Svi vozači koji svakodnevno koriste automobil, posebno za odlazak na posao, često se nađu u saobraćaju u najfrekventnijemu periodu, a to uglavnom bude frustrirajuće.
Svako od nas primjećuje u svojoj saobraćajnoj okolini neke stvari koje mu smetaju, a vozači koji takve stvari rade uglavnom se pojavljuju svuda oko nas, ‘na dnevnoj bazi’, a često nam se čini kako ih je svakim danom sve više i pitamo se: Dokle tako?
U današnje vrijeme gotovo sigurno možemo reći da je jedan od najvećih krivaca za lošu i dekoncentrisanu vožnju – mobilni telefon. Dok čekaju u koloni, gotovo svi ‘čačkaju’ po telefonu pa tako produže do sljedećeg semafora, a koncentracija i zanimanje za svijet van vlastitog automobila drastično padaju.
Takvi vozači vole i da ‘zaspe’ pred semaforom i kad su prvi u koloni pa bez trube i ‘spoljnog upozorenja’ ne registruju’ saobraćajnu signalizaciju. Dok im pogledi i misli putuju društvenim mrežama, što je opasnije od telefoniranja, izlažu sebe i druge velikoj opasnosti.
Upotreba smartfona za vožnje stoga je s razlogom zabranjena. Treba isključiti telefone, uključiti mozak! Vozači moraju da budu svjesni drastičnih posljedica koje proizlaze iz vožnje na koju nisu potpuno usredsređeni, a ne samo eventualnih novčanih kazni koje ih mogu zadesiti.
Iako gotovo svi vozači sami sebe smatraju dobrim i uzornim, pa čak i natprosječno dobrim, što su pokazale i razne ankete, situacija u stvarnosti potpuno je drugačija.
Većina vozača fokusirana je samo na sebe ili nije fokusirana na vožnju i saobraćaj. Zato zanemaruju druge učesnike u saobraćaju, što nesvjesno, što namjerno, što iz neznanja ili prevelike ležernosti, čiste obijesti pa čak i sebičnosti. Svi smo se barem nekoliko puta našli u situaciji kada smo pokušali da se prestroje u drugu saobraćajnu traku, a automobil ispred kojeg bismo trebali ući naglo počne ubrzavati.
Ili kada vozimo autoputem i u lijevoj saobraćajnoj traci ispred nas naiđemo na vozilo zbog kojeg moramo da kočimo, a ispred njega nema nikoga. Vozač nas primjećuje, ali ne ubrzava, ne usporava, ne ‘doživljava’ nas. Isključena su sva njegova čula za svijet izvan vlastitog automobila i putuje u lijevoj traci brzinom uglavnom manjom od ograničene.
Svijest, kultura i navike u saobraćaju faktori su na kojima se treba poraditi individualno, ne bismo li tako postali bolji i savjesniji vozači. Tako će se omogućiti bolji i brži protok saobraćaja, a opasnosti od mogućih nezgoda biće svedene na minimum.
