Povećan unos hrane bogate ugljenim hidratima ključni je faktor za nastanak dijabetesa, oboljenja koje u ovom momentu poprima pandemijske karakteristike, jer gotovo pola milijarde ukupnog stanovništva planete boluje od šećerne bolesti, upozorava Đorđije Krnjević, internista endokrinolog i predsjednik crnogorskog Udruženja za gojaznost. Prema njegovim riječima, podaci Svjetske zdravstvene organizacije ukazuju da je broj oboljelih u stalnom porastu, a trenutno svaki 11. stanovnik Zemlje boluje od nekog od tipova šećerne bolesti, piše Pobjeda.
“Oko 422 miliona ljudi bolovalo je od dijabetesa 2014. godine, a danas brojka dostiže skoro pola milijarde. Podatak koji govori da je 1980. godine bilo oko 108 miliona oboljelih, a danas ih je gotovo pet puta više, nas sve zajedno obavezuje da se ozbiljno uhvatimo u koštac sa ovim pandemijskim oboljenjem”, smatra Krnjević.
Ističe da je najviše oboljelih u zemljama razvijenog svijeta, koje imaju visok standard.Razloge za to, kako kaže, treba tražiti prije svega u sedanternom naćinu života i rada (sjedeći položaj, rad za raćunarima, manjak fizićke aktivnosti) kao I unošenju prekomjernih kolićina visoko kalorijskih i nutricijski nekvalitetnih namirnica (koncept brze hrane, genetski modifikovana hrana, brojni aditivi u namirnicima).
“Smatra se da savremeni čovjek gotovo 70 odsto dana provede u tzv. ,,hipeglikemijskom modu“, odnosno toliki postotak dana mi imamo višak šećera u krvi ili, prosto rečeno, jedemo mnogo više nego što nam je potrebno. Taj višak ne može adekvatno da se iskoristi i predstavlja opterećenje za naš pankreas i organizam u cjelini. Zemlje koje prednjače u broju oboljelih su države Arabijskog poluostrva (Saudijska Arabija, UAE, Katar) kod kojih skoro 15-20 odsto stanovništva ima dijabetes. Slijede Meksiko, SAD, Turska, zemlje Okeanije i dr. Takođe, mnoge tzv. zemlje u razvoju imaju visoku prevalencu dijabetesa upravo zbog usvajanja tog nezdravog koncepta življenja i rada (prodor lanaca restorana brze hrane, dostupnost mega supermarketa u kojima jureći za popustima često kupujemo mnogo veće količine namirnica nego što nam objektivno treba i sl.)”, navodi Krnjević.
Nažalost, ističe on, ni Crna Gora ne zaostaje za negativnim trendom.
“Bilježimo porast oboljelih od dijabetesa i prevalenca je oko 8 odsto, što se uklapa u svjetski prosjek. Prema registru oboljelih, koji se svake godine dopunjava i aktuelizuje, u Crnoj Gori je registrovano oko 36.000 oboljelih, a smatra se da ih ima oko 55.000. Od toga 95 odsto su pacijenti kod kojih je dijagnostikovan tip 2 šećerne bolesti, a ostatak od pet odsto pripada pacijentima sa dijabetesom tipa 1”, kaže Krnjević.
Dodaje da zemlje Podsaharske Afrike kao što su Niger, Gambija, Mali, Gana, Nigerija i ostale spadaju u grupu zemalja sa niskom prevalencom i gdje ,,samo“ oko 2-4 odsto stanovništva boluje od dijabetesa.
Od evropskih zemalja najnižu prevalencu oboljelih, oko 4 odsto, ima Estonija.
Krnjević za Pobjedu objašnjava da dva osnovna tipa dijabetesa.
“Tip 1 u čijoj je osnovi autoimunska destrukcija beta ćelije koja dovodi do apsolutnog deficita insulina i od kojeg obično obolijeva mlađa, tj. pedijatrijska populacija, i tip 2 koji je u stvari poremećaj metabolizma koji karakterišu povišeni nivo glikoze u krvi u kontekstu prisutne insulinske rezistencije i relativnog deficita insulina. Od tipa 2 obično obolijevaju stariji od 30 godina, ali uvijek postoji izuzeci”, kaže on.
Ističe da poseban vid dijabetesa predstavlja tzv. gestacijski dijabetes u trudnoći od kojeg obolijevaju trudnice.
