Društvo DOBITNIK MIROSLAVLJEVOG JEVANĐELJA ZA 2018. PROF. SRĐA MARTINOVIĆ

Crnogorski vojnik bio i ostao patriota

Martinović

Države koje drže do sopstvene svijesti posebnu pažnju poklanjaju tradiciji i vrijednostima, a crnogorsko Ministarstvo odbrane posebnu pažnju posvećuje tradiciji, imidžu i identitetu Vojske, kazao je za Dnevne novine profesor Srđa Martinović, najmlađi doktor nauka sa univerzitetskim angažmanom i dobitnik najvećeg državnog priznanja “Miroslavljevog jevanđelja” za 2018. godinu. Autor brojnih knjiga, naučnih i stručnih radova na temu istorije Crne Gore ističe da ima sličnosti između crnogorskog ratnika nekad i crnogorskog vojnika danas, te da je ključna patriotizam, odnosno ljubav prema domovini.

Zrelost jednog društva ili zajednice ogleda se u odnosu prema prošlosti i budućnosti, a među osnovnim postulatima na kojima se izgrađuje savremeno duštvo, kaže za Dnevne novine Martinović, je tradicija kao evolutivni put kroz koji prolazi jedan kolektivitet.

“Prošlost kao dio identiteta, baza koja bi trebalo da predstavlja vrijednost na kojoj se dalje nadograđuju sve oblasti ljudskog djelovanja. Dovoljno je pogledati velike civilizacije i njihov odnos prema tome. Šta su London, Pariz, Sank Peterburg ili Rim bez prošlosti? Na ovim prostorima prošlosti ima napretek. Ona je jedna od glavnih razonoda ali često i glavna determinanta političkih procesa. Njome barjače svi tražeći u njoj potvrdu i argumentaciju sopstvenih ideja i stavova”, kaže Martinović.

Veza između vojnika i istorije je, dodaje, neraskidiva. On u njoj, kaže, pronalazi i motiviše sebe, usvaja prethodna iskustva i znanja i izgrađuje sebe kao vrijednost.

“Predmet Vojna tradicija i istorija sa povećanim fondom časova uveden je na svim nivoima vojnog obrazovanja od
dobrovoljnog služenja vojnog roka, preko osnovnih i naprednih vojničkih i podoficirskih kurseva do specijalističkih i oficirskih obuka. Na ovom predmetu mladi vojnici, podoficiri i oficiri se detaljno upoznavaju sa vojnom istorijom Crne Gore od najstarijih vremena do današnjih dana. Organizuju se kolektivne posjete muzejima i mjestima od značaja za vojnu istoriju, a na kraju školovanja na terenu u datim uslovima sprovode se rekonstrukcije neke od bitaka ili operacija koje je vodila crnogorska vojska”, objasnio je Martinović.

Sve države koje drže do sopstvene svijesti posebnu pažnju poklanjaju tradiciji i vrijednostima, a posljednjih godina, ističe, Ministarstvo odbrane i Vojska, pored modernizacije i opremanja oružanih snaga, podmlađivanja i školovanja kadra i uspjeha na spoljnopolitičkom planu, vrijeme i pažnju posvećuju tradiciji i uopšte imidžu i identitetu crnogorske vojske.

“Gardijska jedinica dobila je svečanu novu uniformu sa crnogorskim kapama koje se vraćaju u vojsku nakon gotovo jednog vijeka. Dan Vojske obilježava se prigodnom ceremonijom u različitim gradovima uz svečano polaganje zakletve, prezentovanje opreme i jedinica. U toku je realizacija dobijanja novog izgleda uniformi i znakova, a sve u skladu sa tradicijom i savremenim potrebama i opredjeljenjima. Stvaranjem zakonskih pretpostavki vodovi i rodovi obilježavaće datume, koji se vezuju za prve početke u crnogorskoj vojsci 19. ili 20. vijeka”, naglašava Martinović.

