Kome smetaju dječija igrališta? “Osjećam se kao da su mi demolirali kuću”

Kad je nedavno uništen mobilijar vrtića “Pčelica” u Momišićima, čitalac CdM-a poslao nam je fotografiju tog igrališta uz komentar “Vidite što su uradili, osjećam se kao da su mi demolirali kuću”.

Novinar CdM-a posjetio je vrtić i u neobaveznom razgovoru pitao osoblje i roditelje za komentar ovog nemilog događaja. Nijesu bili iznenađeni.

“To nije ništa novo. Lome igrališta širom grada, ne znamo da li ima i jedno čitavo. Kako se koje renovira tako ga vandali unište. Sramota je kakvih ljudi ovdje ima”, to je rečenica kojom se može sumirati stav zaposlenih u vrtiću i roditelja čija djeca idu u “Pčelicu” o incidentu.

Igralište u “Pčelici” brzo je renovirano ali ono je samo jedno od monoštva neslavnih primjera kako se neki od nas odnose prema mjestima namjenjenim za razonodu najmlađih. 

I zaista, obilaskom nekoliko lokacija koje su predviđene za dječija igrališta mogli smo se uvjeriti  da su vandali prilično aktivni.

Polomljene ljuljaške, uništeni  tobogani, odvaljene zaštitne ograde, demolirane klupe, polomljene daske, ekseri koji štrče, tragovi paljenja, polomljene flaše  – uobičajeni su prizori u djelovima parkova namjenjenim za dječija igrališta.

Na igralištu kod Pet solitera u Momišićima zatekli smo sliku potpuno uništenog tobogana bez zaštitne ograde i pokidane ljuljaške.

Ipak nekoliko roditelja izvelo je djecu da se igraju. Kako su nam rekli moraju da budu veoma oprezni, jer mobilijar koji je nekad služio za igru sada je samo izvor opasnosti. Ekseri koji štrče, polomljene daske, pokidani lanci – samo su izvor brige za roditelje.

Na drugim igralištima ništa bolja situacija. Najupečatljivi primjer je na igralištu preko puta Pravnog fakulteta gdje je još prije godinu dana polomljena zaštitna ograda, koja odvaja igralište od kanjona Morače.

I sam pomisao na ono što bi moglo da se desi a ko bi se neko dijete u igri zatrčalo – izaziva jezu.

Međutim, moramo napomnuti da se igrališta u Glavnom gradu često renoviraju i da gradske službe ulažu napore da sačuvaju mjesta namjenjena za najmlađe. Problem je što su vandli mnogo efikasniji od gradskih službi.

“Kako se neko igralište uredi ne prođe ni desetak dana već je demolirano. To je nevjerovatno što rade ljudi a ne znam da je iko za demoliranje ikad odgovarao. Kome smetaju dječija igrališta?”, rekao je roditelj kojeg smo zatekli na jednom od igrališta.

“Kome smetaju dječija igrališta”, pitanje je koje se, nakon svega, nameće.  Ali se takođe trebamo zapitati da li bi neko konačno trebao da odgovara za vandalizam da bi dječija igrališta prestala da budu izvor opasnosti i brige?

B.K.