Iako je 31. decembra 2010. godine penzionisan, jedan od najznačajnijih sportskih komentatora nekadašnje velike Jugoslavije, Milorad Dugo Đurković, očito još nije definitivno digao ruke od novinarstva. Na jednoj podgoričkoj televiziji ovih dana priprema stotu emisiju iz svog autorskog serijala nazvanog Fudbal plus.
“Nakon četrdeset i kusur godina radnog staža na TVCG i pet, šest godina pisanja za beogradske novine, tim laganim TV formatom sebi dokazujem da sam i dalje novinar”, kaže Đurković za Pobjedu.
To što uspijeva da održi “stari ritam” prati sport, odlazi na stadione i gleda sve važne utakmice potvrda je, kaže, da nije “klasičan” penzioner. Domaće televizijske programe gotovo da i ne gleda; novine prelista, pročita naslove; ponekad otvori neki portal i to je to.
“Novinarstvo je u zemljama bivše Jugoslavije na veoma niskom nivou. Ne mogu da kažem da sam ravnodušan spram te činjenice, ali što da radimo!? Kakvo je društvo, takvo je novinarstvo, kultura, sport, obrazovanje… Nijesam jugonostalgičar, ali ovo se vrijeme sa onim našim jednostavno ne može upoređivati”, kaže Đurković.
Ako su novinarstvo, kultura i sport onakvi kakvo je društvo, što bismo mogli da kažemo kakvo je bilo društvo u kojem ste bili j ugoslovenska televizijska zvijezda?
Đurković: Jugoslavija je bila uređena država, naročito ako je posmatramo iz perspektive postjugoslovenskih zemalja, od kojih svaka za sebe tvrdi da je “lider u regionu”. Ljudi koji danas imaju trideset, četrdeset godina nikada nijesu živjeli u zemlji u kojoj se zna red, u kojoj se poštuju određene vrijednosti, u kojoj čovjek, ako je vrijedan i darovit, može da uspije, da napravi ime. A Jugoslavija je zaista imala velika imena kuture, umjetnosti, sporta.
Dejana Savićevića, recimo.
Đurković: Dejo je neponovljiv! Sticajem okolnosti, stanovali smo u istoj zgradi. Dok sam bio mlađi, volio sam kafanu i često kući znao da se vratim u zoru. Ljeta su u Podgorici uvijek bila nepodnošljiva, pa bih krevet ponekad izbacio na terasu i tu pokušavao da zaspim. Vraga! Jedno dijete je po cijelu noć igralo lopte po dvorištu. Dejo je uvijek bio poseban, specifičan u svakom pogledu. To samo majka rodi. Znalo se da će biti veliki. Jednostavno se znalo!
Kako ste Vi napravili ime?
Đurković: Rođen sam u Vilusima i, budući da je moj otac bio željezničar, odrastao sam na pruzi Nikšić-Sarajevo. Osnovnu školu sam završio u Bileći, gdje smo se doselili kada je otac dobio premještaj. Sjećam se da sam kao dječak, kada god bih od majke dobio neki dinar, jurio na kiosk da kupim novine. I to sportske. Najčešće beogradski Fudbal, u kojem ću, kao student prve godine svjetske književnosti, početi da pišem 1965. godine. Gimnaziju „Stojan Cerović“ završio sam u Nikšiću, a Filozofski fakultet upisao 1965. Iste godine objavio sam prvi tekst u novinama.
U kojim novinama?
Đurković: U Politici. Na fakultetu smo dobili zadatak da napišemo prikaz predstave koja je u to doba bila veoma popularna Ko se boji Virdžinije Vulf, sa Cicom Perovićem i Ljiljanom Krstić u glavnim ulogama. Nijesam mogao da vjerujem kada sam u Politici vidio svoj tekst, svoje ime. Uprkos oduševljenju, bilo mi je jasno da me mnogo više od pozorišta interesuje sportsko novinarstvo. Tako sam završio u Fudbalu, novinama za koje su nekada pisala velika imena beogradske i jugoslovenske štampe. Urednik je bio Đorđe Pavić, a redakciju su činili Sergije Lukač, Pavle Lukač, Jovica Veličković, Ljubiša Mišović. Većina njih je potekla iz uglednih, starih beogradskih familija. Prije Drugog svjetskog rata završili su visoke škole u inostranstvu, bili obrazovani ljudi, govorili po nekoliko jezika, ali i imali zajedničku “falinku”: svi su očito bili protivnici nove jugoslovenske socijalističke vlasti, koja ih je zbog toga smjestila na sigurno-u Fudbal. Prvi tekst koji sam objavio u Fudbalu bio je posvećen FK Sutjeska. Naslov: Dokle će Sutjeska dovoditi igrače sa strane. Naravno, u Nikšiću je nastao lom. Ko je čovjek koji je ovo napisao, pitali su se.
