Koronavirus satire rafting na Tari

Ako se sumiraju rezultati dosadašnjeg dijela ljetnje turističke sezone jasno je da su prihodi, obuhvativši sve od primorja do krajnjeg sjevera Crne Gore, a upoređujući ih sa prošlom godinom, manji za 80 do 90 odsto. Mnogi hoteli i etno-sela nijesu ni otvarani, pa ipak, čini se, pandemija je najviše pogodila one koji se bave raftingom.

Uobičajeno je da sezona splavarenja Tarom počinje 15. aprila i da traje, zavisno od vremenskih prilika, čak do oktobra, pa i koju sedmicu duže. Za tih nekoliko mjeseci brojni privrednici na bukovima „Suze Evrope“ zarade pristojno ili makar toliko da mogu preživjeti do narednog ljeta i uz to obogatiti svoju ponudu, pripremiti se kako valja za sljedeću sezonu…

Ove godine je aktuelna sasvim druga priča. Korona „satire“ rafting. Prvi turisti počeli su stizati tek sredinom maja i, naravno, stranci se mogu „na prste“ izbrojati.

Od Šćepan Polja do Brštanovice je 15-ak kampova, mnogi od njih nijesu ni otvarali ovog ljeta svoje kapije, a kakav je fijasko doživjela sezona najbolje potvrđuje podatak Parka prirode Piva da su imali svega 1.450 posjetilaca, a lani do u ovo doba čak 24.000.

“Ovog vikenda je nešto više turista, vjerovatno na brzoj rijeci traže spas od žega koje su nastupile, ali to su pretežno domaći gosti. Naravno, među ovih 1.450 posjetilaca je i njih oko 400 koji su posjetili Trnovačko i Stabanjsko jezero. Dakle, računamo sve koji su posjetili Park prirode Piva i platili ulaznicu koja košta euro, što je više nego simbolična cijena. Ako se zna da naše preduzeće gotovo 80 odsto svojih prihoda ostvaruje kroz turizam jasno je u kakvoj smo situaciji, pa i svi vlasnici kampova”, kazao je direktor PP Piva Slobodan Delić.

No, kako je istakao, korona virus je globalni problem i moramo se pomiriti s tom činjenicom.

“Lani smo imali ukupno oko 36. 000 posjeta, a ove godine nećemo ni deseti dio od te brojke, jer već je počeo avgust i, što je najgore, ne obećavaju izvještaji zdravstvenih radnika, dodao je Delić.

Anka Vujanović iz kampa „Grab“, koji je na samoj obali Tare i prepoznat po tome da prihvata gotovo stoprocentno inostrane turiste, ove godine je prve goste imao tek 21. maja.

“Na Dan nezavisnosti imali smo prve posjetioce i nijesu bili stranci. Naravno, mi smo kamp pripremili mnogo ranije, otvorili ga 15. aprila i sve vrijeme imali uobičajeno velike troškove, a prihodi su izostali. Naša statistika, zaključno s ovim vikendom, govori da je turista manje za 85 odsto i sumnjam da će u avgustu i septembru biti bolja situacija, pa sve i da pandemija utihne. Naši gosti su 98 odsto stranci svih ovih godina, a ovog ljeta svega svaki deseti je stranac. Kod nas su najbrojniji bili Francuzi, zatim Njemci, Englezi… pretežno turisti sa zapadnoevropskog tržišta, a ove godine među inostranim posjetiocima su prednjačili Poljaci i to koji su stigli terencima i uglavnom kampuju”, rekla je Vujanović.

Naravno, kako je istakla, domaći gosti rijetko koriste smještaj kod i dolaze samo izletnički, na dan.

“Mi raspolažemo sa 65 kreveta u kućama i bungalovima, ali prethodnih godina je bilo kao u košnici i cijela ova livada zauzeta šatorima. Imali smo na konačištu samo Francuza po 150”, objašnjava ona.

Na pitanje koliko im znače mjere podrške koje je preduzela Vlada Vujanović odgovara ovako:

“Da nije bilo tih subvencija, teško da bi i do sada mogli izdržati, jer troškovi su nam ogromni, morate imati kuvare, konobare, pomoćno osoblje, skipere, vozače…, pa koliko god da je gostiju. Ovako ćemo, nadam se, nekako preživjeti, kazala je Vujanović, priznajući da im je korona virus pomrsila kompletnu računicu, ali se nada da će i ove godine organizovati, pa makar i u manjem obimu, „Kajak Fest“, kako bi održali tradiciju”.

U kampovima na Tari kažu da Crnogorci na sjever rijetko dolaze bez želje da se spušte čamcem brzacima, nijesu kao inostrani gosti koji vole i da pješače, pecaju, voze bicikl ili terencem krstare makadamskim putevima kojih ima mnogo.

Ništa „vedrija“ iskustva ovog ljeta nemaju ni rafteri uzvodno Tarom, Žabljačani, Mojkovčani… Reklo bi se, nešto bolje su prošle naše komšije iz Foče. U njihovim kampovima bilo je znatno više turista, što je i očekivano, jer su se oslanjali na tržište iz Srbije, ali od njih naša turistička privreda nema vajde.