Ekonomski osnažiti bivše zatvorenike kako bi se smanjila stopa povratništva

U Crnoj Gori su neophodni rehabilitacioni centri i efikasniji rad sa zatvorenicima tokom služenja kazne, nakon izlaska ih je potrebno ekonomski osnažiti, kako bi se smanjila stopa povratništva, a međusektorska saradnja relevantnih institucija je ključna za kreiranje efikasnog rješenja resocijalizacije te populacije.

To su u izjavama za PR Centar ocijenili sagovornici iz Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, nevladinog sektora, kao i bivši zatvorenik.

Šef Biroa rada, Aleksandar Rakočević, kazao da Zavod za zapošljavanje (ZZZCG) može pomoći osobama koje su odslužila zatvorsku kaznu, samo ukoliko su dio sistema.

„Nažalost, u Crnoj Gori nije baš popularno iznijeti istinu o takvom stanju. Za samo 71 lice u poslednjih 15 godina u Crnoj Gori imamo podatak da je odslužilo kaznu. To nam značajno otežava mogućnost da pratimo statistiku i kretanja, a onda i da pomognemo u krajnjem slučaju“, rekao je Rakočević.

On je kazao da bi ZZZCG mogao brže i efikasnije djelovati ukoliko bi imali potpune informacije o korisnicima, što bi, kako je ocijenio, spriječilo osobe da počine novo krivično djelo i postanu povratnici.

Kako je pojasnio, duža socijalna izolovanost prouzrokuje pad samopouzdanja, motivacija za rad, radne sposobnosti, što onemogućava pozicioniranje na tržištu rada.

Rakočević je kazao da ta institucija sprovodi brojne programe koji imaju za cilj unapređivanje vještina, ali da ne postoje, kako je pojasnio, konkretni programi koji se odnose na populaciju bivših zatvorenika.

„Kategorija koja je najčešće uključena u programe koje sprovodimo predstavljaju ljudi kojima njihovo osnovno zanimanje nije dalo rezultate na tržištu rada. Nezavisno kojoj kategoriji pripadaju, pa i bivši zatvorenici, uključuju se. Naravno, oni neće imati prioritet sam po sebi, ali zbog stanja u kakvom jesu i ukoliko mi to brzo prepoznamo, uključićemo ih u program“, rekao je Rakočević.

On je naveo da nisu sva krivična djela društveno štetna, da postoji čitav niz djela koja, nakon procesa rehabilitacije, nisu štetna za društvo.

„Te osobe treba, uz stručnu podršku izanalizirati, i pružiti im šansu. Državnom sistemu se svakako isplati da pomogne jednom čovjeka koji je odslužio zatvorsku kaznu, kako ne bi ušao u proces negativan za društvo“, rekao je Rakočević.

On je kazao da ne postoje stimulativne mjere za poslodavce koji zapošljavaju osobe koje su odslužile zatvorsku kaznu jer je moguće da društvo nije razvilo, kako je ocijenio, dovoljan nivo senzibiliteta.

„Sve ukazuje da ćemo vrlo brzo to prihvatiti, jer je ZZZCG učesnik mnogih konferencija, i kroz saradnju sa nevladinim sektorom i različite programe pomagali smo ljudima i prije izlaska“, rekao je Rakočević.

Socijalna radnica i koordonatorka projekata za grupe u riziku u nevladinoj organizaciji Juventas, Marija Radović, kazala je da ta NVO učestvuje u radu ZIKS-a od 2004. godine, kroz programe koji imaju za cilj da psihosocijalno osnaže osobe, koje izdržavaju zatvorsku kaznu.

„Upoznajemo ih sa njihovim pravima u odnosu na zdravstvenu, socijalnu i dječju zaštitu, oblast zapošljavanja. Osnažujemo ih u uspostavljanju i održavanju zdravih porodičnih, bračnih odnosa, odnosa sa djecom, povezujemo ih sa institucijama sistema u odnosu na njihove individualne potrebe“, pojasnila je Radović.

Ona je kazala da ta NVO svoj rad usmjerava i na ekonomsko osnaživanje, što se odražava na uspješniju reintegraciju u društvo, kao i na pružanje postpenalne podrške.

„Takođe, pružamo im postpenalnu podršku kroz rad našeg drop in centra za osobe koje koriste droge. Veliki broj osoba na izdržavanju kazne zatvora su ujedno i sa istorijom korišćenja psihoaktivnih supstanci. Na taj način, kroz rad drop in centra uspijevamo da im pružimo podršku, pravu i psihološku, pomoć vršnjačkih edukatora i socijalnih radnika“, rekla je Radović.

Ona je kazala da mjere i aktivnosti Akcionog plana za zapošljavanje i razvoj ljudskih resursa za 2018. sadrže prioritet koji se odnosi na promociju socijalne inkluzije i siromaštva, ali da u okviru tog prioriteta, kako je pojasnila, ne postoji posebno koncipiran program koji se odnosi na profesionalno osposobljavanje i zapošljavanje bivših zatvorenika.

Radović je ocijenila da je za smanjenje stope povratništva, koja je u porastu posljednjih godina, neophodno ekonomski osnažiti osobe koje su odslužile zatvorsku kaznu.

