Damjan i Bojan preplovili Indijski okean, uskoro se vraćaju sa puta oko svijeta

Katamaran “Dedalus Adventures” sa hrabrim moranirma, dvojicom drugara, Novljaninom Damjanom Vukićevićem i Beograđaninom Bojanom Aleksićem već 20 mjeseci putuje svijetom.

<<<Avanturisti iz Herceg Novog dočekali Novu godinu na katamaranu ka Šri Lanki<<<

Posljednji put Radiju Jadran su se javili uoči Nove godine, kada su boravili na Šri Lanki i planirali put ka jugu Afrike i dalje za Karibe, ali je plan promijenjen, piše im Damjan.

Na putu ka Južnoj Africi sreli su 15-20 brodova koji su plovili ka Crvenom moru zbog aktivnosti pirata, ali oni nisu smjeli da kažu da ih je strah, pa su odlučili da, ipak, krenu tom rutom.

“Na Šri Lanki smo bili oko mjesec i detaljno je obišli. Tu su nam se pridružile moja sestra i njene tri drugarice. Šri Lanka je prelijepa zemlja bogata istorijom i starom kulturom. Čuveni su po nalazištima safira i njihovoj specifičnoj plavoj boji. Upoznali smo dva brata koji su nas vodili da vidimo rudnike”, priča Damjan.

Nakon Šri Lanke posjetili su jednu od najljepših lokacija za odmor i uživanje – Maldive, gdje su boravili na jednom ostrvu na putu ka Crvenom moru.

“Na Maldivima je voda stvarno prelijepo plave boje. Pokušao sam dronom da fotografišem to iz ptičije perspektive, ali je on odlučio da to uradi iz riblje, tako sam ja ostao i bez fotografije i bez drona”, našalio se Damjan.

Iako su Maldivi prelijepa i tiha ostrva, nisu naišili na mnogo toga interesantnog za istraživanje, pa su se zaputili u opasne vode oko Somalije i krenuli ka ostrvu Socotra, koje pripada Jemenu.

“Na putu od 1200 nautičkih milja, za koji smo planirali da traje 10-ak dana, dosta sam razmišljao koliko je dobra ideja uopšte ići tamo ili jednostavno to preskočiti. Dobijali smo razne savjete, da zaobiđemo, kao i da slobodno svratimo, jer nije opasno… Na kraju smo odlučili da svratimo. Gradovi im nisu baš uređeni, ali je priroda prelijepa i ima puno specifičnog drveća”, piše dalje Damjan.

Sljedeća destinacija bila im je država Džibuti. To je bila ruta duga 650 nautičkih milja, a prolazi cijelom dužinom zaliva Aden, gdje se na jednoj strani obale vodi građanski rat u Jemenu, dok na drugoj vrebaju pirati iz Somalije.

Misteriozna “patrola” u mrkloj noći

Put je trajao pet dana i sidro u Džibutiju bilo je olakšanje, mada se definitivnim izlaskom iz opasne zone smatra ulazak u Eritreju, što im je bila i sljedeća destinacija.

Džibuti je mala država u kojoj Francuska ima vojnu bazu. Odatle “Koalicione snage” patroliraju i čine da prolaz bude bezbjedan. Tu su obavili dobar šoping i pripreme za prelazak preko Crvenog mora.

Prve noći tokom puta iz Džibutija ka Eritreji imali su vjerovatno najstresniji incident od početka putovanja. Dok je bio na stražarskoj smjeni (oko osam uveče), Damjan je čuo zvuk motora, a okolo nije vidio nikakav brod. Ali, kad je pogledao ispod nastrešnice vidio je gumenjak na tri metra od Dedalusa.

