Društvo

Ispovijest: Alkohol je lagano ubijao mene, a ja sam i dalje pokušavao da uspostavim kontrolu nad njim

Foto: Ilustracija

Crna Gora trenutno nema uspostavljen registar za alkohol niti registar alkoholičara koji bi omogućio precizno praćenje i dokumentovanje broja osoba kojima je potrebno stručno liječenje, ali prema dostupnim podacima iz raznih istraživanja, procjenjuje se da je u našoj zemlji oko 30.000 osoba pogođeno problemima povezanim sa upotrebom alkohola. Jedan od njih je bio i Ivan (ime poznato redakciji) koji je nakon godina pijanstva, kako je kazao u ispovijesti za CdM, na današnji dan trijezan osam godina i 10 mjeseci.

<<<Oko 30.000 osoba u Crnoj Gori ima problema sa alkoholom: Pogrešna uvjerenja – djeca od malih nogu stiču utisak da je alkohol prihvatljiv<<<

<<<Ne zna se koliko je alkoholičara u Crnoj Gori: Najveći problem je kada zavisnik ne želi da se liječi<<<

Počeo je da pije sa dvadesetak godina, sa izuzetkom nekoliko pijanstava na maturskoj ekskurziji, par žurki i dočeka novih godina.

“Ukus i miris alkohola, osim par vrsta, nijesu mi uopšte prijali, ali mi se dopao efekat. Pojačavao je ili stišavao moje emocije. Kada bih bio radostan, želio sam da to pojačam. Nijesam imao granicu. Ako bih osjetio ljutnju ili neko ogorčenje, alkohol mi je pomagao da to stišam”, kazao je Ivan.

U njegovom slučaju, emocije su bile glavni razlog zašto mu je alkohol prijao.

“Odagnao bi i tremu, nesigurnost, stidljivost… Na fakultetu bih popio nekoliko pića pred ispit i funkcionisalo je dobro. Pred izlazak sa djevojkom isto. Alkohol sam vidio kao pomagača, rješenje…Sve žurke i izlasci su bili praćeni alkoholom, i to je tako trajalo nekih desetak godina”, navodi Ivan.

U početku bi pio tri do četiri pića, pa do desetak, zavisno od raspoloženja i okolnosti, a u drugoj fazi je pio onoliko koliko mu je bilo potrebno da funkcioniše.

“Kada bih se opustio i nijesam imao obaveza vikendom onda bi to bilo 10-15… Često i više. Tolerancija je bila nevjerovatna. Povremeno bih apstinirao po nekih mjesec dana, da se malo pročistim i dokažem sebi da nijesam alkoholičar, čega sam, naravno, u podsvijesti postajao svjestan”, priča Ivan.

Oko svoje tridesete godine počinje da osjeća apstinencijalnu krizu, ako ne bi popio makar nekoliko pića da se dovede u red.

“Završio sam fakultet, radim, držim časove u jednoj privatnoj školi, ali niti jedan nijesam održao, a da nijesam popio nekoliko pića prethodno. I to tako traje narednih 15-ak godina”, navodi on.

Zatim se javljaju zdravstveni probemi.

“Krvni pritisak, bol u želudcu, crijevima, masna jetra…Ništa od toga ja ne pripisujem alkoholu”, priznaje Ivan.

A pod dejstvom alkohola donosio je i pogrešne odluke.

“Uglavnom su to bile brze i nepromišljene odluke. Donosio sam ih ad-hok, od nebitnih do važnih i uglavnom su bile pogrešne. Da ne pričam o vožnji u pijanom stanju, seksualni odnosi za jednu noć i bez zaštite, adrenalinska uzbuđenja, rizične situacije”, navodi Ivan.

Alkohol nije bio jedina njegova zavisnost.

“Od djetinjstva su se moji objekti zavisnost smjenjivale. Nijesam imao granicu u nečemu što mi je pružalo dopaminsku injekciju-da je tako nazovem, a to su bila adrenalinska zadovoljstva – rolšue, biciklo, automobile koje sam sve vozio na granici, opasno… Zatim kocka, poker klasični. Otkrivam i pornografiju, zatim seks”, navodi Ivan.

Alkohol je lukav i snažan i mislite da imate kontrolu

Nakon četiri godine neizlaska iz kuće i pripitog ili pijanog stanja, bolesti koje su se javile, nije više mogao da pije, ali isto tako nije mogao ni bez pića.

“Ono je lagano ubijalo mene, a ja sam i dalje pokušavao da uspostavim kontrolu nad njim, koju sam imao prvih desetak godina… Nijesam znao da je to nemoguće i da ja više nikada ne mogu piti kao ljudi koji nijesu zavisni od alkohola. I kliknulo je u mojoj glavi i duši i potražio sam pomoć u JU Kakaricka Gora”, priča Ivan.

