Društvo

CGO: Za suočavanje sa 90im potrebna politička volja, društvena katarza i obrazovanje

Pošteno preispitivanje prošlosti, utvrđivanje činjenica, individualizacija odgovornosti i zadovoljenje pravde u pogledu ratova 90ih, predstavljaju preduslove za dobre regionalne odnose, ali i za oblikovanje građanske i multietničke Crne Gore, zaključeno je na konferenciji ”Tranziciona pravda i kultura sjećanja o 90im – između odgovornosti i nepoželjnog nasljeđa”’, koju je organizovao Centar za građansko obrazovanje (CGO) uz podršku Ministarstva za ljudska i manjinska prava Crne Gore.

Mehmed Zenka, ministar za ljudska i manjinska prava u Vladi Crne Gore, istakao je značaj tranzicione pravde i projekata koji adresiraju tu temu iz različitih aspekata.

“Svjedoci smo dešavanja koji su se odgirali u bliskoj prošlosti i koji su ostavili snažan pečat. Smatram da ovakve projekte treba podržavati jer se moramo sjećati prošlosti, iščupati je iz zaborava i dati joj pravu vrijednost odnosno sagledati je sa prave strane”, kazao je Zenka.

On je mišljenja da je važno otkriti zašto se ponavljaju neke stvari iz istorije, a koje nerijetko vode i do sukoba između naroda koji su inače upućeni jedni na druge.

“Narode nije moguće razdvajati po podnebljima. Naša je obaveza ukazivati na greške politika i stvoriti sredinu za sve narode. Vlada Crne Gore ulaže u programe promocije ljudskih i manjinskih prava jer se njima doprinosi vrijednosti očuvanja dobrih odnosa”, zaključio je Zenka.

Direktorka CGO-a, Daliborka Uljarević smatra da, u odnosu na zemlje okruženja, Crna Gora ima relativno malo ratno nasljeđe 90ih, ali da se ni sa tim naslijeđem nije adekvatno suočila, kao i da formalni obrazovni sistem ostaje nedostatan kad je riječ o ovim pitanjima.

“Jedan od ključnih strateških ciljeva države Crne Gore jeste članstvo u EU. Međutim, ta integracija mora biti zasnovana na demokratskom principima i funkcionalnoj vladavina prava, a što uključuje i primjenu mehanizama tranzicione pravde. Tu mislim i na činjenični zapis o tim događajima, valjano dokumentovanje jednog vremena koje za sada ostaje skriveno a samim tim i podložno manipulacijama. Generacije koje dolaze moraju znati činjenice o svemu što se dešavalo u bliskoj prošlosti naše države i regiona, moraju im se otvoriti mogućnosti i različiti načini da o toj prošlosti slušaju i uče, kako greške ne bi bile ponovljene i kako bi ulagali u održivu regionalnu saradnju”, navela je Uljarević.

Kako dodaje, ovo naglašava zbog činjenice da je najveći broj građana, po podacima našeg istraživanja, mišljenje o ratovima 90ih formiralo na osnovu iskustava bliskih ljudi ili posredstvom medija, a kako dodaje, vrlo je mali broj onih koji su naveli da su mišljenje o ratu stekli kroz formalno obrazovanje, pri čemu je ovo za mnoge i dalje tabu tema a veliki je prostor ostavljen i za manipulacije.

“Upravo ta negacija i neznanje, posebno u sferi odgovornosti za ratne zločine koje smo počinili mi, predstavlja dodatni teret koji nas sputava, ne samo u integracijama, već u napretku i evoluciji cjelokupnog crnogorskog društva, a prije svega u prijeko potrebnoj građanskoj konsolidaciji”, zaključila je Uljarević.

Ranko Krivokapić, počasni predsjednik Socijaldemokratske partije (SDP), ocijenio je da Crna Gora još uvijek nije u stanju da napravi pravi zaokret u ideološkom smislu i da zato treba stalno širiti poruke virusa pravde i slobode.

“Nas smo dvojica sad u crnogorskoj Skupštini koji smo 90-ih bili na pravoj strani. Nas je bilo toliko malo i ostalo nas je toliko malo u antiratnoj ideologiji, u građanskoj Crnoj Gori, u evropskoj i intergrisanoj sa zapadnim vrijednostima koju smo izgradili sa onom jednom petinom koja je bila manjina. I vi ste danas isto manjina i na vama je da se izborite da dođemo do kulture sjećanja. Manjina je ta koja najčešće kvalitativno mijenja društvo”, kazao je Krivokapić.

“Više se uzdam u njihov nekarakter nego karakter. Samo nekarakteri mogu biti nacionalisti šovinisti i ratni zločinci, i uvijek naći dogovor oko održanja vlasti. Kao što vidim da i danas postoji koalicija koja je zajedničkim snagama u protekle tri decenije napravila nekoliko pohara, od Dubrovnika pa do trenutne pohare”, naveo je on govoreći o političkim strukturama u regionu i Crnoj Gori. “Dok vlast bježi od prošlosti a opozicija želi da se vraća u nju, začuđujuće je da smo došli ovdje gdje jesmo”, rekao je Krivokapić u osvrtu na aktuelna dešavanja u Crnoj Gori.

Šerbo Rastoder, akademik CANU i profesor Filozofskog fakulteta, problem tranzicione pravde sagledava kroz kroz dva aspekta – onog šta je bilo i onog što je crnogorsko društvo spremno da prihvati.

