Kadribašić: Istjerivanje đavola je ruganje islamu, Muhamedu i Kuranu

Egzorcizam, odnosno istjerivanje šejtana ili zlih duhova iz duša i tijela vjernika, u tradiciji je islama. Obred nije protivan šerijatskom pravu niti učenju Kurana, ali se u svemu ne prepoznaje ni jedan od “inovativnih” oblika beskrupulozne komercijalizacije kojom se na apsolutno neprihvatljiv način teško kompromituju i vjera i sami vjernici.

<<<Istjerivanje đavola sve unosniji biznis na Kosovu i Sandžaku<<<

Glavni pljevaljski imam Samir efendija Kadribašić, u razgovoru za Pobjedu, ističe da je riječ, čak, o ruganju islamu, Muhamedu i Kuranu, i da to rade “lažni inovatori tradicije čiji je jedini cilj sticanje lične koristi, ni sami ne vjerujući u ljekovitost svojih egzorcističkih seansi”.

<<<Đavoli protiv đavola<<<

Prema njegovom objašnjenju, nigdje se ni u jednom spisu, ni u jednom Muhamedovom poslanju, pa naravno ni u Svetoj knjizi Kuranu, ne pominje navodno mistično obavezujuća brojka 52, pa samim tim ni da cijeli egzorcistički obred mora trajati 52 dana, a svaka od seansi 52 minuta, uz naplatu od po 52 eura, što znači da minut košta jedan euro.

To je, kaže efendija Kadribašić, teška manipulacija i nečovječna zloupotreba nevoljnika koji i pored svih ličnih ili porodičnih nevolja moraju, što bi rekli kako znaju i umiju, da “stvore” veoma ozbiljnu svotu novca da bi nekako pomogli sebi i(li) najbližima.

Možda svjesni, ali svakako nemoćni pred činjenicom da pristajući na nedvojbeno neljudske uslove pomažu jedino onima koji im, ništa ne garantujući, nude izlječenje duše.

Sagovornik Pobjede upozorava na važnost još nekoliko detalja koji su “otkriveni” tokom istraživanja ovog llista. Primjera radi, on se pita otkud toliko povjerenja u navodne egzorciste, u ljude koji su se na bilo koji način, posredno ili neposredno, uključivali u regrutaciju potencijalnih džihadista sa ovih prostora? Otkud tako skupa vjera u iscjeljiteljsku svemoć onih koji su sopstvenim činjenjem ili nečinjenjem tu specifičnu bolest duše pojedinaca i njihovih porodica izazvali?

Ili: kako povjerovati u dobri duh i plemenite namjere iscjeljitelja koji specifičnom vjerskom obredu daje dominantno komercijalni, ili još tačnije surovu profitersku sadržinu jer, ako nema dovoljne količine novca, striktno u skladu sa fiksiranom tarifom, nema ni iscjeljiteljstva?! Nema spasa ni duši, ni tijelu; ni pojedincu ni familiji…

Što bi, po tumačenju pljevaljskog imama, trebalo da znači da se liječiti mogu samo odabrani po imovinskom stanju. Oni koji imaju, a spremni su, voljno ili nevoljno, da svoje imanje dobrovoljno proslijede bezdušno komercijalizovanim egzorcistima, a u suštini duhovno unakaženim bijednicima koji trguju tuđim mukama i nesrećama.

“Muslimanski vjernici moraju znati da se još od Poslanika Muhameda iscjeljiteljski obredi temelje na iščitavanju Kurana, a iscjeljitelj može biiti samo dobar i dosljedan poznavalac Svete knjige, koji neće domišljati nove, manipulativne verzije ovakvog vida vjerskog obreda, niti će se ni u primisli povoditi za bogatstvom ili siromaštvom nevoljnika i njihovih familija. To je egzorcizam u islamu; i ništa manje, i ništa više od toga zaključuje pljevaljski”, imam Samir efendija Kadribašić.