Oko 30 zaposlenih u “Montenegro Bet”-u koji imaju direktan kontakt sa igračima u kladionicama, počeli su obuku kako da prepoznaju kada neki igrač ima potencijalni problem za kockanjem i klađenjem, da ga upute u nadležnu zdravstvenu ustanovu i informišu o svim opasnostima koje za sobom nosi zavisnosti u igrama na sreću.
Riječ je o projektu edukacije zaposlenih “Neka igra ostane igra prevencija patološkog kockanja” Javne ustanove za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci Podgorica i Udruženje privrednih društava priređivača igara na sreću “Montenegro Bet”.
Iako u našoj zemlji ne postoji registar zavisnika od kockanja, evidentno je da Crna Gora ima izražen problem zavisnosti od kockanja. Ipak, ova vrsta zavisnosti, kako je kazala psiholog Javne ustanove Kakaricka gora Dijana Milošević, teže je vidljiv u odnosu na zavisnost od psihoaktivnih supstanci i alkohola.
“Registar zavisnika od kockanja kod nas ne postoji. Zavisnici od kocke teže se odlučuju da potraže pomoć, ali godišnje u Javnu ustanovu Kakaricka gora pomoć zatraži u prosjeku dvoje zavisnika od kocke”, kazala je Milošević, dodajući da zavisnost od kocke obično ide zajedno sa još nekom vrstom zavisnošću, kao na primjer od psihoaktivnih supstanci.
Njena koleginica specijalni pedagog, Andrijana Barović, smatra da svako kockanje nije patološko, jer, kako kaže, postoji kockanje koje je društveno prihvatljivo.
“To je kockanje radi zabave u kojoj osoba ima jasnu svotu novca koju ulaže i ograničeno vrijeme. Sa društvom periodično ide na klađenje i nema nikakvih posljedica po zdravlje”, objašnjava Barović.
Postoji, objašnjava, i prelazna faza. A to je problematično kockanje kada se “već u pojedinim sferama života javljaju problemi bilo u porodici, na finansijskom planu ili na poslu”.
“Treća faza je ulazak u bolest, odnosno faza patološkog kockanja u kojoj je kockanje dominantna životna aktivnost. Patološkog kockara prepoznaćete po tome što oni znaju i po 18 sati i više da borave u kasinu. Jedan naš štićenik boravio je čak 30 sati. Naime, dolaze svakodnevno i može se vidjeti da je riječ o osobi koja je u problemu”, naglašava Barović.
Iako u Crnoj Gori nije rađeno opsežno istraživanja kada je riječ o kockanju u poređenju sa regionom, objašnjava Barović, postoje određeni epidemiološki podaci koji karakterišu patološko kockanje.
“U prosjeku riječ je o osobama starosti 35 do 45 godina, obično srednjeg obrazovanja. Kockanje je prisutno i kod žena s tim što se zbog stigmatizacije one teže odlučuju na liječenje i u procesima tretmana odnos po polu je 2:1 za muškarce, odnosno na dva muškarca koji zatraže stručnu pomoć dođe jedna žena”, istakla je Barović.
Dobra stvar je, kaže, što za patološko kockanje postoji lijek.
“Tretman je dugotrajan i zahtjevan. U našoj ustanovi traje godinu dana i to je neki minimum da bi se došlo do radikalne promjene ličnosti i da osoba uspije da prevaziđe taj problem na adekvatan način”, kazala je Barović i dodala da je u Javnoj ustanovi Kakaricka gora uspješno završen tretman kod jednog klijenta koji je bio u fazi očaja sa razvojem problematičnog i kasnije patološkog kockanja.
S obzirom da je riječ o bolesti zavisnosti, ističe, i kod patološkog kockanja, na žalost, ima povratnika.
Iz Udruženja “Montenegro Bet” su kazali da je odgovorno priređivanje igara na sreću, prevencija, kao i zaštita maloljetnika prioritet u njihovom poslovanju.
Stoga su, kažu, nastavili započetu saradnju sa Javnom ustanovom Kakaricka gora kroz organizovanje edukacija zaposlenih kako da prepoznaju kada neki igrač ima potencijalni problem za kockanjem i klađenjem, da ga upute u nadležnu zdravstvenu ustanovu kao i da ga informišu o svim opasnostima koje za sobom nosi zavisnosti u igrama na sreću.
Bez obzira što u Crnoj Gori zakonske odredbe nijesu u dovoljnoj mjeri regulisale odgovorno priređivanje igara na sreću, prevencija kao i zaštita maloljetnika i igrača od nastajanja patološkog kockanja i klađenja, dodaju, kroz obuku zaposlenih za prepoznavanje takvih pojava su prioritet u poslovanju članica “Montenegro Bet”.
“Poseban akcenat je dat na zaštiti maloljetnika od klađenja, s akcentom na online klađenja kroz niz strogih provjera i procedura u skladu sa najboljom evropskom praksom. Kompanije članice primjenjuju strogu zabranu ulaska maloljetnika u naše objekte i zaposleni će se ovim putem edukovati o svim novim procedurama i pravilima koje se primjenjuju u kompanijama članicama Udruženja”, zaključili su iz Udruženja.
Iako u Crnoj Gori nije rađeno opsežno istraživanja kada je riječ o kockanju u poređenju sa regionom, objašnjava Barović, postoje određeni epidemiološki podaci koji karakterišu patološko kockanje.
U prosjeku riječ je o osobama starosti 35 do 45 godina, obično srednjeg pbrazovanja. Kockanje je prisutno i kod žena s tim šro se zbog stigmatiacije one teže odlučuju na liječenje i u procesima tretmana odnos po polu je 2:1 za muškarce, odnosno na dva muškarca koji zatraže stručnu pomoć dođe jedna žena.