Uvažavajući vojnički karakter i zainteresovanost mlađih generacija, dodaje, uvedeno je dobrovoljno služenje vojnog roka i sprovedene brojne aktivnosti na popularizaciji vojnog poziva.

“U vojnim objektima i jedinicama započeta je izrada njihovog istorijata i predstavljanje razvojnog puta svih jedinica kroz istoriju. Veći broj vojnih objekata koji nije imao nazive, nazvan je po velikim istorijskim ličnostima, od vojnog aerodoroma na Golubovcima “Knjaz Danilo”, kasarne u Maslinama “Marko Miljanov Popović”, preko kasarne u Kolašinu “Đuro Drašković” i planiranog vojnog objekta na sjeveru “Miljan Vukov Vešović””, ističe Martinović.

Ove godine u organizaciji Ministarstva i lokalne samouprave i SUBNOR-a rekonstruisan je spomenik Božičnim ustanicima u Bajicama, a organizovana je, kako je rekao, do sada najsvečanija akademija i svečanost povodom sto godina od jednog istorijskog događaja.

“Dakle, Ministarstvo i Vojska su pokazali primjerima kako se treba odnositi prema slavnoj tradiciji i kako baštiniti nasljeđe prošlih vjekova, ne propuštajući priliku da se uzme učešće i obilježe jubileji od svih važnih događaja iz crnogorske istorije, koje naredne generacije neće imati priliku da slave, jer jednom je stotinu godina”, ocijenio je Martinović.

Inspiraciju za monografije u kojima do detalja opisuje život crnogorske vojske Martinović je, kaže, pronašao u sredini u kojoj je odrastao a koja je proživljavala istorijske trenutke.

Čini mu se da se više doživljava prošlost nego što živi sadašnjost, a toliko prisustvo prošlosti, dodaje, prati i njeno nepoznavanje, a često i pogrešno interpretiranje.

“Bilo je potrebno napraviti neku vrstu granice između ta dva vremenska susreta, a sve više vjerujući da je nju gotovo nemoguće do kraja napraviti u našim mentalnim sklopovima. S druge strane, istorijska i porodična obaveza i osjećaj da se sačuvaju od zaborava događaji i ličnosti koji su iznjedrili i stvorili Crnu Goru, opredijeli su me da široj javnosti kroz akademski i profesionalni rad približim tu i takvu Crnu Goru”, rekao je Martinović.

Ne može postojati veća satisfakcija, ističe, nego prenositi priču mlađim generacijama, priču o zemlji predaka, probuditi njihovo interesovanje i želju za novim saznanjima.

“Zanimljivo je da su veoma zainteresovani za ove teme ljudi starije generacije. Inspiracija se nalazi i u našim Crnogorkama heroinama prošlosti i sadašnjosti koje su čuvale najviše etičke principe, kao tajnu duboko u sebi poput one ratnice Ivane sa kojom poznata spisateljica Ljiljana Habjanović-Đurović počinje roman o Crnogorkama kroz istoriju”, naglašava Martinović.

Ideja o bavljenju istorijom kod njega bila je prisutna znatno ranije, ali je sazrela i počela da se pretače u pisanu riječ za vrijeme prve godine studija kada je i započeo prvu monografiju “Generali Knjaževine i Kraljevine Crne Gore”.

“U njoj su predstavljeni rezultati mog naučnog istraživanja kroz studiju o eliti crnogorske vojske tj. divizijarima i brigadirima sa biografskim leksikonom. Naredne godine uslijedilo je publikovanje druge mnogorafije “Crnogorski generali u Kraljevini SHS/ Jugoslaviji 1919-1941″ u kojoj je predstavljena studija o vojnoj eliti iz Crne Gore u određenom vremenskom periodu”, kazao je Martinović.

Nedostatak izvora, slabo sređena i nekompletna dokumentacija, dodaje, znatno su otežale nastanak tih djela. Knjige, kaže, nikada ne bi mogle dobiti adekvatan sadržaj i formu da nije sproveden iscrpan istraživački rad koji je podrazumijevao i terenski – pronalaženje živih potomaka i rodbine koji su imali vezu sa crnogorskim generalima.

