Diplomirani inženjer pejzažne arhitekture Milica Berberović navela je 24 zanimljive činjenice o mimozama, koje možda nijeste znali, piše portal herceg Novi Cool.
1. Naziv „mimoza“ koji se koristi je u stvari trgovačko ime koje potiče iz Francuske odakle se vršio eksport cvjetnih grančica. Inače su mimoze, u botaničkom smislu, neke druge biljke, bliske našim „mimozama“.
2. Ono što se sadi u primorskim đardinima su u stvari akacije.
3. Preko 800 vrsta akacija se može naći u Australiji i u tropskim i suptropskim područjima Amerike, Azije, Afrike i Evrope. Najveći broj vrsta rasprostranjen je u Australiji. Jedna vrsta akacije je i državni cvijet Australije.
4. Akacije su uglavnom žbunovi ili manja stabla koji rastu na sušnim i sunčanim pozicijama. Obično narastu do 12 metara visine iako neke vrste mogu dostići i do 20 metara i 90 centimetara u prečniku debla.
5. Mnoge vrste imaju zelene, peraste listove koji su gusto zbijeni na granama i stvaraju utisak velike paprati. Vrste koje rastu u sušnim predjelima imaju redukovane listove koji se sastoje samo od vertikalno spljoštenih lisnih drški bez liske
6. Afričke vrste akacija su prekrivene oštrim bodljama koje su ustvari modifikovane grane ili listovi. Trnje štiti biljku od gladnih biljojeda kao što su žirafe, antilope i druge životinje savane.
7. Jedna vrsta akacija sa savijenim trnjem u Afričkoj savani, živi u simbiozi sa vatrenim mravima. Akacije obezbjeđuju zaklon (mravi žive unutar trnja) i hranu za mrave (nektar), a zauzvrat, mravi štite biljku od životinja koje se hrane biljkama.
8. Akacije imaju mirišljave cvjetove oblika graška, uglavnom žute boje, ponekad ljubičaste ili crvene. Cvjetovi su sa velikim brojem dugačkih prašnika i smješteni u gustim grozdastim cvastima na kraju grane.
9. Mimoze cvjetaju od decembra pa do marta, ali ima i onih vrsta koje cvjetaju u junu i julu, pa i onih koje cvjetaju nekoliko puta u toku godine (Acacia semperflorens “mimoza 4 sezone”)
10. Plod akacije je suva mahuna, dugačka i popunjena sa smeđim ili crnim sjemenkama koje mogu preživjeti u jako lošim uslovima a čak i nakon požara vrlo lako proklijaju.
11. Akacije se razmnožavaju sjemenom ili reznicama, a današnji kultivari se često proizvode i kalemljenjem.
12.Akacija ima kratak životni vijek. Najveći broj vrsta živi između 15 do 30 godina.
13. Mnoge vrste se sade u cilju spriječavanju erozije i vezivanja pijeskova jer imaju snažan korjenov sistem.
14. Akacije imaju sposobnost brze regeneracije nakon požara ili sječe.
15. Brzo rastu na različitim zemljištima, čak i na onima sa niskim sadržajem
16. Imaju sposobnost vezivanja azota iz vazduha.
17. Mogu podnijeti temperature do -7°C, ali se ipak za sadnju preporučuju lokacije zaštićene od prodora hladnih vjetrova i južne sunčane ekspozcije.
18. Neke od vrsta su se pokazale kao invazivne vrste van svog prirodnog areala.
19. Akacije se gaje kao dekorativne vrste, njihovo drvo ima primjenu u industriji namještaja. Osim toga, komponente izdvojene iz svih dijelova biljke koriste se u farmaciji, kozmetičkoj industiji i medicini
20. Sjeme i mladi izdanci se koriste u azijskoj kuhinji za pripremu raznih supa, omleta i karija. Amerikanci vole da konzumiraju liker napravljen od cvjetova akacije. Listovi akacije su važan izvor hrane za kamile, koze, žirafe i stoku.
21. Tvrdo i dugotrajno drvo akacije je popularno i u prošlosti se koristilo za ručnu izradu brodova. Danas, se uglavnom koristi za podove, namještaj, igračke, nakit i alatke.
22. Cvjetovi akacije su važna sirovina u industriji parfema i kozmetike
23. Smatra se da su prve mimoze stigle u Francusku u toku 18 og vijeka i prvo su se sadile oko vila bogatih ljudi koji su zimu provodili na Francuskoj rivijeri. Prva Acacia dealbata je uvezena 1864 iz Australije u Francusku i posađena u parku jednog zamka u Kanu.
24. Ne može se sa sigurnošću utvrditi kad je prva akacija stigla u Herceg Novi. Najčešće se gaji Acacia dealbata Link. i njeni varijeteti ( dealbata var rustica, A. dealbata var gaulois i A. dealbata var. tournaire). Osim toga gaje se još i Acacia floribunda hort. , Acacia podalyrifolia A. Cunn., Acacia longifolia Willd., Acacia cultriformis Cunn , Acacia baileyana F.v.M. ( A.Sterniša: Mogućnosti korištenja australijaskih akacija kao hortikulturnog potencijala hercegnovskog područja, „Boka“ zbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti, br 10/II, 1979.).
