešto od našeg softvera u svojim kompjuterima. Jedan konkretan primjer je naš rad na sistemu za napajanje vazduhom turbo motora koje Ford prodaje u Americi, a mislim i u Evropi i Aziji, pod imenom „EcoBoost’“. Rad na ovom problemu se poklapa sa velikom ekonomskom krizom 2008-2009, pa naše kolege u proizvodnom odjelu nijesu mogli da prezmu projekat (kao što sam rekao, ja radim u istraživačkom dijelu). Umjesto toga, mi smo odradili čitav posao, od istraživačkog razvoja do konačnog softvera koji je otišao u vozila”, objasnio je on.

U Fordu je više od 20 godina, za to vrijeme mnogo je njegovih patenata iz oblasti kontrole našlo primjenu u praksi.

“Do sada imam više od 60 patenata u Americi i sličan broj u Evropi, Kini, Japanu itd. Ovi ostali su izvedeni iz američkih tako da u stvari nijesu različite inovacije. Trenutno je 18 patenata primijenjeno u Fordovim proizvodima, a još nekoliko su u procesu da budu primijenjeni u sljedećih par godina”, ponosno ističe Janković.

Otkriva koji su to praktični aspekti i problemi čije rješavanje predstavlja izazov za stručnjake u njegovoj oblasti.

“Jedan dio softvera, uglavnom vezan za rad sistema u zatvorenoj petlji (feedback loop), se bazira na kompleksnim metodama kontrole, pa ponekad uspijevamo da objavimo naše rezultate u časopisima ili na konferencijama. Jedan primjer koji možda mogu da objasnim je kontrola smješe u cilindru. Ona se u benzinskim motorima precizno balansira tako da, u prosjeku, nema ni viška goriva, ni viška vazduha. Samo na taj način katalizatori postižu vrlo visoku efikasnost preko 99%. Kompozicija gasa se ne mjeri u cilindru, već u izduvnoj cijevi sa izvjesnim vremenskim kašnjenjem koje zavisi od nekoliko faktora, ali je u prosjeku oko četvrtine sekunde. Toliko, otprilike, iznosi i ljudsko kašnjenje od trenutka kad vidimo nešto dok ne reagujemo.

Istraživanja pokazuju da naš mozak ima model koji uključuje vrlo preciznu informaciju o tom kašnjenju. Recimo, teniser koji udara lopticu ne gleda u mjesto gdje se loptica i reket sudaraju, već ispred sebe. Ostatak njegove akcije ide na osnovu modela koji predviđa gdje će loptica da bude. Slično tome, moja grupa je razvila sistem upravljanja koji kompenzuje kašnjenje u mjerenju izduvnih gasova. Kontroler se bazira na modelu koji predviđa šta će da se desi u kratkom intervalu u budućnosti, što nam dozvoljava mnogo brže reagovanje kad se pojavi neravnoteža između goriva i vazduha”, naveo je on.

Školovao se u Podgorici i Beogradu, a onda je otišao u SAD. Otkriva kako je do toga došlo i gdje je prvo pronašao angažman.

“Rođen sam u Podgorici, mada su moji roditelji tada živjeli u Ulcinju. U Podgoricu smo se preselili nekoliko godina kasnije gdje sam odrastao i završio gimnaziju. Diplomirao sam elektrotehniku u Beogradu i poslije godine rada na Beogradskom fakultetu dobio sam stipendiju za doktorske studije u Americi. Tako sam sa suprugom otišao u Sent Luis gdje smo oboje doktorirali na Vašington univerzitetu. Poslije doktorata, a prije nego što sam dobio posao u Fordu, radio sam dvije godine na Vašington univerzitetu i na Kalifornijskom univerzitetu u Santa Barbari”, kazao je on.

Sa porodicom često dolazi u Crnu Goru.

“Djeca, ćerka i sin su uvijek jako voljeli da dolaze. Sad imaju manje vremena pošto su oboje završili studije i rade ćerka je ljekar, a sin inžinjer. Moja supruga Miroslava je doktorirala u oblasti automatike. I ona je jedno vrijeme radila u Fordu. Otac Janko je bio profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Podgorici, sada je u penziji, a brat Srđan je profesor na Građevinskom fakultetu”, istakao je on.

Radi u autoindustriji, obožava stara bicikla

Pasija su mu stari bicikli.

“Bavim se biciklizmom, ali samo rekreativno. Obično vozim oko 50-70 kilometara nedjeljno po dosta lošim mičigenskim putevima ovdje uglavnom nema biciklističkih staza. Imam dva klasična bicikla drumaša stara 30 i 40 godina koje sam održavam. Na oba sam stavio i dosta novih djelova, a morao sam i da im proširim zadnje ostaje (seat stays) da bih stavio nove kasete sa više brzina. Srećom, to je moguće sa čeličnim ramovima”, kazao je on.

Jankovićev rad je prepoznat u stručnoj i naučnoj zajednici, a objedinio je inžinjerska priznanja najvećeg američkog i međunarodnog ranga.

“U pitanju su stručne nagrade za doprinos teoriji automatike i za razvoj tehnologije upravljanja automobilskim motorima. Nagrade sam dobio od IEEE (Međunarodni institut inžinjera elekrotehnike) i od Američkog udruženja za automatsko upravljanje. Nagrade su orijentisane prema praktičnoj primjeni, favorizuju inovacije koje direktno doprinose dobrobiti društva i cijenjene su u mojoj oblasti. Pored njih, dobio sam i dvije nagrade od Forda za tehnička dostignuća”, kazao je Janković.

U okviru naučnog i istraživačkog rada objavio je knjigu i više od 100 radova u časopisima i na konferencijama.

“Radovi uglavnom idu u stručne časopise iz oblasti automatike.Moj doprinos su članci o upravljanju automobilskim motorima i sistemima za smanjenje zagađenja, a neki su u vezi sa teorijom automatskog upravljanja to jest nevezani direktno sa automobilskom tehnologijom. Pored nagrada pomenutih gore, dobio sam dvije nagrade od IEEE i SAE (Međunardno udruženje automobilskih inžinjera) za najbolje članke objavljene u njihovim časopisima u datoj godini”, ističe on.

Djed Ivo se vratio iz Amerike da se bori za Crnu Goru

Jankovićev djed je živio u Americi neko vrijeme i to upravo u Detroitu u vrijeme kada je predak današnjeg vlasnika Forda kretao u industrijsku ekspanziju…

“Detroit je centar američke automobilske industrije i većina svjetskih proizvođača ima istraživačke i razvojne centre u okolini. Tako sam se i ja našao u Fordu koji ima svoj centar u Dearbornu, predgrađu Detroita. Interesantna koincidencija je da je i moj djed Ivo živio u Detroitu početkom dvadesetog vijeka. Našao sam podatke sa ostrva Elis centra za imigraciju u Americi koji je sad pretvoren u muzej da je moj djed došao u Ameriku 1911. Inače, Ford je osnovan 1903. Ivo se vratio nazad da se bori za Crnu Goru na početku Prvog svjetskog rata, ali je zarobljen, proveo je vrijeme u zarobljeništvu u Mađarskoj, i po završetku rata se vratio u Crnu Goru. Nije više išao u Ameriku”, naveo je Janković.