“U cilju prikupljanja vjerodostojnijih i potpunijih podataka obavio sam preko 200 intervjua. Sve je to zahtijevalo detaljne pripreme, dolaženje do potomaka pratilo je brojne poteškoće, zahtijevalo dosta istrajnosti i upornosti, ali i vremena. Za nekim razgovorima čekalo se više godina, a vođeni su više sati ili dana, a često sa vrlo šturim podacima” prisjeća se Martinović.

Ove dvije knjige, kaže, bile su neka vrsta pripreme za obimnu monografiju o crnogorskoj vojsci koja je pobrala pažnju široke čitalačke publike.

“Na gotovo 800 stranica sa više od hiljadu fotografija, skica, organigrama i mapa predstavljena je 2018. godine. Nekako se uspostavila praksa da svake godine izađe po jedna knjiga. Ove godine izašao je “Crnogorski vojni sanitet” do 1918. godine u izdanju Državnog arhiva, a tu je i knjiga o crnogorskim oficirima koja uskoro treba da izađe pred crnogorsku javnost. Pored monografija, objavljeno je više od 40 naučnih i stručnih radova u domaćim i stranim naučnim časopisima, a radio sam i na realizaciji spomeničnih kompleksa, filmskim, identitetskim i drugim projektima od značaja za vojsku i njenu istoriju”, rekao je Martinović.

Iako je nakon stotinu godina državnog i svakog drugog diskontinuiteta nezahvalno govoriti o crnogorskom ratniku tada i crnogorskom vojniku danas, sličnosti, kaže Martinović, ipak postoje.

“Ako bi upoređivali brojke, snage i veličinu zemlje, onda bi svakako bilo tu dosta sličnosti. Tadašnja Stajaća (profesionalna) vojska 1907. godine imala je svega jednu brigadu, što danas odgovara brojnosti Vojske Crne Gore. Slično je i sa drugim pomenutim parametrima. Ekonomsko i demografsko stanje jedne države diktira i formu oružanih snaga, tako da tu nema velikih odstupanja od nekada i sada”, smatra Martinović.

Crnogorski vojnik, prema ocjeni Martinovića, danas je u mogućnosti da se nesmetano razvija rame uz rame sa evropskim kolegama. Govoreći o motivaciji crnogorskog vojnika nekada i sada, Martinović dodaje da je teško praviti paralelu između onog koji je ratovao čitav vijek “o svome ruhu i rukuh” sa onim koji svu opremu i sljedovanje dobija za rad u toku radnog vremena.

“Ipak, ključna je stvar da u osnovi vojnika treba da bude patriotizam kao ljubav prema domovini, a ona se u današnje vrijeme najbolje pokazuje kroz profesionalizam i najboljem mogućem obavljanju povjerenih zadataka i obaveza” istakao je Martinović.

Društva koja ne budu znala da se na adekvatan način ophode prema prošlosti, upozorava on, neće znati ni promišljati o viziji budućnosti.

“Nijedna država se ne odriče istorijske vertikale kao srži i identitetskog sadržaja. Kod plemenitih nacija to je pitanje od najvećeg civilizacijskog značaja. U tu istorijsku vertikalu nesumnjivo spada i naša mnogobrojna dijaspora. Imao sam priliku da se s njima sretnem i održavam bliske kontakte, otkrivajući im pretke koji su otišli u dalek svijet i približavajući im praotadžbinu iz koje su potekli”, kazao je Martinović.

Prošle godine je održao niz predavanja u Argentini, Urugvaju i Čileu na temu crnogorske istorije, ali i međunarodnih odnosa i prilika na Balkanu, a fascinacija Crnom Gorom našeg dalekog iseljeništva na njega je ostavila snažan
emotivan utisak.

