Fridman: Ljudima je lakše posmatrati vjerske poruke crno bijelo

Koncept tolerancije u islamu, ali i u bilo kojoj drugoj vjeri, je komplikovan, dok je koncept netolerancije crno-bijeli i mnogim ljudima je lakše da na taj način posmatraju svijet i stvari u njemu, istakao je u razgovoru za Pobjedu profesor emeritus Memorijalne fondacije „Maks Šlusinger“ za islamske studije na Hebrejskom univerzitetu dr Johanan Fridman.

Prof. Fridman, koji je akademski život posvetio izučavanju islama, ponajviše na Indijskom potkontinentu, u srijedu je u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti održao predavanje „Značenje tolerancije u islamskoj tradiciji” što je tema kojom se bavi njegova najnovija knjiga.

Svaki pojedinac, naglašava profesor, odgovoran je za svoje izbore, te prema kojim vjerskim porukama će živjeti, ali se, dodaje on, nada da će, kad prođe period netolerancije, ljudi praviti drugačije izbore.

Na globalnom nivou, ističe on, postoji tendencija da se islam posmatra kao netolerantna religija, ali i da bi muslimani, ako bi živjeli prema tolerantnim vjerskim porukama, kojih i te kako ima u Kuranu, mogli to lagodno demantovati.

“Često me pitaju što je to korektan islam? Nemam odgovor na to pitanje. Na to pitanje svaki musliman mora sam da odgovori i odabere prema kojim smjernicama iz Kurana će živjeti. To svaki vjernik u bilo kojoj religiji mora uraditi, pa i hrišćani i Jevreji. Mnoštvo je citata i vjerskih misli koje idu u različitim pravcima i svaki pojedinac sam mora odabrati što je po njemu ispravno”, naglasio je profesor Fridman.

Komentarišući zbog čega se, ipak, kako se stiče utisak, više ističe netolerantna priroda islama, rekao je da je to, vjerovatno, zbog toga što je ljudima lakše posmatrati vjerske poruke crno-bijelo.

“Vjerovatno im se to više i dopada, a svakako je izbor i lakši. Veoma je teško, za mnoge, da se unesu u suptilne varijacije tolerantnosti, a potrebna je, ipak, i neka sofisticiranost da bi se to učinilo smatra naš sagovornik. Da postoje suprotstavljene religijske misli u Kuranu”, potvrđuje i prof. Fridman i ilustruje ih citatima.

“Imate citat koji tvrdi da „U vjeri nema prisiljavanja pravi put se jasno razlikuje od zablude…” (Kuran 2:256), a, s druge strane, citat „Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Alaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim što Alah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru sve dok ne daju glavarinu poslušno i smjerno” (Kuran 9:29)”, naveo je on.

Zato i stereotipi o islamu, posmatrajući Kuran, smatra, zavise od percepcije i onoga što će se upotrijebiti kao polazna tačka.

“Kuran u pojedinim djelovima kategorično zabranjuje prinudu, ali onda imate druge poruke kojima se govori da je dozvoljeno imati konflikt i ubiti one druge religije. Zbog toga je odabir pojedinca krucijalan”,  istakao je prof. Fridman.

Na pitanje da li se danas ljudi vraćaju religiji ili se udaljavaju od nje, njegov utisak je, sagledavajući dešavanja na Bliskom istoku, da je evidentan povratak.

“Prema onome što se dešava tamo, ljudi se vraćaju religiji i to u velikom broju. Problem je u tome što je to veoma čudan i netolerantan povratak religiji, koji se meni ne dopada, ali nijesu mene pitali što da rade i kako. Nijesam, s druge strane, istraživao što se po ovom pitanju dešava u Evropi i Americi”,  kazao je prof. Fridman.

Primjećuje i da je konverzija u vjeri aktuelna i danas, ilustrujući to primjerom Afrike.

“To nije oblast mog naučnog istraživanja, ali čuo sam da je konverzija i te kako „živa“ u Africi, odnosno da i hrišćani i muslimani intenzivno rade na tome, a čuo sam i da je islam mnogo uspješniji. Naglašavam da nijesam izučavao statistiku povodom ovog pitanja, niti radio istraživanja, ali u zapadnom svijetu teško da možete čuti da je neko konvertovan u neku drugu religiju. To se može desiti ako se neko oženi ili uda za nekog druge vjere, ali da postoji pritisak da se to učini ne. Nećete čuti da postoji pokret konverzije, na primjer, u Francuskoj ili Engleskoj. To tamo ne postoji”,  kazao je prof. Fridman.

Na pitanje da li misli da će ljudi i u budućnosti zloupotrijebiti religiju, odnosno da će se više isticati netolerantne vjerske misli, sagovornik Pobjede je kazao da ima toliko poteškoća da razumije prošlost da mu je teško govoriti o budućnosti.

“Nijedan akademik nije uspio predvidjeti bilo koji događaj. Imali ste, na primjer, 1974. tursku invaziju Kipra. Veče prije toga, u petak, na televiziji je u udarnom terminu jedan izraelski strateški ekspert taksativno navodio razloge zbog čega se to ne može dogoditi, niti će ikada. Zato niko, posebno profesori, ne smiju da iznose predviđanja, jer se jednostavno ne zna. Nikada ne predviđajte, najvjerovatnije ćete pogriješiti”, poručio je prof. Fridman.