Gume gore dan-noć, država još nema rješenje

Otrov koji od sumraka do svitanja truje nekoliko gradskih i prigradskih naselja u Podgorici potiče od svakodnevnog paljenja automobilskih guma na divljim deponijama po obodu grada, a da gotovo niko ne reaguje, preciznije nadležnosti za reakciju niko se ne prihvata.

Glavne lokacije koje noću plamte, a danju tinjaju nalaze se na potezu od gradske deponije prema starom vojnom poligonu pored puta za Dinošu, pa sve do vinograda Plantaža i desne obale Cijevne. Ujedno, ista se aktivnost odvija u blizini romskog izbjegličkog kampa na Vrelima Ribničkim.

Žarište problema

Dim se širi duž cijelog Konika i Vrela Ribničkih, a dopire i do Starog aerodroma, Murtovine, naselja Kakaricka Gora i Karabuško Polje, zavisno od vjetra i intenziteta nalaganja. Naravno, ne preskače ni Novo Selo, Omerbožoviće i rubne djelove Dinoše. Mještani su o problemu obavještavali komunalce, ekološku inspekciju, ali bez efekta.

Pokušavajući da lociramo srž problema, kroz odgovore institucija i pojedinaca stiže se do nimalo afirmativnih podataka, naročito u kontekstu evropskih stremljenja i obaveza koje nas čekaju u pregovaračkom poglavlju 27, koje se odnosi na životnu sredinu. Naime, Crna Gora zakonski nema valjano definisan metod zbrinjavanja starih guma, zvanične deponije nemaju ovlašćenje da ih lageruju, a gume završavaju kao sirovina za preživljavanje dijela romskog stanovništva koje, trujući sebe i druge, iz starih guma izvlače žicu koja dalje ide kao sekundarna sirovina.

Moguće da je to razlog što, do momenta objave ovog teksta, nijesu još stigli odgovori od Uprave za inspekcijske poslove o tome da li je njihova ekološka inspekcija upoznata sa problemom, bilo putem prijava ili je nešto preduzela službeno.

Gdje idu gume?

Prema podacima koje je Pobjedi saopštio direktor deponije Livade Arsenije Boljević, problem paljenja guma na području Ćemovskog polja i u blizini nekadašnjeg izbjegličkog kampa je evidentan.

“Problem smo prijavljivali više puta na više adresa. Pritom, moram dodati da se naša nadležnost odnosi na 57 hektara imovine Deponije, izvan toga nijesmo u mogućnosti da djelujemo”, kazao je Boljević Pobjedi.

On je naveo da deponija Livade nema pogon za tretman automobilskih guma.

“U integrisanoj dozvoli izdatoj od strane Agencije za zaštitu životne sredine se izričito zabranjuje odlaganje guma na našoj deponiji jer se gume smatraju posebnom vrstom otpada. Na deponiju Livade se može odlagati samo komunalni otpad”, pojasnio je Boljević.

On je naveo da, svakako, imaju u planu da se u narednom periodu sa nadležnim ministarstvom riješi problem tretmana guma “sagledavajući godišnje količine ove vrste otpada.

Imajući u vidu precizne podatke da deponija nema ovlašćenje za lagerovanje guma, nejasan je podatak saopšten iz Glavnog grada da dio guma koje komunalci prikupe odlažu na deponiju.

“Prostori za odlaganje manjih količina guma obezbijeđeni su na reciklažnim dvorištima, gdje je građanima omogućeno da besplatno odlože ovu vrstu otpada. S obzirom da ne postoji zvanična lokacija na kojoj se gume mogu deponovati, Društvo Čistoća d.o.o. gume iz reciklažnih dvorišta i sa javnih površina odlaže na određenom izdvojenom prostoru na gradskoj deponiji”, saopšteno je Pobjedi iz Biroa za odnose sa javnošću Glavnog grada.

Zatrpani

Iz firme Vujačić kompani, koja se bavi uvozom i prodajom guma, Pobjedi su saopštili da je odlaganje starih guma veliki problem, kako za uvoznike, tako i za državu, jer ih deponije i komunalci ne prihvataju, a uvoznici ih nemaju gdje.

“Gume deponujemo na svojim lokacijama (praktično smo zatrpani sa starim gumama), dobar dio starih guma kupci odnesu sa sobom, dajemo ih i onima koji takav otpad sakupljaju iz različitih razloga ili im služe za preprodaju. Deponija i komunalne službe odbijaju da preuzmu gume kao otpad i odlože ih na predviđena mjesta, te se praktično zatrpavamo sa otpadom i ovo je problem svih uvoznika”, kazao je izvršni direktor ove firme Aleksandar Vujačić.

Prema njegovim riječima, gume nijesu opasni otpad i potpuno je nejasno zašto se ne predvidi lokacija ili se na postojećim lokacijama ne odlažu uz, naravno, plaćenu nadoknadu.

Na pitanje zašto nema organizovanog prikupljanja i prerade guma, kao u okruženju, Vujačić smatra da su pogoni za reciklažu guma na ovako malom tržištu kao što je crnogorsko nerentabilni.

“Osim, eventualno, nekih malih pogona za preradu guma u neke podloge za sportske terene ili slično, što takođe nije puno isplativo, samim tim i izvoz bi bio težak. Ukoliko bi se ipak to pokušalo organizovati na smisleniji način nego što je to sada situacija, onda bi trebalo odrediti jednog ili više sakupljača takvog otpada, koji bi se morao subvencionirati od strane države (takav je slučaj u EU) po kilometru prevezenog materijala i po kg/toni. Na taj način bi se možda sakupila neka količina koja bi bila interesantna za neku vrstu prerade ili izvoza (tamo gdje je moguć izvoz ovakvog otpada) radi prerade, u Hrvatsku ili druge zemlje okruženja. Možda postoji i mogućnost sagorijevanja takvog otpada u termoelektrani u Pljevljima”, smatra Vujačić.