Ko je u to vrijeme bio na čelu FK Sutjeska?
Đurković: Savo Stanišić, značajan sportski radnik i direktor Onogošta, zatim Buba Golović.
Pobjeda: Nijeste mi rekli što je presudilo da se opredijelite za sportsko novinarstvo. Ipak ste studirali svjetsku književnost, Politikaje objavila Vašu pozorišnu kritiku…
Đurković: Kao mladić sam igrao košarku, malo i rukomet. Naravno, najviše sam volio fudbal, iako, ovako dugačak, u tom sportu nikada nijesam bio dovoljno dobar. Posebno ne u tako jakoj „reprezentaciji” kakvu je u to vrijeme imao Nikšić. Uvijek sam fudbalska majstorstva tih ljudi posmatrao sa strane, van terena. Hoću da kažem da je nedostatak fudbalskog dara u izvjesnoj mjeri doprinio da se opredijelim za sportsko novinarstvo. Doduše, i prije Fudbala sam objavljivao u Studentu, i to uglavnom kraće priče, više crtice iz studentskog života.
Pobjeda: Učestvovali ste u studentskim demonstracijama 1968?
Đurković: Jesam. Stanovao sam u Studentskom gradu i te junske noći sam, zajedno sa masom studenata, krenuo na Beograd. Zaustavljeni smo kod Podvožnjaka, gdje su neki od nas dobili batine. Naravno, to nas nije obeshrabrilo, pa smo naredne dane provodili viseći u Sali heroja na Filološkom fakultetu ili u “Petici” na Pravnom, gdje smo slušali govore profesora, javnih ličnosti, debatovali… Uzgred, uvijek mi je bio interesantan način na koji su, mnogo godina kasnije, neke moje tadašnje kolege opisivale svoje “velike uloge” u studentskoj pobuni ’68. Tokom demonstracija, studenti su veoma često prozivali i kritikovali tadašnjeg šefa beogradskog SUP-a, Nikolu Bugarčića, koji je istovremeno bio direktor Crvene zvezde. Kao novinar Fudbala, imao sam zadatak da pratim Crvenu zvezdu, gde sam, silom prilika, upoznao i Bugarčića. Vozio je “mercedesa” registarskih tablica 50-00.
I to ste zapamtili?!
Đurković: Znaš li zašto? Zato što mi je jednom, u jeku studentske pobune, vraćajući se sa stadiona, ponudio da me odbaci do kuće. “Gde ideš?”; pitao me je. “’Ajde, sedi da te povezem!” Iako sam se uplašio da me neko od studenata ne vidi kako izlazim iz automobila šefa policije, sjeo sam, šta ću. Bugarčić je morao da pretpostavi da kao student demonstriram protiv njega; ipak, tokom te preduge vožnje od Zvezdinog stadiona do Studentskog grada o demonstracijama nije progovorio riječ. Ništa!
Negdje u to vrijeme u jugoslovenskoj i beogradskoj štampi pojavilo se novo ime: Boro Krivokapić.
Boro Krivokapić je svoj prvi tekst objavio u Studentu 1969: otvoreno pismo tadašnjem ministru policije Srbije.
Đurković: Tako je. Boro je počeo u “crvenom” Studentu. I niko nije pisao tako dobro kao Boro Krivokapić, niko!
Čije ste sve tekstove voljeli da čitate u novinama?
Đurković: Pored Ljube Vukadinovića, rado sam čitao Politikine dopisnike iz inostranstva i velikane beogradske štampe koje sam lično poznavao Jurija Gustičiča, Franu Barbijerija, Sašu Nenadovića, Mira Radojčića, Dragana Markovića. O Predragu Milojeviću da i ne govorim.
Upoznali ste Predraga Milojevića?
Đurković: Jesam. Veoma sam volio i hrvatske novinare, posebno one koji su pisali za Sportske novosti Zvonu Mornara koji je dugo bio glavni urednik, Jovana Kosijera. Rado sam čitao i Igora Mandića, Mirka Galića, koji je napravio zagrebački Danas.Kada je riječ o televizjiskim zvijezdama tog vremena, u Beogradu su decenijama status neprikosnovenih autoriteta imali Dragan Nikitović i Vladanko Stojaković, u Zagrebu Mladen Delić i Milka Babović. Veliki novinari, uvijek spremni da pomognu mladima.
Po čemu su se razlikovale dvije škole jugoslovenskog sportskog novinarstva beogradska i zagrebačka?
Đurković: Uslovno, beogradska škola je malo više improvizovala. Kada to kažem, ne mislim ništa loše; naprosto, radili su na osjećaj, na trenutak. Istovremeno, zagrebački novinari bili su pripremljeniji, izvještavali su više radijski precizno, tačno, mnogo podataka, malo improvizacije.
