Bojana između prirode i ljudi

Bager koji proteklih dana „otvara” ušće desnog kraka Bojane privremeni je pokušaj da se protočnim učini dio rijeke, koji je zbog taloženja materijala na ,,račvi“ i ekstremno niskog vodostaja pretvoren u mrtvi rukavac, načičkan kolibama i vilama za rentiranje sa neriješenom kanalizacijom.

Za Ulcinjane, posebno ribare, koji pamte vakat kada se obalama rijeke nesmetano prolazilo, i sama ekspanzija turističkih objekata nerealna je slika. Još nerealnija je teška mašinerija na prvom ušću, piše Pobjeda.

Rješenje?

Konstatuju, ipak, da se protiv prirode ne može, i da bez struke i nauke, protok tog dijela Bojane, za koji su zainteresovani svi podjednako, ribari, ugostitelji, kao i vlasnici objekata na njenim obalama, nije moguće dugoročno riješiti na valjan način.

Predsjednik udruženja ribara Ulcinj Ivo Knežević, čija porodica živi od mora i uz more, smatra da od situacije ne treba praviti političko pitanje, već uticati da se nađe modus koji će pomoći Bojani, a neće narušiti ili pogoršati stanje.

„Prije dvadesetak dana kontaktirali su me iz Morskog dobra i njihovog sam predstavnika vozio barkom na račvu da ukažen na ono što, po mom sudu, treba uraditi kako se ne bi dogodilo zatvaranje ušća. Tada su najavili da je u planu intervencija. Jak jugozapad koji je potom uslijedio pretekao je reakciju nadležnih. Sada, ovo što vidite je pokušaj da se koliko-toliko protok omogući, a ovaj krak Bojane ne pretvori u Port Milenu“,  priča Knežević za Pobjedu.

Račva

Dok uzvodno sa Kneževićem ekipa Pobjede plovi ka mjestu gdje se Ada ispriječila toku Bojane, prolaze kroz špalir starih i novih kućica izgrađenih na šipovima i nabacanom materijalu. Tek poneka kalimera i red trske podsjeća na staru, ribarsku Bojanu.

Kućice sežu gotovo do same račve, a sa druge, Ađine strane, gotovo da su u graničnom pojasu.

Knežević zaustavlja barku i pojašnjava kako tok Bojane nasipa „desnu skretnicu” rijeke. Spušta veslo koje na toj poziciji jedva doseže do pola.

„Jedini način da se na neki duži period riješi situacija je da se prokopa račva. Kako, ne pitajte mene. Odgovor treba da daju stručnjaci, kako bi se našla prava mjera kako velike vođe ne bi ugrozile objekte nizvodno. Jer to više nijesu samo ribarske kućice. To je naselje odviše od petsto objekata“, kaže Knežević.

Efekti gradnje

Da je rješenje prokopavanje račve i izgradnja neke vrste usmjerenja zavodu, naročito desnim krajem, smatra i Muzafer Beljo Čauši, novinar i hroničar „vremena koje teče Bojanom“.

“Drugo ušće je uvijek bilo mnogo bogatije vodom. To se, međutim, dodatno proširilo na uštrb desnog kraka kada je vođa na samu račvu nanijela trupove oko kojih se taložio pijesak. Onda je suša napravila završni potez“,  kaže Čauši.

Prema njegovom mišljenju, nemoguće je, ipak, problem sagledati van konteksta ekspanzije gradnje na desnom kraku Bojane.

“Izgradnja velikog broja kućica duž obje strane desnog kraka na neki načinje fiksiralo obalu. Tim dijelom rijeka ne može da se preliva, već je ograničenog korita zbog nasipanja materijala, izgradnje šipova i kućica. Tako daje prirodno što rijeka ,,ide“ linijom manjeg otpora, stranom gdje nije sputana. Da ne govorimo o ekološkom aspektu problema koji je napravljen, jer slivnicima iz kupatila i sudopera zajedno sa otpadnim vodama i fekalijama u rijeku završava silna količina raznih hemikalija“ , ističe Čauši.

Prema njegovim riječima, odavno je regulacijom Drima izvršen uticaj na protok Bojane, to nije novina, ali je ove godine ključni problem izuzetno nizak vodostaj.

“U takvim uslovima, zbog kriptodepresije, more ima mnogo jači uticaj na Bojanu, naročito tokom plime ili juga. Na dan kada je otvoreno ušće bagerima, više je, čini se, mora ušlo u Bojanu nego što je ona otekla u more“, kaže Čauši.

Nostalgija (ne) pomaže

Kao i Beljo Čauši, Ulcinjanin Nenad Radović, koji se sportskim ribolovom bavi čitavog života, pamti vrijeme kada se nije smjelo graditi na samoj obali.

„Tada su ribarske kućice, a mogli ste ih prebrojati na prste, pravljene dvadesetak metara od zone najviše vode. Uz obalu je postojao put i nesmetano se moglo prolaziti. Uz rijeku su bile trske i kalimera i poneki pristan za barke. Ekosistem je danas potpuno izmijenjen, a zagađenje rijeke je, uz neke ranije izmjene u toku i gubitak pogodnog terena za mriješćenje, vjerovatno uticao na nestanak nekih uobičajenih vrsta riba za Bojanu poput hame, jesetre ili bijele korbe“,  priča Radović.

