Knjigu stopirali za štampanje, nijesu znali da imaju pravo da glasaju

Propisi Univerziteta Crne Gore omogućavaju studentima da budu članovi ključnih organa ove visokoškolske ustanove u kojima se donose važne odluke, a praksa pokazuje, prema riječima pojedinih profesora, da je potrebno korigovati određena ovlašćenja koja su data ovoj populaciji, jer nijesu kompetentni, piše Pobjeda.

U Senatu, stručnom organu Univerziteta, koji broji 33 člana, mahom profesora, studenti popunjavaju sedam mjesta. Ovo tijelo donosi odluke većinom glasova od ukupnog broja članova, ali studentima nije dozvoljeno da se izjašnjavaju o svim temama. Onemogućeno im je da glasaju onda kada se donose odluke o izboru u akademska i naučna zvanja. U Upravnom odboru UCG od 15 mjesta, tri pripadaju studentima.

“Nemaju pravo da se izjašnjavaju prilikom izbora kandidata u akademska zvanja, ali kako je onda moguće da im se dozvoljava da se izjašnjavaju prilikom izbora profesora emeritusa? Ne mogu da biraju docenta, vanrednog ili redovnog profesora i to je u redu, ali kako onda mogu da daju glas kada se neko bira u doživotno zvanje profesor emeritus koje je jedna stepenica više od redovnih zvanja”, kaže za Pobjedu redovni profesor Elektrotehničkog fakulteta dr Veselin N. Ivanović i bivši senator.

U ovom akademskom tijelu studentima je, takođe, omogućeno da glasaju kada se odlučuje da li će se određenom profesoru, zaposlenom na UCG, odobriti štampanje univerzitetskog udžbenika.

Profesor Ivanović smatra i da taj segment treba da se promijeni.

Dok je bio senator priča da se dogodila situacija da knjiga jednog njegovog kolege nije dobila zeleno svjetlo nedostajao je jedan glas, pri čemu od devetoro studenata liiko nije podržao Štampanje udžbenika bili su uzdržani.

“Studenti tek treba da uče iz te knjige i kako isti oni mogu da se izjašnjavaju o tome da li je knjiga za štampu ili ne? Tada se ispostavilo da studenti nijesu znali imaju li pravo da se izjašnjavaju po tom pitanju, pa su na kraju prilikom izjašnjavanja ostali uzdržani, te sam, shodno tome, shvatio da studenti nijesu imali lošu namjeru. Ipak, njihova uzdržanost je presudno uticala na to da kolegi ne bude publikovana knjiga. Takav epilog je bio, po mom dubokom uvjerenju, na štetu studenata Elektrotehničkog fakulteta koji su iz te knjige ubuduće trebali da uče”, navodi Ivanović.

U Centru za građansko obrazovanje smatraju da glas studenata u Senatu i Upravnom odboru treba da se čuje, ali im je upravo sporan njihov izraz. Viša pravna savjetnica u ovoj nevladinoj organizaciji Snežana Kaluđerović kaže da dosadašnja praksa ukazuje da predstavnici studenata nijesu bili istinski glas studenata niti su zastupali njihove interese i potrebe, već su predstavljali „dio glasačke mašinerije predsjednika Upravnog odbora, odnosno rektora i nekih drugih struktura u Senatu”.

“I veoma važno, u ovom slučaju pitanje njihove kompetentnosti i nije od značaja niti se to od njih očekuje, oni su svakako kroz taj obrazovni proces u fazi sticanja kompentencija. Njihova uloga je da ukažu na interese studenata i da kroz taj svoj angažman pokušaju da ih zaštite na najbolji mogući način”, rekla je ona.

Smatra da treba drugačije urediti način izbora studenata i procedure na osnovu kojih oni ulaze u Upravni odbor i Senat. U tijelima UCG, prema njenom mišljenju, treba da sjede izvorni predstavnici studenata i redovni studenti.

“Dosta je bilo kontroverzi u izboru dosadašnjih kandidata. Taj proces izbora mora biti demokratičniji, jer do sada nijesmo ni znali zašto pojedini predstavnici studenata u tim tijelima sjede i koji su rezultati tog njihovog angažmana, a često su studenti kod nas dolazili žaleći se na odluke upravo univerzitetskih tijela u kojima su ti njihovi navodni predstavnici sjedali a koje su bile na štetu studenata”, rekla je Kaluđerović.

