Država blaže kažnjava bacanje od posjedovanja eksploziva

Sudsko pribjegavanje blagim kaznama i gledanje kroz prste krivolovcima, uz prateće nelogičnosti u kaznenim odredbama Krivičnog zakonika, uticali su na to da ubijanje ribe eksplozivom dovede morski ekosistem na sam rub održivosti i gotovo bespovratno ugrozi šanse da Crna Gora razvije ribolovni turizam , upozorava advokat Miljan Knežević u razgovoru za Pobjedu.

Kao Ulcinjanin koji je odrastao pored mora, Knežević teško može da prihvati pravnu situaciju u kojoj se krivično djelo držanja dinamita ozbiljnije sankcioniše od upotrebe.

Zakonski raskorak

Taj pravni nonsens, kako kaže Knežević, uočava se samom analizom člana 326 Krivičnog zakonika koji normira sankcije za krivično djelo nezakoniti ribolov i član 403 koji se odnosi na nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.

“Prostim upoređenjem dolazi se do situacije u kojoj je posjedovanje eksploziva teže kažnjivo nego kada eksploziv upotrijebite”, kaže sagovornik Pobjede i dodaje da to govori i o odnosu prema moru i živom svijetu u njemu.

Pojašnjava da se u članu 403, stavu prvom, Krivičnog zakonika precizira da „ko neovlašćeno izrađuje, prodaje, nabavlja, vrši razmjenu, nosi ili drži vateno oružje, municiju i eksplozivne materije kazniće se zatvorom od tri mjeseca do tri godine“.

“Dakle, definisana je donja granica za izricanje kazne od tri mjeseca. Sa druge strane, član 326 za upotrebu eksploziva u nezakonitom krivolovu predviđa blažu kaznu. Naime, navodi se da „ko lovi ribu ili druge vodene životinje eksplozivom, strujom, otrovom, sredstvima za omamljivanje ili načinom štetnim za razmožavanje tih životinja ili kojim se te životinje masovno uništavaju kazniće se zatvorom do tri godine“. To znači da nema donje granice za kaznu, pa ona može biti i minimalna zakonska od 30 dana. U praksi se ni to ne događa”, podsjeća Knežević.

Kao dodatni razlog za neophodno ujednačavanje kaznenih normi, Knežević ukazuje na situaciju u kojoj je za neovlašćeno posjedovanje posebnih vrsta eksplozivnih materija, čije je držanje i nabavka građanima potpuno zabranjeno, poput trotila ili nekih vojnih eksploziva, predviđena kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora.

“U praksi se događa da krivolovci i dinamitaši zabranjenim trotilom ubijaju ribu i mogu, prema odredbama člana 326, biti kažnjeni sa onih 30 dana, što je za brigu”, upozorava Knežević.

On precizira i da se neke druge vrste krivolova pogrešno u javnosti percipiraju kao prekršaj, poput noćnog ronjenja uz pomoć boca i podvodne puške.

“Prekršaj je ako prekoračite granice upotrebe nekog legalnog sredstva, lovite u zabranu ili slično. A korišćenje ronilačkih boca i podvodne puške zajedno tretiraju se kao krivično djelo. To je situacija u kojoj krivolovci doslovce „beru“ plemenite vrste ribe, kao u prodavnici, i može da se podvede pod član 326. Korišćenje aparata za disanje krivolovcima daju mogućnost da dugo ostanu pod vodom, a riba zaslijepljena lampom ne mrda, pa se efekti takvog ronjenja samo mogu zamisliti”, ističe Knežević.

U Hrvatskoj zatvor

Hrvatski novinar koji piše o moru Boris Bulić kaže da su upotreba dinamita u ribolovu, te korištenje boca, odnosno autonomnog ronilačkog aparata za lov ribe, krivična djela koja podliježu krivičnom zakonu.

“Za njih je predviđena kazna zatvora koja se određuje u skladu sa zakonikom i počinjenom štetom”, ističe Bulić.

Tako su, prema njegovim riječima, nedavno na kaznu od sedam i deset mjeseci zatvora osuđena dva ribara koja su u blizini Paš- kog mosta dinamitom lovila i sakupljala ubijenu ribu.

