Klasić: Bojim se ljudi koji negiraju zločine i veličaju zločince

Zapadna parlamentarna antifašistička demokratija, iako je u krizi, i bez obzira na sve nedostatke, nema alternativu, poručio je juče poslanik Demokratske partije socijalista Dragutin Papović. On je u okviru diskusije “Vijek od nastanka fašizma što smo naučili?”, koju Skupština Crne Gore već treću godinu organizuje povodom Dana pobjede nad fašizmom i Dana Evrope, naglasio da se mora uočiti sličnost savremenog fašizma i nacizma sa onim iz doba Prvog svjetskog rata, piše Pobjeda.

“Fašizam i nacizam su nastali u okviru razvijenih evropskih kultura i država, odnosno u centru evropske i zapadne civilizacije. Desetine miliona ljudi u Evropi prihvatili su fašizam i nacizam jer su im se činjeli kao nova nada i nova snaga, koja će riješiti nesposobnost tradicionalnih partija i nedostatak parlamentarnog sistema”, naglasio je Papović.

I danas, kako je rekao, širom Evrope postoji evidentan rast alternativnih partija i pokreta, kojima su svojstveni nacionalizam, ksenofobija, rasizam, vjerska isključivost i protivljenje svim vrlinama na kojima su izgrađeni i uspjeli antifašizam i parlamentarne demokratije.

“Građani revoltirani nesposobnošću vlasti i partija, ali i pogođeni dugotrajnim zanemarivanjem socio-ekonomskih prava sve češće glasaju neke radikalne političke amatere i diletante, koji nude naizgled mesijanska rješenja. Parlamentarna demokratija bez obzira na sve nedostatke nema valjanu alternativu”, istakao je Papović.

Profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu docent dr Hrvoje Klasić podsjetio je da su 1921. godine fašisti na izborima dobili 37 mandata od 535, da bi 1924. dobili 375 mandata.

“I to ne zato što su svi glasali za njih, nego zato što su u trenutku kada su bili u odgovarajućoj poziciji napravili zakon po kojem onaj ko osvoji relativnu većinu dobija dvije trećine svih mandata. Adolf Hitler je 1928. godine na izborima dobio malo više od dva odsto glasova. Politikolozi, političari i diplomate govorili su da se radi o grupi šarlatana koja nikada u Njemačkoj neće imati uticaja na politiku i društvo. Nakon nekoliko godina ta grupa šarlatana zavladala je Evropom na vrlo krvav način, kako se pokazalo”, naglasio je Klasić.

Može, kako je rekao, danas neko tvrditi da su “četnici bili antifašisti i pripadali oslobodilačkoj vojsci, daje Ante Pavelić bio heroj i da se u Jasenovcu ništa nije dogodilo”.

“Ne bojim se laži u prošlosti, nego ljudi koji su spremni negirati zločine i veličati zločince i to samo zato što me strah šta su ti ljudi spremni učiniti “sjutra” kad se pojave neki novi zločinci, a živimo u vrlo neizvjesnom društvu. Ako smo nešto naučili kroz istoriju, to je da nikada ne treba potcijeniti ljudsku zlobu i ljudsku glupost”, kazao je Klasić.

Književnik i kolumnista Andrej Nikolaidis naglasio je da smo skloni govoriti da su siromaštvo i ekonomska kriza doprinijeli usponu fašizma u Njemačkoj, što je nesporno tačno, ali da to ne objašnjava sve.

“U našim zemljama tokom devedesetih godina, kada je fašizacija društva bila vrlo ozbiljna, ekonomski faktor nije igrao nikakvu ulogu, zato što se naši nacionalizmi, a iz kojih su se razvili naši fašizmi, nijesu rodili iz siromaštva jer se tada na ovim prostorima živjelo odlično. Odabrali smo fašizam ne kada smo bili najsiromašniji, nego kada smo bili najbogatiji”, istakao je Nikolaidis.

Upitao je i “da li postoji nešto što smo temeljnije i više puta pobijedili od fašizma”.

“Toliko spomenika, lekcija u udžbenicima istorije, toliko partizanskih filmova u kojima su fašisti „padali“ brže i češće od negativaca u video igricama za djecu, pa ipak ono što smo porazili nadživjelo je sve naše pobjede”, istakao je Nikolaidis.

Ocijenio je da su “malo u šta naši narodi uložili toliko truda, znanja i rada kao u njegovanje, prikrivanje i poricanje vlastitog fašizma”.

Predsjednik Skupštine Ivan Brajović naglasio je da sve”pada u vodu” kada se, na primjer, vidi što se dogodilo u Srebrenici 1995. godine.

“Kada se to desi u našem tradicionalno antifašističkom društvu krajem 20. vijeka, sve što pričate “pada u vodu”, sve što pričate o preživljenom traumatičnom iskustvu kakva je korist bila? Preživjeli smo ga, ali jesmo li naučili što na osnovu toga”, upitao je Brajović.

Hrvoje Klasić kazao je da se Hrvatska danas suočava sa posljedicama toga što je neslužbeni nivo odnosa prema antifašizmu postao dominantniji u odnosu na službeni.

“To licemjerje antiantifašizma, kao i dvoličan odnos prema antifašizmu razlog je zbog čega političari danas u Jasenovac idu zato što moraju, a u Blajburg zato što žele”, zaključio je Klasić.

Andrej Nikolaidis ocijenio je da je ponašanje opozicije u posljednje vrijeme “vrlo opasna igra koja kulminira u stavu da je politički oportuno da se ne govori o Radovanu Karadžiću zato što bi se mogao izgubiti neki glas ili opoziciona sinergija”.

“Imate stav da je oportuno da se prećuti presuda Karadžića u ime nekakve vrste fantomskog pomirenja i jedinstva. To je odlična ideja, ali je ključno na kojoj se platformi mirite platformi antifašizma ili izjednačavanja fašizma i Narodnooslobodilačke borbe”, smatra on.

Iz toga proističe ono što će se dešavati u budućnosti i zato je opasno ocijenio je Nikolaidis i dodao da mi, ljudska bića, “provjereno slabo pamtimo”.