“On obićno prolazi završetkom trudnoće, ali nemali broj žena kasnije trajno oboli od šećerne bolesti. Postoje još neki rjeđi tipovi dijabetesa, a između ostalih i jatrogeni dijabetes kao posljedica dugotrajnog uzimanja nekih ljekova tipa kortikosteroida i sl. Svi ovi tipovi ako se neadekvatno liječe mogu dovesti do ozbiljnih komplikacija i nerijetko i do smrtnog ishoda. Zbog povišenog šećera svi organi u našem organizmu su ugroženi, naročito naši krvni sudovi, te stoga najviše strahujemo od mikro i makrovaskularnih komplikacija šećerne bolesti. U mikrovaskularne komplikacije spadaju dijabetesna retinopatija (slabljenje i gubitak vida), dijabetesna nefropatija (slabljenje i gubitak funkcije bubrega) i polineuropatija (gubitak osjećaja dodira, trnjenje i bolovi u potkoljenicama i sl.) Od makrovaskularnh komplikacija najznačajnije su cerebrovaskularni insult (šlog) i kardiovaskularne bolesti (angina pectoris, akutni infarkt miokarda i sl.) kao i tzv. dijabetesno stopalo koje često može prozrokovati amputaciju i gubitak eksremiteta. Koliko je to ozbiljno oboljenje, govori i podatak Svjetske zdravstvene organizacije da je neregulisana šećerna bolest glavni razlog gubitka vida, bubrežne slabosti, moždanh i srčanih udara i amputacija donjih ekstremiteta u svjetskoj populaciji”, objašnjava Krnjević.
Ističe da je samo u 2012. godini gotovo 1,5 miliona smrtnih slučajeva u svijetu direktno prouzrokovano šećernom bolešću, a još 2,2 miliona je indirektno vezano za ovo oboljenje.
Krnjević ipak naglašava da je dijabetes oboljenje koje se može uspješno liječiti, prije svega pridržavanjem i sprovođenjem zdravih načina ishrane i fizičke aktivnosti kao i korišćenjem adekvatnih medikamenata.
“Za to je neophodan multidisciplinaran pristup, tj. uključivanje ljekara različitih specijalnosti, kao i želja i volja pacijenata da sve savjete prihvate i ravnopravno učestvuju u liječenju ove bolesti”, kaže on.
Krnejvić ističe da je diabetes mellitus tip 1 onaj oblik koji je zastupljen u pedijatrijskoj populaciji te da od njega obolijevaju djeca.
“U osnovi tog tipa šećerne bolesti je autoimunski proces, tj. dolazi do destrukcije beta ćelije pankreasa i njenog bespovratnog oštećenja. Kao takva ona ne može da adekvatno sekretuje insulin, a čim nema endogenog insulina, ne može se regulisati nivo šećera u krvi. Takođe, poremećen je i metabolizam masti i proteina i onda imamo ispred sebe dijete koje je oboljelo od šećerne bolesti tip 1”, kaže on.
Krnjević naglašava da djeca ne obolijevaju od diabetes mellitusa tip 1 zbog prekomjernog unosa hrane, slatkiša kao i zbog manjka fizičke aktivnosti, jer je to, kako napominje, oboljenje u čijoj je osnovi autoimunski proces.
“Međutim, nepridržavanje postulata zdravog načina života i ishrane u djetinjstvu, može kasnije skupo da košta to dijete. Sve prisutnija gojaznost kod djece, nedovoljna fizička aktivnost i neadekvatna ishrana i te kako dovode do pojave tzv. „metaboličkog sindroma“, koji je sam po sebi faktor rizika za nastanak šećerne bolesti tip 2 i mnogih drugih oboljenja. Naime tzv. ,,glikozna toksičnost“ koja je posljedica konstantno povišenog šećera u krvi, oštećuje naše ćelije, iscrpljuje pankreas i loše utiče na naš metabolizam. Zato je od posebne važnosti naučiti djecu da se pravilno hrane, da njihovi obroci i užine budu zasnovani na mesu, ribi, voću i povrću, integralnim žitaricama i sl., a nikako ne treba te obroke mijenjati za slatkiše, grickalice, gazirana pića i ostale namirnice koje će jednog dana povećati šanse da to dijete oboli od šećerne bolesti”, kaže on.