“Za njih je Crna Gora zemlja ratnika, a svi oni su potomci crnogorskih vojnika ili oficira, o čemu svjedoče sačuvane brojne fotografije, medalje i dokumenta. Njihova prva asocijacija je borba za slobodu. Ponosni su na crnogorsko porijeklo što dokazuju čestim posjetama i predanošću koju pokazuju radom u iseljeničkim organizacijama”, rekao je Martinović.

Upravo su oni, ističe, dosta radili na promociji crnogorskog vojnika na tom dijelu zemaljske kugle, pa se tako crnogorski levor “Montenegrin” čuva u vojnom muzeju u Buenos Airesu, a crnogorski gen učestvovao je u brojnim ratovima za nezavisnost španskih kolonija. Neki od njih, poput ljekara i generala Eleodora Damjanovića legende Paragvajskog rata i mnogih drugih, kazao je Martinović, ostavili su duboki trag u istorijih tih država.

Crnogorac je bio naoružan i u miru i u ratu, jer je oružje, objašnjava Martinović, bilo sastavni dio crnogorske nošnje koja je dugo vremena predstavljala jedinu uniformu.

“Zato je i nekadašnju crnogorsku vojsku predstavljao naoružani narod, svi muškarci od djetinjstva, pa do duboke starosti, odnosno smrti”, kaže on i pojašnjava da su Crnogorci u rat stupali kao dječaci, jer su sa 10 ili 12 godina bili sposobni da upotrebljavaju revolver ili jatagan.

Osobe od 10-12 godina do 17 zajedno sa starijim od 62 godine, dodaje, sačinjavali su rezervu.

“Za vrijeme rata u svoje jedinice svrstavali su se svi koji su bili sposobni da nose oružje, a u ranijim ratovima nerijetki su bili i slučajevi da su se žene služile oružjem i učestvovale u oružanim sukobima potpomažući svoje muškarce. Takva vojska imala je karakter milicijskog tipa”, pojašnjava Martinović.

Crnogorski vojnik naviknut od malena na sve teškoće oskudnog i surovog planinskog života bio je zdrav i hitar i nije bio podložan čestom obolijevanju zbog čega je, kaže, lako podnosio i najteže ratničke napore.

“Karakterisao ga je optimizam u borbi, zahvaljujući kojem se upuštao u borbu sa mnogo moćnijim neprijateljskim snagama, zatim ponos, prisutnost kulta predaka koji je nastojao sačuvati i održati vlastitim primjerima i podvizima”, rekao je Martinović.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
ec more
Gost
ec more

Pošto je on oslobodio, mogli bi kasarnu u Peć nazvat Serdar Janko Vukotić.

veki
Gost
veki

a zašto ne nosiš uniformu kad pričaš o vojniku i vojski, junački si trpio ministarku vojske i ovoga ministra

Libero7
Gost
Libero7

Ovi sto ste naslijedili iz drzavne zajednice svi su cetnici do zadnjega

Gruna Stramen
Gost
Gruna Stramen

imamo li ikakvih drugih stručnjaka da se njima pohvalimo osim istoričara. bijahu mi oni od značaja

Dule
Gost
Dule

Kako to da je ministar odbrane bio Beli orao. Zar on moze da bude patriota i da voli CG. Mada nam ni presjednik i premijer nisu bolji

Šćepan majušni
Gost
Šćepan majušni

Kamo sreće da je ovako pametnih više !

Trol
Gost
Trol

“Crnogorski vojnik bio i ostao patriota” – osim onih koji se izjasnjavaju ko Srbi. I onih postenih sto su sve prepisali na ostatak familije da bi ukrali od drzave stan na konkurs. Ali osim njih, oba preostala su nam patriote

Dzordz
Gost
Dzordz

Uvijek je sumnjiva situacija kad se pocne hvaliti narod i njegova prvrzenost drzavnim interesima. Jer naroda se pretezno sjecamo kad nesto nije u redu ili zarad licnih interesa.

Gero
Gost
Gero

Ovaj mora da je doktorirao kod Miraša!

jovan
Gost
jovan

lijepo bi bilo da neko ima komentar da napiše a ne samo da kudi nego kad je čovjek dokon onda

Send this to a friend