On napominje da se u kontekstu regulacije korita rijeke polazi od nastale situacije, manje se vodi računa o životnoj sredini. Apeluje zato dabi to moralo biti u fokusu, kako pravo bogatstvo ove rijeke i jedno od njenih ušća ne bi lagano odumiralo.

Drugim riječima, da ušće i dalje ostane, u simboličkom smislu, izvorišteBojane, kako je to pisao novinar i publicista Duško Milačić (Izvor na ušću).

Nema više ni „Franc Jozefa”

Razdvajanje rijeke pokazuje kako priroda na osnovu svojih zakonitosti reaguje na impulse tako je i Bojana svojim ritmom od nasukane olupine napravila rječno ostrvo, nivelišući, usput, sve što joj se ljudskom rukom, ili prirodnim usudom našlo na putu. Glavnina vode sa tog mjesta odvaja se lijevo i vodi ka Drugom ili Velikom ušću. Tim krakom, duž matice rijeke je granična linija sa Albanijom.

Danas je ušće svedeno, suženo. Do prije koju godinu tu je postojalo još jedno ostrvo, prvo koje je odolijevalo vodama (iz kojih je niklo) a oko njega je Bojana ubrzavala sa obje strane.

Rijeka mijenja pravila iz godine u godinu. Tako su i od ostrva ostale dvije grane koje štrče iz vode. U međuvremenu, na desnoj obali je napravljen dubok Jegač“, zaliv i pitanje je dana kada će Bojana uspjeti da ga probije gdje je najtanji i napravi novu, minijaturnu adu. Koja će trajati do prve velike vode.

Kontrasti kod Paratukrka

Ada od kormorana ili Paratuk (Paratuh) ostrvo je koje se nalazi nekih pet kilometara uzvodno od ušća, ispod sela Reč. Poznato po kolonijama ptica, jedan je od prirodnih bisera Bojaninog toka.

Tu je Bojana najšira, a na pojedinim mjestima jako plitka, naročito na albanskoj strani. Sa druge, desne obale lagano, ali sigurno potkopava obalu i erodira materijal i sitni mulj i pijesak.

“Ispod Paratuka je na našoj strani rijeka duboka 13 metara, a desno od nas nepuna dva metra”,  pokazuje Knežević.

Specifična situacija traži stručna rješenja

Hidrološki ekspert prof. dr Mihailo Burić smatra da je poduhvat regulacije desnog kanala Bojane ozbiljna stvar koju treba temeljiti na rješenjima struke i nauke, a ne nikakvim usputnim potezima.

On je u izjavi Pobjedi podsjetio daje Bojana specifična jer je riječ o kriptodepresiji.

“Duga je 44 km, na rastojanju od 24 km između ušća u more i Skadarskog jezera. Na 36 kilometara toka dno njenog korita je ispod nivoa mora. Izvire iz Skadarskog jezera na 2,5 do 3,3 metra nad morem, a uvire u more na dva, a ponegdje i na pet metara ispod nivoa mora“,  ističe Burić.

Kako navodi, kod Frasakanjela je Bojana duboka čak 15 metara ispod nivoa mora.

“Na tom mjestu je nivo vode u Bojani ljeti čak na svega oko 30 centimetara iznad nivoa mora. Voda oscilira pod uticajem prirodnih doticaja, rada hidroelektrana u Albaniji, a osjeća se i uticaj morskih mijena. Rijeka obiluje morfološkim elementima meandara, kosa, sprudova, mangura, greda, što čini njeno korito veoma morfološki razuđenim, vertikalno i horizontalno“,  ističe Burić.

Prema njegovim riječima, cijela ta igra prirodnih uslova (uz nama nepoznat režim rada hidroelektrana u Albaniji) voda, erozije, akumulacije, neotektonike, dovela je do ovog stanja u kojem najviše vidljivu ulogu imaju nanosi šljunka i pijeska.

„Tako je u našem vremenu. Inače je u doba predglacijacije korito Bojane bilo na visini većoj za oko 40 metara u odnosu na današnje. To sam lično ispitivao i dokazao. Povećani pronos nanosa koji dolazi uglavnom sa albanske teritorije je, u najnovijem vremenu, pospješio proces izdizanja taloga na ušću Bojane u more. Znači, uzrok ovom stanju su prirodni procesi, koji su uvećani onoliko koliko je ostvaren uticaj rada hidroelektrana iz Albanije“,  napominje Burić.

Kako ističe, bilo kakva paušalna ili ad hok intervencija ne može biti rješenje za ovako kompleksne aspekte.

“Samo ozbiljna studija i projekat regulacije i usmjerenja vode u desni kanal (račvu) daju odgovor na nastalo stanje“, smatra Burić.

On ističe da su utemeljene kritike da se stanje na Bojani nije pratilo shodno promjenama, onako kako struka nalaže.

“Najozbiljniji podaci o tome do sada se nalaze u dobrim projektima našeg nakadašnjeg vodoprivrednog preduzeća ,,Zeta“. Radili su ga naši ljudi, koji to bolje poznaju od stranaca. Nažalost, mi tog preduzeća nemamo odavno, jer je vodoprivreda, iako potencijalno najbogatija i najznačajnija naša grana, zanemarena kod nas. Poduhvat regulacije zapadnog kanala (ne čišćenja) mora biti smislen, kontrolisan i stručan, pa stoga i projektovan da bi bio prihvatljiv. Ne sporim da to može i ofrije, ali ja tako ne bih radio. Mogu nastati nepredviđeni problemi”, upozorava Burić.