Krnejvić apeluje na nadležne da iz škola izbace automate gdje djeca za sitan novac lako mogu doći do raznoraznih čokoladica i slatkih gaziranih pića i na taj način unijeti veliki broj kalorija.
“Djecu treba odvući od njihovih mobilnih telefona i tableta, dopustiti im da se igraju napolju, forsirati boravak u prirodi, na planini i moru, i upućivati ih da se bave nekim sportom”, savjetuje on.
Krenjević posebno apeluje na mlade majke, a u vezi dojenja.
“Naučno je potvrđeno da dojenje definitvno smanjuje rizik od nastanka šećerne bolesti, tj. djeca koja su dojena u mnogo manjem procentu obolijevaju. Poražavajuča je činjenica da danas u Crnoj Gori jedva nešto preko 20 odsto žena doji svoje dijete i to nas pozicionira pri dnu evropske ljestvice”, kaže on.
Opterećenjem pankreasa ugrožavamo život
“Još od davnina neumjerenost u hrani i piću smatrala se grijehom, odnosno ponašanjem koje škodi zdravlju i ne čini dobro našem organizmu (Biblija, poglavlje 23:2 „Stavljaš nož sebi pod grlo ako si proždrljivac“). Ako neumjerenost u hrani i piću postane svakodnevica, može da izazove niz poremećaja u našem organizmu, odnosno da postane jedan od važnih faktora koji prouzrokuju mnoga hronična oboljenja. Osim onih kratkotrajnih i lokalnih simptoma i znakova kao što su nadimanje, podrigivanje, bol u želucu, mučnina, gorušica, mamurluk, pospanost, dijareja i povraćanje, dugotrajni unos obilnih obroka prouzrokuje visceralnu gojaznost, povišen krvni pritisak, nagomilavanje masnih naslaga na zidovima krvnih sudova koji opet, između ostalog, prouzrokuju infarkt miokarda i moždani udar”, kaže Krnjević.
Obilan unos hrane i pića na naš organizam, upozorava on, može da djeluje šokantno, jer on nije u stanju da savlada sve te količine.
“Ovakvo stanje može da dovede i do pankreatitisa, odnosno zapaljenja pankreasa, što predstavlja ozbiljno oboljenje, koje često ima i smrtni ishod”, upozorava Krenjević.
Pankreas je vitalni organ, jer luči sok bogat želudačnim enzimima neophodnim za varenje hranljivih materija, ali i životno važne hormone insulin, glukagon, somatostatin i pankreasni polipeptid.
“Prekomjerno lučenje insulina usljed obilne ishrane može dovesti do hiperinsulinemije, koja posljedično s jedne strane uzrokuje pad šećera u krvi koji nas opet tjera na konzumiranje hrane, tj. konzument ulazi u jedan začarani krug. S druge strane iscrpljivanje beta ćelije pankreasa iz koje se luči insulin (a impuls za njegovo lučenje je unos hrane) može doprinijeti nastanku dijabetesa. Prejedanje, kao i konzumiranje hrane bogate mastima koja je uz to i prezačinjena, može da izazove i pokretanje kamenaca kroz žučne puteve, njihovo zapušavanje ili upale.Takođe, obilan i nekontrolisani unos soli kojom obiluje hrana sa ovog podneblja, negativno utiče na funkciju bubrega i nadbubrežne žlijezde. Kako je nadbubrežna žlijezda glavni izvor mineralo i glikokortikoida, poremećaj njene funkcije se ogleda u disbalansu ovih hormona, koji opet s obzirom da imaju sistemsko dejstvo, mogu izazvati niz poremećaja u organizmu kao što su povišen krvni pritisak, osteoporoza, intolerancija glukoze, poremećena koncentracija kalijuma i natrijuma, gojaznost”, kaže Krnjević.
Napominje i da bi trebalo izbjgavati alkohol u velikim količinama jer, kako kaže, izaziva hipoglikemiju, tj. pad šećera u krvi i otvara apetit, a takođe doprinosi i manjku pojedinih vitamina prevashodno onih iz B kompleksa.
“Umjesto gaziranih napitaka i sokova punih šećera koji izazivaju nadimanje i iritaciju stomaka, bolje je piti mineralnu i običnu vodu jer pomaže varenju, a nema kalorija. U toku jela ne treba piti veće količine tečnosti pošto time razblažujemo želudačne sokove i otežavamo varenje”, savjetuje Krnjević.