U JU Kakaricka Gora ostao je godinu dana.

“Tu u ustanovi, sa veoma dobrom logistikom, imao sam pomoć stručnog tima, imao sam mir, vrijeme, literaturu, uslove i za fizički oporavak. Sve u svemu, toj ustanovi sam zahvalan do kraja života. Bez njih ne bih uspio. Imao sam želju za oporavkom, iskrenu zaista, tako da mi ništa nije teško palo. Naprotiv. Bio sam pun volje i elana, otkrio duhovni dio moje bolesti zavisnosti”, priča Ivan.

A za osobe koje se bore sa ovom vrstom zavisnosti ima jasnu poruku.

“Jedan dio bolesti je genetski, informišite se da li su vaši rođaci i preci imali alkoholičara u familiji. Naravno, niko od njih nije sebe smatrao alkoholičarem. Da li se u vašoj užoj i široj familiju mnogo pije. Ukoliko da, imate veliku šansu da postanete alkoholičar. Alkohol je lukav i snažan i mislite da imate kontrolu. To je tačno, ali samo do određenog momenta kada će je on preuzeti. Neće svako ko pije postati alkoholičar, bogu hvala da je tako. Zato trezven, razborit um, iskrenost prema sebi, u smislu osvijestite kako alkohol utiče na vas, zašto vam se sviđa da pijete”, savjetuje Ivan.

Alkohol je, podsjeća, društveno prihvatljiv, ali savjetuje građane da se informišu o bolestima alkoholizma i zavisnosti uopšte.

“Danas je to sve dostupno putem internet i NVO koje se bave time. Budite radoznali da naučite što više, pratite predavanja koja se organizuju u gradu, školama ili putem interneta, jer najbolja preventiva je bolje spriječiti nego liječiti, kao što smo svi još od davnina čuli”, kazao je CdM-u Ivan.

Dražava bez volje i kapaciteta

Direktorica organizacije “Moja šansa je tvoja šansa” Tanja Nuculović za CdM ističe da ne postoji tačan podatak koliko osoba je zavisno od alkohola u Crnoj Gori, pa samim tim ni precizan podatak koliko se njih obratilo za pomoć nekim institucijama ili organizacijama.

“Ono što nam neka istraživanja govore je da je Crna Gora na dvanaestom mjestu na svijetu sa prosječnom potrošnjom alkohola od 12,24 litra po glavi stanovnika,a da se prema stopi alkoholizma nalazimo na 84. mjestu sa stopom alkoholizma od oko šest odsto”, navodi Nuculović.

Ovoj NVO su se obraćale osobe koje koriste alkohol i smatraju da se razvila zavisnost od istog.

“Savjetovanje u našoj organizaciji je usmjereno na prihvatanje problema i preporuke na koji način mogu isti da prevaziđu uz pomoć različitih institucija ili organizacija sa kojim sarađujemo u Crnoj Gori i onima u regionu”, kazala je Nuculović.

Ona smatra da država nema dovoljno kapaciteta, a čini joj se da nam manjka i volje kako bi se kao i pojedinci i društvo uhvatili u koštac sa problemom bolesti zavisnosti i svim onim posljedicama koje ona iza sebe ostavlja.

“Potrebno je uložiti dodatne napore kako institucija sistema, tako i nas iz NVO sektora, jer je nažalost sve više mladih koji se suočavaju u ranoj životnoj dobi sa ovim problemom sa prethodnim nedostatkom svijesti o tome kao “problemu” , zbog socijalne tolerancije istog”, ističe Nuculović.

Bolest zavisnosti je, podsjeća, recidivirajuća, pa samim tim su recidivi uvijek mogući.

“Zato je neophodna stalna podrška. Nemam precizne podatke koliko je do sad bilo recidiva u Crnoj Gori od strane lica koja koriste alkohol, jer su ti podaci u gotovo svim slučajevima anonimni. Međutim, u našoj organizaciji smo imali jedna individualni slučaj povratka, dok su lica koja smo usmjerili na tretman i dalje u fazi oporavka”, navodi Nuculović.

Ona smatra da je pomoć porodicama zavisnika od strane samih institucija nedovoljna, čak šta više, ona u mnogim slučajevima izostaje.

“To smatram velikim nedostatkom institucionalne i moralne podrške jer pored psihološke i druge pomoći osobi koja pati, takođe je potrebna pomoć članovima porodice, djeci koju imaju iza sebe, koji su godinama bili izloženi takvom načinu života njihovog bliskog člana i u svakom smislu su istrošeni”, ocjenjuje Nuculović.

Alkohol pokretač svih drugih vrsta zavisnosti

Savjetuje da je potrebno raditi više na širenju svijesti i prevenciji budućih generacija.