Rupe u zakonu

Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma ističu da Crna Gora posljednjih godina ulaže dosta napora da pitanje upravljanja svim vrstama otpada, pa tako i upravljanja otpadnim gumama, uredi u skladu sa direktivama i standardima EU, ali da u konkretnom slučaju postoje barijere koje će nastojati da otklone zakonskim dopunama do kraja ove godine.

“Na osnovu Zakona o upravljanju otpadom, otpadne gume, kao i otpadna vozila, otpadna ambalaža, otpad od električne i elektronske opreme i otpadne baterije i akumulatori, spadaju u posebne vrste otpada koje se odnose na proširenu odgovornost proizvođača i uvoznika. Proširena odgovornost, između ostalog, podrazumijeva da su prozvođači i uvoznici dužni da preuzmu finansijsku odgovornost za upravljanje ovom vrstom otpada”, kazali su Pobjedi iz Ministarstva.

Precizira se da je Zakonom o upravljanju otpadom propisana obaveza proizvođača i uvoznika da sami osnuju i obezbijede funkcionisanje sistema preuzimanja, sakupljanja i obrade otpada ili da se uključe u sistem kojim upravlja privredno društvo koje je upisano u registar organizovanih sistema preuzimanja, sakupljanja i obrade otpada.

“Nepostojanje navedenih sistema koji bi upravljali pojedinim vrstama otpada (uključujući i gume), ukazuje na nedovoljno jasne obaveze, ali i odgovornosti u postojećem zakonskom okviru. Ministarstvo održivog razvoja i turizma je prepoznajući, između ostalog, i prethodno navedene nedostatke u primjeni važećeg, planiralo za kraj 2018. godine donošenje novog zakona o upravljanju otpadom i propisivanje odgovarajućih odredbi u cilju uspostavljanja efikasnog sistema upravljanja, između ostalih, i otpadnim gumama”, navode iz Ministarstva.

Dodaje se da problem ima i posebnu dimenziju.

“Za sve pomenute posebne vrste otpada koji se odnose na proširenu odgovornost, u Crnoj Gori su registrovana zainteresovana privredna društva i preduzetnici koji upravljaju ovom vrstom otpada. Međutim, ovo nije slučaj sa otpadnim gumama (osim sakupljanja), što nas upućuje na zaključak da količina otpadnih guma koja se produkuje u Crnoj Gori ne stvara pretpostavke za njihovu ekonomičnu preradu. Tu se prije svega misli na manipulativne troškove, troškove transporta, kao i nepostojanje postrojenja za preradu guma u Crnoj Gori”, kažu iz Ministarstva.

Ranijih godina je bilo najava da bi se, makar na lokalnom nivou, moglo pojaviti postrojenje za reciklažu automobilskih guma.

Još prije godinu je to bila ideja Javno-komunalnog preduzeća u Kotoru. Aktuelni direktor tog preduzeća Mladen Lučić kazao je da se od te ideje nije odustalo, ali da nabavka uređaja za recikliranje ima i svoje limite.

“Problem deponovanja duga je veoma izražen kod nas i na njemu se mora dodatno poraditi, kako na lokalnom, tako i na državnom nivou. Mi planiramo nabavku uređaja, jer trenutno imamo deponovanih 7.000 guma koje predstavljaju veliki problem i potencijalnu opasnost. Sa druge strane, nabavka postrojenja za mehaničku reciklažu suočava nas sa problemom plasmana sirovine, jer se ne radi o velikim količinama gumenog granulata pogodnim za izvoz”, kazao je Lučić Pobjedi.

Zabrana paljenja

Zbog činjenice da nema alternative, niti rješenja za odlaganje ili recikliranje, gume su lani završavale na padinama Lovćena, ili, kao u podgoričkom slučaju, gore svakodnevno.

Iz Ministarstva održivog razvoja preciziraju da je prema Zakonu o upravljanju otpadom zabranjeno paljenje svih vrsta otpada, pa i otpadnih guma, na otvorenom prostoru i za to su predviđene odgovarajuće kaznene mjere.

“Smatramo da će se uspostavljanjem i funkcionisanjem sistema proširene odgovornosti u znatnoj mjeri smanjiti ili prestati ovakve nepravilnosti postupanja sa otpadnim gumama”, uzdaju se iz Ministarstva u domete planiranih izmjena zakonskih odredbi.

Argumentacija Ministarstva da je riječ o kompleksnom problemu koji zahtijeva intervenciju zakonodavca, neće konkretno pomoći mještanima podgoričkih naselja u uslovima kada deponije i komunalci nemaju privremeno rješenje, a inspekcije na terenu nemaju vremena ili načina da makar ublaže problem. Do tada, nalaganje guma od sumraka do svitanja se nastavlja.

Godišnje Crna Gora uveze više od 200.000 guma?

Do zaključenja broja Pobjeda nije uspjela dobiti zvanične podatke o tome koliko se guma godišnje uveze u Crnu Goru.

Kako je Pobjedi saopštio jedan od uvoznika Aleksandar Vujačić iz “Vujačić kompani, ni oni nemaju precizne brojke, osim procjene.

“Tačnih podataka nemamo jer Uprava carina ne daje takav podatak, a koristio bi svima. Otprilike se uveze oko 200.000 komada putničkih guma i oko 13.000 kamionskih guma. Uveze se i određena količina poljoprivrednih, damperskih, industrijskih i MPT guma, ali ona ne utiče bitnije na pomenute cifre. Sve pomenute cifre su okvirne, napominjem”, kazao je Vujačić Pobjedi.