“Ovo su prostori gdje se mora nesto i shvatiti, a ne samo vidjeti. Imate i nevjerovatne situacije kada čovjek u Hagu prizna zločin, a njegov sljedbenik kaže da toga nije bilo. Suština je i u svijesti ljudi da ono što je bilo prikažu na način kako se to ne bi ponovilo. I tako dolazimo do novog izazova – a to je pričati o zlu na način da se zlo ne afirmiše,“ pojasnio je on.

Rastoder je govorio i o tezi da se II svjetski rad završio 1989, odnosno da su toliko dugo trajali različiti dijelovi denacifikacije u različitim zemljama.

“Crna Gora je uspjela da 30 godina nakon nekih događanja napiše istoriju. Mi smo opisali ta dešavanja svjesni da smo u riziku da svi preispitaju te činjenice jer smo i sami bili dio tih vremena. Ali, mi i želimo da se otvori diskusija oko tog obimnog materijala… Ko je zavirio u arhiv Tribunala zna koliko je toga pohranjeno i da biti potrebno deset generacija poslije nas da se to temeljno istraži“, kazao je on govoreći o trotomnom istoriji Crne Gore od 1988. do 2017. godine, čiji je jedan od koautora.

On je ocijenio da postoje i neke pojave fašizacije crnogorskog društva 90ih godina XX vijeka, a što je ilustrovao odnosom prema neistomišljenicima i medijima.

“Crnogorsko društvo je dugo njegovalo kolektivizam i autoritarnost kao vrijednosti. Na toj tradiciji koja isključuje pojedinca „dogodio se narod“ kao oblik autoritarnog populizma što je bio privid vraćanja individualnog kao subjekta društva. Zato se neistomišljenik često uzima kao „neprjatelj“, a da bi se ova kvaifikacija pojačala, dodaje se i atribut „izdajnik“. Pošto su u početnoj fazi u javnom diskursu bili najvidljivi „novinari i poslenici javne riječi“, predstavnici ili pristalice „starog rukovidstva“, to je „obračun“ sa takvima uzdizan na nivo patriotizma i odanosti. Nažalost, nikada niko nije ni pokušao da istraži bilanse „čistki“ koje su uslijedile po ovom osnovu“, podsjetio je on.

Posebno je elaborirao poziciju crnogorskih vlasti tokom 90ih, ulogu crnogorskih suverenista, ratnu propagandu, ali i svijetle primjere admirala Vladimira Barovića i kapetana Krsta Đurovića u tim vremenima.

Nebojša Vučinić, profesor Pravnog fakulteta UCG i bivši sudija Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, cijeni da je istorija potrebna kako bismo znali ko smo bili i šta smo radili.

“a bih dopunio naziv današnje konferencija „tranziciona pravda/tranziciona nepravda“ jer tranziciona nepravda još uvijek preovladava… Izborili smo nezavisnu drzavu i ušli u NATO savez, ali nije došlo do civilizacijsko – emancipatrskog pomaka u razvoju društva, a samo sa tim pomakom moguće je adekvatno suočavanja sa onim što je bilo. Zločini moraju biti kažnjeni da se ne bi zaboravili i da se ne bi nikada više ponovili. To je poruka procesa denacifikacije i razlog zbog kojeg ovi zločini ne zastarijevaju“, kazao je on.

Vučinić je istakao da „naša ‘elita’ nije smogla snage da napravi taj iskorak u razvoju države i društva koji bi omogućio da pravda trijumfuje nad nepravdom.

Kao faktore koji usporavaju tranzicionu pravdu, Vučinić apostrofira stav prema Haškom tribunalu koji je od početka bio negativan, uz ono što se može staviti u kategoriju ponašanja ‘elita’.

On je dodao da je ključan i nedostatak političke volje da se zločini presude, kao i neznanje i nesposobnost pravosuđa da adekvatno primijeni međunarodne pravne standarde, kao na primjer u slučaju „Deportacija“.

“Bilo je nekih suđenja, ali prave tanzicione pravde malo“, mišljenja je Vučinić.

On je zaključio da „kretanje u začaranom balkanskom krugu zla (zločin – osveta – novi zločin) pokazuju i svakodnevna dešavanja, i neće biti postignuta potpuna tranziciona pravda dok se ovi procesi ne završe, dok se ne završi civilizacijsko emancipatorki iskorak crnogorskog društva i države za koji je odgovorna elita.

Zato se istorija uči da se ne bi ponavljala“.

Rade Bojović, analitičar, decidan je u stavu da se savremena Crna Gora mora bazirati na antiratnom nasljeđu 90ih godina.

“Antiratna manjina u Crnoj Gori je bila pro-jugoslovenske snage, podržavaoci Anta Markovića u Crnoj Gori. Kada smo vidjeli da od Jugoslavije nema ništa, da su je ubili, rasparčali, onda je antiratna politika, koja je bila demokratska, postala suverenistička. I, naravno, istrajavala je u svojoj prozapadnoj političkoj orijentaciji“, kazao je on.

2

avatar
1000
2
0
0
 
2
CrniCicka
NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Crni
Gost
Crni

A dje su im maske

Cicka
Gost
Cicka

A maske i distanca ništa!

Send this to a friend