“Jedan od načina je da kroz školski sistem, još u adolescenskoj dobi mladih koji su izloženi socijalnom pritisku okoline, gdje je alkohol prihvatljiv, čak šta više – nametnut, osvješćujemo koliko je alkohol destruktivan. Samim tim, i o posljedicama koje ostavlja u ljudskim životima samih njih i svih onih koji su dio istog”, kazala je Nuculović.

Takođe smatra da većina onih koji su postali zavisnici su po prvi put alkohol probali u svojoj kući.

“Moje i iskustvo ljudi oko mene mi govori da, nažalost, alkohol u većini slučajeva nije posljednja stanica gdje se ljudi pojedinci zaustavljaju, već je pokretač svih drugih vrsta zavisnosti. I zbog toga, kao ljudsku odgovornost, najmanje što možemo da uradimo jeste da u svijetu koji nudi previše izbora, a malo pravih, mladima pružimo podršku da izaberu sa prethodnim znanjem svoju budućnost i da znaju da u tome nisu sami”, poručuje Nuculović.

Smatra se da bolesti zavisnosti (alkoholizam, narkomanija, kockanje…) spadaju u grupu najčešćih oboljenja u savremenom svijetu. Alkoholizam je najrasprostranjenija bolest zavisnosti i u značajnoj mjeri utiče na povećanu smrtnost stanovništva. Nebrojeno istraživanja su pokazala da alkohol teško narušava i fizičko i mentalno zdravlje, a skraćuje život čak i do 15 godina.

Slađana Đukanović

13

avatar
1000
8
5
0
 
12
Spasi i sohraniSpasi i sohranirade rLamartina.MToni
NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Toni
Gost
Toni

Previše se pije.

Jelena 🇲🇪
Gost
Jelena 🇲🇪

Bježite sto dalje od ljudi koj idu skloni alkoholu. Ne gubite vrijeme! Ja sam izgubila 8 godina života u nadi da će se neko promijeniti tj prestati da pije jer je to počelo uslijed problema! Nema toga, vjerujte iz iskustva! Ako se ne promijeni na prvu svadju, neće nikad, al nikad!!! Budite pametni i ne dozvolite da izgubite godine života… Više »

Spasi i sohrani
Gost
Spasi i sohrani

Isto važi i za kockare.

Rade
Gost
Rade

Alkoholicari i narkomani osaamdeset hiljada,penzioneri sto dvadeset hiljada,djeca skolska omladina i mladi na visim i visokim skolama sto dvadeset hiljada.drzavna administracija sesdeset hiljada pa ko osta da radi stvara i proizvodi

line
Gost
line

Kod nas se gleda na alkohol kao.na nešto bez čega se ne može,a to je zlo gore od marihuane

rade r
Gost
rade r

Kako ti veze nemas

veki
Gost
veki

pušenje ubija a alkohol produžava zivot, i dijete da pošaljete s ceduljicom i parama u market , oni če mu dati piće a niko ga pitat neće ,,za koga češ to, ja ne znam ko je od duvana napeavio problem u porodici, na poslu ili na džadi

Koca
Gost
Koca

Nažalost nisi jedini,ovo je strasno sto ucinje alkohol i kocka od ovog naroda i omladine!Izadjem često u grad,kad pijem im mjere popijem 3,4 ture pića i dosta je stanem jer ne vidim zadovoljstvo da se prepijem i napijem i lijecim naredna dva dana.Zene nenormalno mnogo piju,neće više ni da rađaju ,jedno dijete i kraj,bitno je da se dijete ostavi kod… Više »

Spasi i sohrani
Gost
Spasi i sohrani

Rađanje nema veze sa alkoholom, nego sa nekim drugim degenerativnim pojavama u društvu.

Mirkas
Gost
Mirkas

Pogledajmo samo, kollki je br cura koje se ne trjezne voze pijane.Grad je postao ono ne izlazak, nego idem da se nalocem.
A prije toga koju kuci, da zagrijana budem fujjjjj.

Mnogo je
Gost
Mnogo je

Nazalost sve vise je danas zena u alkoholisanom stanju, piju krijuci izadju da se napiju pa povracu itd.
Na zalost ko je pronasao spas u casi, izljecio bilo sto taj…

Anoniman
Gost
Anoniman

Koja je razlika zena ili muškarac? Za muškarca je društveno prihvatljivo da se napije i povraca?!

Lamartina.M
Gost
Lamartina.M

Razlika je jer si ti ogranicen, pa ljepo je viđet zensko da baulja po ulici jel a kuci je ceka djete ili ne.Bukvalno shvatas, napisano.
Kaze koja je razlika…

Send this to a friend