Da, prvi sam proglasio nezavisnost Crne Gore
Čija je ideja da prenosite referendumsku noć na TVCG 21. maja 2006?
Đurković: Tadašnjeg direktora TVCG Branka Vojičića. Atmosfera u društvu je tih dana bila naročito usijana, tenzije su rasle, strasti uzavrele. Trebalo je naći nekoga iskusnog ko će biti u stanju da koliko-toliko smiri situaciju. Mlađim kolegama koji su se iz štabova dva bloka uključivali direktno u program sugerisao sam da ne daju procjene prije nego što se svi glasovi ne prebroje. Tokom te noći i sjutradan, od svih opozicionih lidera dobio sam čestitke. Naravno, pobjednicima nije palo na pamet da učine bilo što slično…
I, da: prvi sam proglasio nezavisnost Crne Gore.
Zaprepasti me kada vidim da se utakmice reprezentacija prenose iz studija
Rekli ste da ne gledate televiziju, ali da pratite sport. Imaju li zemlje bivše Jugoslavije dobre sportske komentatore?
Đurković: Povremeno gledam Sport klub, slušam zagrebačke i beogradske komentatore. Kod Hrvata se odmah prepozna kvalitet, oni to dobro rade. Ipak, uvijek me zaprepasti kada vidim da se utakmice reprezentacija prenose iz studija. Svjetsko prvenstvo u fudbalu u Argentini 1978. godine, na kojem Jugoslavija nije učestvovala, prenosilo je čak sedam jugoslovenskih komentatora.
Zašto toliko?
Đurković: Imali smo komentatore koji su govorili na srpsko-hrvatskom njih dvojicu, na slovenačkom, makedonskom, albanskom, mađarskom, italijanskom (Kopar). Sedam jugoslovenskih komentatorskih pozicija na svakoj utakmici, sedam! E, to je bila država, to je bio sport!…Rekoh li da Jugoslavija na tom Svjetskom prvenstvu nije ni učestvovala?!
Tamara Nikčević
Takoo je legendo
U državi u kojoj se novinarima nazivaju Dugo Đurković i Tamara Nikčević, sreće nema.
tačno tako!
Dugo Đurkovic postao Crnogorac!!! Nevjereovatno. Srbin iz Narodne stranke, koji je svojevremeno Slavka Perovica pitao – Smeta li tebi sto sam ja Srbin, kad je vodio emisiju na dan referenduma, intimno je bio da prodje opcija NE, da CG ostane u maloj-velikoj srbijici. Kako je sramno izvjestavao sa mitinga kad je bila tzv.AB revolucija… Malo je i ratista “omirisao”. I… Više »
S vremena na vrijeme pojavib se ovako poneki intervju sa nekom poznatom osobom, koja je obeljezila jedno vrijeme u poslu kojim se bavila. Onda uzmem procitam komentare, i razocaram se kakvih tu sve kvalifikacija o pomenutoj osobi ima. Na kraju se zapitam , znamo li ista drugo na ovi bijeli svijet, do da ogovaramo. Strasno !
Zakacio si izgleda i ti dobar dio ,,kolaca,, Mariuse-a ni gramatiku nisi savladao.Nazalost takvo nam je citavo danasnje drustvo.
Ako posle 20 god. rabote “zakacis”da ostanes bez iste, i jedva preturas kraj s krajem , e taj kolac Tvrtko ne bih pozelio nikome. Moj komentar na tekst o g. Djurkovicu je bio dobronamjeran, jer ne valja brate samo o ljudima grdno pisat.
U potpunosti te podrzavam po tom pitanju i iskreno mi je zao ako je tako.Samo treba i ti da shvatis da ljudi nisu nekad onakvi kako ih predstavljaju i kako se predstavljaju a pojedini bi makar mogli u miru da trose tu penziju i puste ovaj narod da ,,uziva,, u ovom danasnjem zivotu.
E moj gospodine sjecam se vaseg intervjua sa Slavkom perovicem i ivrlo drsko i neprofesionalno upadanje i stalna presija da ste srbin i samo srbin jer drugo ne postoji na ovim prostorima bilo je vise nego agresivno netolerantno i sada vi pricate o nekom bivsem vremenu i lijepim demokratskim manirima
Pa sto ako je srbin. Ima ih u dps na rentu od 98.e ko pljeve. A komentator je bio osrednji. Pravila vaterpola nije nikad naučio, a prenosio
non stop…
Nije problem što je srbin! Problem je što je jedan od mnogih specijalista za šaltovanje….
nijesi niko, samo se sjećaš da si na strani Dps bio pa se kaješ
Bio? A on je u penziju vise aktivan no ranije-treba nagovarat penzionere ,,da prelome,,.
