Ispovjest dugogodišnje zavisnice: Heroin mi je dao lažnu ljubav koja me odvela u pakao

Nekada uspješan sportista i student, a danas izvršna direktorica NVO Artemida Marija Obradović u svijet droge ušla je prije 20 godina. Kako je kazala, počela je da eksperimentiše sa drogom tokom veze sa muškarcem koji je bio korisnik, ali i prodavac.

Dok se bori protiv posljedica višegodišnjeg korišćenja droge, ujedno se priprema i za trenutak kada će upoznati svoje dijete koga je morala da se odrekne kako bi mu pružila budućnost koju ona nije imala i mogla da obezbijedi.

“Moje eksperimentisanje sa drogom počelo je zajedno sa mojom vezom sa muškarcem koji se drogirao, a kasnije i prodavao drogu. Tada sam imala 20 godina. Do tada sam bila uspješna sportistkinja, trenirala rukomet i studirala. Nikad nisam ni sanjala da meni može da se desi to što mi se desilo. U to vrijeme se malo znalo o drogama, o uticaju na psihofizičko zdravlje čovjeka. Sa roditeljima o tome nikad nisam pričala, a i o drugim stvarima smo malo ili uopšte nismo pričali. Moja porodica je od početka znala, ali nijesu htjeli da znaju, da priznaju. Heroin je meni bio bijeg od realnosti, on mi je donosio sve ono što mi je falilo ljubav, toplinu, pripadanje, smirenost, jednostavno, ispunjavao je ogromnu prazninu koju nisam mogla da definišem. Heroin je postao moja najveća ljubav”,  kazala je Obradović u svojoj ispovijesti.

Prema njenim riječima, prvu krizu nije ni prepoznala i u prvi mah je mislila da ju je uhvatio grip.

“Sve kosti u tijelu su me boljele, ježila sam se, bilo mi je hladno, pa vruće. Pozvala sam jednog prijatelja i on mi je kroz smijeh rekao da pozovem tadašnjeg momka da mi donese heroin. Čim sam uzela heroin, sve je prestalo. Tada sam bila svjesna da sam se “navukla”. Svašta mi je prolazilo kroz glavu tada, ali osjećaj koji je heroin izazivao u meni je bio jači od svih tih razmišljanja i strahova. Na kraju, ja sam imala momka za kojeg sam mislila da me voli i u njemu vidjela zaštitu od svega lošeg što bi moglo da mi se desi”,  objašnjava ona.

Kako je pojasnila, žene brže propadaju zbog konzumiranja droge jer su neotpornije po svojoj fizičkoj građi. Istakla je da tih 15 godina drogiranja predstavljaju ožiljak za cijeli život.

“Sad mogu da se suočim sa samom sobom iako je i to najčešće jako teško, mogu da sagledam šta sam sve uradila, mogu da uvidim kakvi su bili postupci drugih ljudi prema meni. Sad je sve jasno. Uradila sam mnogo loših stvari zbog kojih se kajem, uništila svoje zdravlje (sedam operacija na kostima, odstranjivanje mesa zahvaćenog sepsom, ugradnja vještačkog kuka), pored mene je umrla žena sa kojom sam dijelila stan. Ne znam ništa o svom djetetu koje je odvedeno u Dom za nezbrinutu djecu i usvojeno, a to je nešto što me najviše boli, iako je vjerovatno u porodici koja ga je željela, za razliku od mene u tom periodu. Bitno mi je samo da je njemu dobro i da ima nekog da ga voli. Rekli su mi da se djeca kad napune 18 godina obično odluče da potraže svoje biološke roditelje, da saznaju ko ih je donio na svijet. Ja se spremam i čekam taj dan. Ono što je bilo ja ne mogu da promijenim, ali mislim da svako zaslužuje oproštaj i drugu šansu u životu”, poručila je Obradović.