“Još jedan potresni slučaj koji se zbio u istom akvatoriju, a u kojem je od posljedica bacanja dinamita smrtno stradao ronilac, za ribara kriminalca je završio takođe zatvorskom kaznom u trajanju od 4 godine i 11 mjeseci. Dakle, takve se protivzakonite radnje u pravilu procesuiraju u skladu sa strogim zakonskim odredbama” kaže Bulić.

On ističe da postoje, nažalost, otežavajuće okolnosti za procesuiranje.

“Problem je u tome što se ribolovac koji se služi nedopuštenim ribolovnim alatom mora uhvatiti na djelu da bi ga se moglo prijaviti, a onda i krivično goniti, a što nije uvijek moguće. Naravno, tom se olakšavajućom okolnošću služe i mrežari kada love u zaštićenim područjima. U trenutku kada procijene da se prema njima kreće policijski brod, mreže jednostavno otpuste u more pa se po njih vrate s drakmarima za nekoliko dana. Ipak, takvih nezakonitih ribolova zapravo nema puno”, navodi Bulić.

On pojašnjava da je nadležna služba za nadzor i čuvanje policija Republike Hrvatske i Lučka kapetanija koje taj svoj posao ipak odrađuju.

“Problem je, kao i u mnogim drugim sektorima, ograničen broj plovila i ljudi, što u kombinaciji s razvedenom obalom, brojnim kanalima i otocima rezultira slabom pokrivenošću, a što kriminalcima otvara prostor za djelovanje”, kaže sagovornik.

Jadran zanimljiva destinacija za turistički ribolov

Boris Bulić ističe da je ribolovni turizam u Hrvatskoj u procvatu, odnosno tek se razvija, a prvi rezultati jasno pokazuju kako je to grana u koju bi se i te kako isplatilo ulagati, jer je Jadran za turistički ribolov vrlo zanimljiva destinacija, naravno u skladu s odredbama o zaštiti i u skladu s Mediteranskom uredbom.

“Za sada se ribolovnim turizmom bavi tek nekolicina ovlaštenika koji imaju velikih problema vezanih upravo uz ograničenja kvote, pogotovo kada je u pitanju lov na veliku ribu. Teško je turistima objasniti da tunu mogu loviti, ali je ne smiju izvući iz mora i pojesti ili ponijeti kući” kaže Bulić.

Ponašamo se kao da je more tuđe

Knežević smatra da bi bilo prilično licemjerno odgovornost za rasprostranjen krivolov tražiti samo u radu policije.

“Odgovornost treba tražiti u cijeloj državi i društvu, počev od onih koji bacaju dinamit, preko onih koji kupuju ribu, onih koji su direktno ugroženi djelovanjem krivolovaca, a nemušto reaguju, a posebno onih koji su najodgovorniji – tužilaca koji gone počinioce i sudija koji izrečenim bagatelnim kaznama gotovo stimulišu krivolovce da nastave sa svojom rabotom” ističe Knežević.

Prema njegovim riječima, sve su to elementi koji ukazuju da kao država i nacija nijesmo prepoznali kakav haos krivolovci proizvode na moru i slatkim vodama, odnosno kakve srazmjere ima ta društveno opasna pojava koja naredne generacije na ovom podneblju ostavlja bez vrijednog resursa.

Knežević upozorava da nije za primjer ni kadrovska politika u okviru organa i institucija koje se bave zaštitom mora u kojima je, bez obzira na formalnu stručnost, najmanje ljudi sa izraženim senzibilitetom i vezom sa morem, ljudi koji poznaju problem i doživljavaju ga kao problem.

“Kad rezimiramo, problem je što ne doživljavamo sebe kao pomorsku zemlju već kao kontinentalnu zemlju sa izlazom na more. Tako se i ponašamo, kao da je more tuđe. To je i razlog da nam je i policija neadekvatno opremljena i sa slabim resursima da odgovori na sve zadatke koji se pred nju postavljaju. Kako očekivati da štite 12. milju od stranih koča, da sprečavaju prolaz glisera sa drogom i da ujedno paze na obalne stijene i dinamitaše ili noćne ronioce sa podvodnim puškama, a da nemaju ni ljudstvo ni plovila za tu namjenu. Kad svemu tome dodate neadekvatnu kaznenu politiku, za posljedicu imamo stanje na moru za koje je, bojim se, već kasno za popravku”, zaključuje Knežević.