Daje bilo reda bilo je.Znalo se ko je ucitelj ko inziner ko dr a ko radnik.
Zivjelo se bezbrizno i sigurno svi su imali dovoljno da prezive.Skolovanje i zdravstvo odlicno.
Ugled zemlje u svijetu fenomenalan.
Tesko je bilo koga danas uporediti sa tadasnjom Jugoslavijo.
Nisi niko i nista… jednom si pitao Slavka Perovica sta imate protiv mene ja sam Srbin, u studio…a onda si postao poltron kao i mnogi drugi
tako je Aleksandre ovaje je niko i ništa on je propejd montenegrin 3,14 3,14
21 maja su te svi zapamtili zakusanih rukava kako prenosis i vices na kolege(novinar za primjer) a i naputovao si se o trosku gradjana nista manje od Mila,sam sebi pisao putne naloge i dnevnice,od CG do Japana preko USA-niko kao ti nije bio ,,patriota,,
Nije ti valjala juga..u zdravlje nje obisao si cio svijet dzabe.. o opet bi . .kako vjetar duva .tamo ides i ti i dostina .zalosno . . . . . .kako smo prodate duse .dobar narod . . .nema sta . . . .
.
Rekao bi covjek da vas ne zna “koji ste vi idealisti, kako volite samo sto imate drzavu”- a vi samo volite sto ste u njoj zgrnuli pare! I isti kmetovi danasnji, “obozavaoci” drzave na dan nezavisnosti RADE!!!
Ja ne znam zašta ljudi žale kad tad nisu imali pepela na…..
A ti čoče znaš šta su imali i kako im je bilo.
Ne mlatite gluposti,protesti su vam propali!
Milorad je JU legenda sportskog novinarstva!
Kad je Dejo bio rezerva ,sjedio na klupi kod zlog Kapela,on kaže:
Pogledajte Dejana kako lijepo sjedi na Milanovog klupi…
Nije se dobro zivljelo u YU nego se dobro zivljelo u komunizmu, nekih 17g je ekonomski bilo odlicno.
A ovi koji zale za represivnim bezbjednosnim sluzbama koje su citavo vrijeme bile u funkciji, oni isti pjene ako danas policija istuce agresivnog navijaca.
Tada si mogao da sibas po citavu noc, pa ti je zato to vrijeme lijepo. Isto kao sto sada imas neke kojima su 90te bile lijepe.
A ne protiv britve?
Spadao je u nekoliko najboljih sportskih novinara SFRJ… Samo mi nije jasno kako je zivio sa Dejom u istoj zgradi? Dugo u Simpo, a Dejo na autobusku…
A što ‘nije mogao DA ŽIVI PRVO U ZGRADU,,BOJE,, na Draču pa da se kasnije preseli u ,,SIMPOVKU,,koja je novija.Ne baljezgaj ako druge primjedbe nemaš.
on je živio u zgradu BOJE I LAKOVI nekad, a blizu a utobuske i željezničke
Referendumsku tužnu zbilju je mogao da nam dočara samo Dps novinar,što je Đurković i bio. Naknadne pameti već imamo dovoljno. Eto, nije baš jugonostalgičar,ali je nešto slično.
Spin,ne možeš se još “alavertiti i pomiriti”da je CG nezavisna Država i da si Srbo-nostslgičar.Srećan ti Dan Državnosti Spin 😎
Nije dan drzavnosti no nezavisnosti. Eto koliko znas.
zakasnio si kralju juče ti je bio Dan NDCG A DANAS JE ROĐENDAN NOVAKU -AKO SI UOPŠTE IZ TE SVOJE MIŠJE RUPE ČUO ZA NJEGA.
NOVAK No1 u svijetu.SRBIN !!!!
Laznih srba i srba iz interesa koliko god hoces…
Jes, da nije bilo referenduma, sve bi super bilo kao danas u srbiji..ajde, ne avetajte, kaze covjek da je SFRJ bila drzava, I jeste, ove danasnje drzavice su tuga, zajedno sa vasom srbijom. CG je stvarnost, svakako bolje nego da je nestala a na nama je da micemo ovu posast sa vlasti I da pravimo posteniju I bolju Drzavu. Jedino… Više »
A ne la.ži tako ti Boga ti si prvi rekao:ČEKAJTE ŠTO ĆE BEOGRAD REĆ i tačka na tvoje tkz proglašene ,
😂😂😂 beograd se ne pita ni za svoju teritoriju a kamoli za drzave starije od srbijice
Srbija kneza Vlastimira je starija od Duklje 400 god. Btw Duklja je bila župa Srpske države.