Ističe da je, na primjer, paradoksalno da su se oni u CGO-u više bavili pitanjem ukidanja naknade školarine za studente specijalističkih studija u školskoj 2020/21. nego studenti koji sjede u Upravnom odboru, a tu je odluku o povećanju donio upravo Upravni odbor.

“Nijesmo notirali ni da su se ti studenti ikada javno ogradili od takve odluke UO ili kako su se pojedinačno odredili u odnosu na to pitanje. Nije bilo njihove javne kritike u odnosu na ovo za studente važno pitanje u doba korona virusa i smanjene mogućnosti za dodatno zapošljavanje studenata i roditelja kako bi tu školarinu mogli platiti”, kaže Kaluđerović, dodajući da teško da se u istoriji UCG može naći neko javno izraženo nesaglasje studenata koji su sjedjeli u UO ili Senatu sa nekom odlukom koju su ta tijela donosila, a „nije da nije bilo razloga za to“.

To, zaključuje ona, pojačava utisak da su predstavnici studenata birani na dosadašnji način „nečim bili ograničeni ili ucijenjeni pa su prihvatali da ćute i daju podršku čelnicima tih tijela ne vodeći računa o interesima studenata*’.

Svima dati pravo da biraju rektora kao u Italiji

Profesor Ivanović smatra da studentima vezano za određena pitanja treba proširiti prava kao prilikom izbora rektora. Prema aktuelnim propisima, samo studenti koji su u Upravnom odboru imaju pravo da glasaju o kandidatima za rektora i time, kaže profesor, preuzimaju suviše veliki teret Profesor smatra da taj teret treba podijeliti među cjelokupnom studentskom populacijom i stava je da svim studentima treba da se omogući da glasaju. To bi ih motivisalo, bili bi slobodniji i produktivniji.

“Na pojedinim univerzitetima u Italiji, svi studenti imaju pravo da glasaju za rektora. Nemaju ravnopravan glas kao nastavnici izabrani u zvanje, njihov glas se skalira nekim faktorom značajno manjim od 1. ali imajući u vidu njihovu brojnost, veoma aktivno učestvuju u izboru rektora” poručio je on.

Potreban neposredni izbor predstavnika studenata

Sagledavajući strukturu studenata u Senatu i Upravnom odboru, ne želeđ da se miješa u način njihovog izbora „kako to često radi politika na UCG”, profesor Ivanović sugeriše da ti članovi treba da budu birani na neposredan način i uz učešće većeg broja studenata. Smatra da bi na taj način sve bilo transparentnije i u korist svih studenata.

“Sada, uz neveliki odziv „glasača”, studentska populacija svakog pojedinačnog fakulteta bira svoje predstavnike u vijećima tih ustanova iz grupa međusobno veoma povezanih studenata. Potom predstavnici tako odabranih grupa sa svih univerzitetskih jedinica formiraju Studentski parlament i biraju između sebe svoje zastupnike u upravljačkim tijelima. Studentski predstavnici u Senatu i Upravnom odboru treba da budu neposredno birani od čitave studentske baze Univerziteta Crne Gore. Danas je ovo samo formalno zapisano na papiru”, kaže on.

Smatra da treba da se raspišu opšti izbori tako da svi studenti mogu da budu predlagani i birani, pa i uz mogućnost samokandidovanja.

“Studenti ne bi bili podložni uticajima. Ne pamtim da su najbolji studenti vodili studentske organizacije i pitam se zašto ne bi bili zainteresovani za to. Sada se biraju oni koji su kao „popularni” među određenom grupom ljudi”, rekao je on.

Iznoseći primjer koji pokazuje da su predstavnici studenata neadekvatno reagovali u određenim situacijama, kaže da je na jednoj ranijoj sjednici Senata predlagao da im se odobri još jedan rok poslije septembra, ali da se niko nije izjasnio o tome. Nešto kasnije, nakon mjesec i po ili dva, zabilježeno je. kaže profesor, da su studenti iznijeli tu inicijativu, tražeći da se ona uvaži.

“Stekao sam utisak, i ne samo na osnovu navedenog primjera, da se nešto „gura” kad određena grupa ljudi osjeti potrebu za tim, a ne kada je to opšta potreba svih studenata. Nijesam siguran da zahtjevi svih studenata uspijevaju stići do njihovih predstavnika, nego mi se čini da bolji „prolaz” ima njihova neposredna okolina (njihovo društvo)”, kaže on.