“Na gumenjaku 4-5 metra dužine bilo je pet ljudi. Čovjek na pramcu je stajao i kako mi se činilo, pokušavao da se popenje na moj brod. Tu mi se krv sledila. Počeo sam da vičem da probudim Bojana. U tom momentu sam upalio oba motora i dao pun gas. Prišli smo ćosku gdje je bio gumenjak. Pokušao sam da shvatim ko su i koje su im namjere. Bili su obučeni u običnu uličnu odjeću, u mrklom mraku bez mjesečine plovili su bez ikakvog osvjetljenja. Nisu imali radio stanicu, ali nisam vidio ni oružje, pa mi je bilo lakše… Znao sam da niko neće moći da se popenje dok smo mi na toj istoj strani broda”, navodi Damjan.

Ispostavilo se da je riječ o pripadnicima mornarice, mada ni Damjan, niti Bojan nisu utvrdili koje. Ubrzo su nestali u mraku na pučini.

“Cijeli događaj je trajao manje od tri minuta, ali meni se činilo da traje bar pola sata… Znao sam da smo još u rizičnoj zoni, ali nisam očekivao da se na samom kraju može nešto dogoditi. Za mene više nije bilo sna, cijelu noć sam razmišljao gdje sam pogriješio i kako sam mogao bolje da odreagujem. Na pamet mi je padalo da je neko mogao da se popenje prije nego što sam primijetio. Zbog te paranoje pretresao sam brod”, prisjeća se on.

U Eritreji sa majmunima, u Egiptu sa delfinima

Opasnu zonu zvanično su napustili kada su stigli u Eritreju i grad Masava, gdje su vidjeli dosta stare arapske, ali i rimske arhitekture.

Nakon dugog građanskog rata Eritreja i Etiopija su se razdvojile. Iako je rat završen prije 30 godina i dalje se mogu vidjeti ostaci srušenih kuća i zgrada. Kako je kazao Damjan, u Eritreji, najzanimljiviji je put od Masave do glavnog grada Asamare.

To je grad na visini više od 2000 metara i put vodi kroz prelijepe planinske predjele, gdje su imali prilike da vide i majmune, koji su dosta plašljivi i čim vide da im se čovjek približava, razbježe se.

“Ako im ponudite bananu, pretvore se u najhrabriju životinju koju možete vidjeti. Pitao sam se koliko mojih prstiju će uzeti zajedno sa bananom. Brzo sam se ratosiljao banana i vratio se u kola”, navodi Damjan.

Sljedeća destinacija bila je država Sudan i mali lučki grad Sawakin, nekad veoma bitan centar na Crvenom moru. “Dedalus” je bio usidren ispred fantastičnog, ali urušenog starog grada. Objekti su građeni od jako nekvalitetnog koralnog kamena, koji se raspadne ako se konstantno ne održava.

U Sudanu su kupili jeftino gorivo i nakon pet dana istraživanja obale zaputili su se ka Egiptu i luci Port Galib, dokle su često stajali na ostrvima ili pustim grebenima, među kojima je Dolphine riff (Delfinov greben).

“Tu smo imali jedinstvenu priliku da plivamo i ronimo sa delfinima. Sigurno jedan od najboljih momenata na cijelom putu… Kada smo dosadili delfinima poslije četiri dana uputili smo se sadašnjoj destinaciji u Port Ghalib. Krećemo se lagano ka sjeveru i nadamo se uspješnom prolasku Sueckog kanala i ulasku u Mediteran. Planirali smo da put traje malo duže, ali smo na kraju, ipak, odlučili da vidimo kakvo je Crveno more”, objašnjava Damjan.

Na put oko svijeta dvojica prijatelja isplovili su iz Gradske luke Herceg Novi 5. septembra 2017, nakon što su desetak godina o tome razmišljali. Planirali su da putuju oko tri godine i oplove cijeli svijet. Ali, baš kao što su rekli tada ploviće “kako ih vjetar nosi”.

“Trenutni plan je da završimo put u Herceg Novom početkom avgusta. Pa se vidimo tu”, završava Damjan posljednje pismo prije konačnog cilja.

Tako će nakon dvije, umjesto tri godine, dvočlana posada kruz jedrlice, dugačke 13,96 metara, široke 7,8 i duboke dva metra, sa zastavom Crne Gore i malom plavom zastavom Opštine Herceg Novi, uploviti sa srećom u Gradsku luku.