Čas antropologije – ili kafanska tuča viđena očima biologa

Stav: Petar Špadijer, profesor biologije

“Već nekoliko subota vlasnik periferijskog ugostiteljskog objekta organizuje žurke, na koje dolaze i mladići i djevojke i iz drugih djelova grada.”

scena I: Horde nendertalaca,obučene u krzna sačinjena od lokalnih preživara, lica maskiranih ratničkim bojama, kreću se ka mjestu okupljanja gdje će, uz ritualnu muziku i igru, odati počast božanstvima prirode, u nadi da će sebi obezbijediti partnera za parenje.

“Subotnja žurka prošla bi bez incidenta da nije, navodno, došlo do svađe zbog jedne od prisutnih djevojaka.”

scena II: Limitiran broj ženki unosi nervozu među mužjake, koji, pod snažnim uticajem hormona, opsjednuti nagonom za produženje vrste, vrebaju konkurente i spremaju se za borbu.

“Prema tvrdnjama očevidaca verbalni duel je prvo nastao u lokalu, koji je bio pun gostiju, da bi nekoliko minuta kasnije prerastao u opštu tuču ispred lokala… I ako su u tuči dvije suprostavljene grupe korišćena i metalne stolice, nije bilo teže povrijeđenih.”

scena III: Mužjaci atakuju jedni na druge, pri čemu se koriste najbližim tvrdim predmetima kojima nanose udarce konkurentima. Iako naizgled opasni, ovi udarci su pretežno lokalizovani na predio lobanje, koja, paradoksalno, predstavlja najsigurniju zonu tijela zbog svoje ekstremne tvrdoće. Mužjaci se na ovaj način trude da zaplaše i otjeraju svoje konkurente, ali ne i da ih ubiju, jer je krdo posjeduje minimum organizovanosti koja ne gleda blagonaklono na definitivno uništenje člana vrste.

“Manja grupa mlađih momaka koji su, navodno, iz Maslina i Zagoriča, a koji su se potukli sa grupom od desetak momaka sa Zabjela, pobjegla je u nepoznatom pravcu.”

scena IV: Poražena grupa se povlači ka svojim staništima, ostavljajući za sobom ženke. Ženke, pak, podliježu udvaranjima jačeg krda, odlaze sa pobjednicima čija snaga obećava jače i zdravije potomstvo i pristupaju parenju.