„Prema Izvještaju o radu Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija za 2017. godinu, stopa povratništva iznosi 44 odsto. To je velika stopa povratništva koja se može smanjiti jedino ukoliko bismo ekonomski osnažili te osobe nakon izlaska, kako se ne bi vratili kriminalnim radnjama“, kazala je Radović.

Ona je navela da je za kreiranje efikasnog rješenja resocijalizacije te populacije potrebna međusektorska saradnja relevantnih institucija.

„Potrebna je mnogo veća uvezanost Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija, Centara za socijalni rad, Zavoda za zapošljavanje, kako bi se koncipirao program koji će ih stvarno ekonomski osnažiti i pružiti im mnogo veće mogućnosti za zapošljavanje, smanjiti stigmu kod poslodavaca kada je u pitanju zapošljavanje ove kategorije stanovništva“, istakla je Radović.

Ona je kazala da je u crnogorskom društvu prisutan visok stepen diskriminacije prema bivšim zatvorenicima i da je neophodno, kako je poručila, raditi na smanjenju stigme.

Prema njenim riječima, primarnu prepreku u procesu reintegracije bivših zatvorenika predstavlja nepostojanje kvalitetne postpenalne podrške.

„Da bi postpenalna podrška bila uspješna, potrebno je uspostaviti saradnju između svih relevantnih institucija. Tretman u ZIKS-u se mora podići na veći nivo, jer su realizatori tretmana opterećeni administrativnim poslovima. Potrebno je da imaju optimalan broj osoba koje služe zatvorsku kaznu sa kojima rade i sa kojima su u direktnom kontaktu, kako bi mogli da izrade kvalitetne individualne planove i da osmisle plan za njihov izlazak iz zatvora“, ocijeniila je Radović.

Bivši zatvorenik, čiji je identitet poznat PR Centru, a koji je tri puta služio zatvorsku kaznu, kazao je da zatvorske kazne obilježe čovjekov život.

„To je vječni pečat koji ostaje. Dosta stvari čovjek u zatvoru nauči, ali koliko nauči, toliko vas za dosta stvari unazadi. Kad izađete osjećate kao da niste živjeli u tom gradu, sve je nepoznato, grad se izgrađuje. Osjećate da se drugačije ponašate od svih ostalih, drugačije hodate, imate osjećaj da vas svi posmatraju i da se izdvajate“, kazao je bivši zatvorenik.

On je rekao da najveću prepreku bivšim zatvorenicima za povratak u svakodnevne životne tokove predstavljaju predrasude društva i poslodavaca.

„Čovjek je srećan kada dobije posao, sve krene normalnim tokom i kad se normalizuje život, a onda se nađete u situaciji da ispaštate, zato što ste bili osuđenik“, kazao je on.

On je rekao da odgovor sistema i ograničene mogućnosti za zaposlenje demotivišu osobe, a da je to najčešći razlog za ponavljanje krivičnih djela.

„Ne možete se zaposliti ni kao fizički radnik, a kamoli da se možete zaposliti negdje drugo. Situacija natjera ljude da se vrate kriminalu. Ne mogu se zaposliti, prođe vrijeme i navede ih na takve postupke“, rekao je bivši zatvorenik.

Prema njegovim riječima, poslodavci često osjećaju nepovjerenje prema bivšim zatvorenicima.

„Jednom sam bio u dilemi i odlučio sam da sakrijem da sam odslužio zatvorsku kaznu, poslodavac nije provjeravao. Kako su dolazili ljudi koje poznajem, smatrao sam da bi bilo glupo da ga oni obavijeste i da na taj način sazna, nakon čega sam odlučio da mu kažem. Kad mi je davao otkaz, rekao mi je da sam mu drag, ali da mora da to uradi zbog pritiska porodice“, kazao je on.

Do sada, kako je rekao, nije dobio ponudu za posao od Biroa rada, iako se redovno odaziva i koristi servise.

„Izašao sam iz zatvora prije par mjeseci i već sam u situaciji da se pitam dokle ovako. I kad odem na Biro, gdje sam označen posebnom šifrom, osjeća se distanca. Nikad nisu ponudili neki konkretan posao“, rekao je on.

On je ocijenio da je sistem u ZIKS-u neefikasan, jer ne pripremaju osobe koje služe zatvorsku kaznu za život nakon zatvora.

„Ne rade ništa kako bi vas uputili. Ako hoćete da se tamo zaposlite, možete samo ako nekog poznajete, a i taj posao je slabo plaćen. U zatvoru postoje stolarske, bravarske, limarske, automehaničarke radionice, ali teško se može nešto naučiti tu“, kazao je bivši zatvorenik.

Predstavnik nevladine organizacije „Ruka ruci“, Vladimir Pavićević, ocijenio je da je položaj te populacije loš i da su neophodne sistemske promjene.

“Crnoj Gori ne trebaju novi zatvori, već rehabilitacioni centri i efikasniji rad sa zatvorenicima za vreme služenja kazne, kako bi se pripremili za izlazak. Očigledno da još uvijek nema dovoljno volje za tim u našoj državi, jer ne postoji percepcija o veličini tog problema”, istakao je Pavićević.