Društvo

Krivica se sve češće priznaje sporazumno

FOTO: Profimedia

Osnovno državno tužilaštvo u ovoj godini zaključilo je 17 sporazuma o priznanju krivice, u prošloj 37 a godinu ranije, odnosno 2015. godine 26 nagodbi sa okrivljenima, kazala je za Pobjedu državna tužiteljka Danka Ivanović-Đerić.

Kada se ovi podaci uporede sa statitikom u prvim godinama korišćenja ovog instituta evidentno je da se on sve više koristi u crnogorskom pravosuđu. Naime, samo u periodu od novembra 2010. godine, kada je zaključena prva nagodba ovog tipa, do kraja 2014. godine u crnogorskim sudovima izrečeno je ukupno 65 pravosnažnih presuda na osnovu sporazumnog priznanja krivice.

Advokat Ratko Pantović ocjenjuje za Pobjedu da će se u praksi ovaj institut primjenjivati sve više, ne samo zbog efikasnosti krivičnog postupka nego i zbog mogućnosti okrivljenog da pregovara o kazni i drugim vrstama sankcija pri čemu njegova prava neće biti uskraćena.

Pojašnjavajući suštinu sporazumnog priznanja krivice advokat Pantović je kazao da se njime krivični postupak u značajnoj mjeri rasterećuje na način što ga čini procesno ekonomičnim, bržim, pa time i efikasnijim. On je naglasio da se zaključenim sporazumom smiju povrijediti prava oštećenog. Prijedlog o zaključenju sporazuma o priznanju krivice može uputiti tužilaštvo, ali i okrivljeni i njegov branilac.

“Nakon upućivanja pred loga tužilac i branilac mogu pregovarati o uslovima priznanja krivice pri čemu sporazum morabiti zaključen u pisanom obliku i potpisan od obje strane. Predlog za sporazumno priznanje krivice se mora podnijeti najkasnije naprvom ročištu za održavanje glavnog pretresa”, pojasnio je Pantović.

On je naveo i da postoj i razlika u odlučivanju u zavisnosti u kojoj je fazi prijedlog podnesen.

“Ukoliko se podnosi prije podignute optužnice, podnosi se predsjedniku vanpretresnog krivičnog vijeća, a nakon podizanja optužnice predsjedniku sudećegvijeća. U svakom slučaju, okrivljeni u potpunosti priznaje krivično djelo zakoje se tereti”, navodi Pantović.

Tokom pregovora okrivljeni i tužilac se usaglašavaju o visini kazne i drugim sankcijama u skladu sa odredbama Krivičnog zakona, troškovima krivičnog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, te odricanju stranaka od prava na žalbu protiv odluke suda donesene na osnovu sporazumnog priznanja.

Sporazum o priznanju krivice, kako kaže advokat Pantović, sadrži i obavezu okrivljenog da u određenom roku vrati korist stečenu imovinskim deliktom kao i predmete koji se po zakonu moraju oduzeti.

“Okrivljeni se sporazumom može obavezati i na otklanjanje štetnih posljedica nastalih izvršenjem krivičnog djela, kroz ispunjenje dospjelih obaveza na ime izdržavanja, plaćanje određenog novčanog iznosa u humanitarne organizacije i obavljanje društveno korisnog ili humanitarnog rada”,  kazao je sagovornik Pobjede.

Advokat Pantović naglašava da primjenom ovog instituta ne smiju i ne mogu biti povrijeđena prava oštećenog s tim što sporazum mora biti u skladu sa interesima pravičnosti. Sud može sporazum o priznanju krivice odbaciti, odbiti ili usvojiti. Predlog se odbacuje ako je podnesen nakon prvog glavnog pretresa, a takođe i ukoliko na ročište po predlogu nije pristupio uredno pozvani okrivljeni.

-“Sporazum o priznanju krivice usvaja se ako okrivljeni svjesno i dobrovoljno prizna krivično djelo za koje se tereti. Pri tome priznanje okrivljenog mora biti u skladu sa dokazima sadržanim u spisima predmeta. Okrivljeni mora izjaviti i da je potpuno razumio posljedice zaključenog sporazuma i da se odriče prava na žalbu. Ukoliko to nije slučaj, sud donosi rješenje koje se odbija”, kazao je advokat Pantović.

On ističe da se priznanje okrivljenog koje sud nije prihvatio ne može koristiti kao dokaz u daljem krivičnom postupku.

“Sporazum o priznanju krivice kao i sve spise koji su sa njim povezani uništava predsjednik vijeća o čemu se sačinjava zapisnik”; dodao je Pantović.

Kada rješenje o sporazumu postane pravosnažno, predsjednik vijeća u roku od tri dana donosi presudu kojom se optuženi oglašava krivim u skladu sa sporazumom. Protiv te presude dozvoljena je žalba samo u slučaju kada ona nije u skladu sa zaključenim sporazumom, pojasnio je advokat Pantović.

Od lake povrede do držanja oružja

Državna tužiteljka Danka Ivanović Đerić kazala je da se praksi najčešće zaključuju sporazumi za krivična djela-laka tjelesna povreda, prevara, napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti, nasilničko ponašanje, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi.

Evidencije pokazuju da u većini slučajeva nagodbe zaključuju osobe muškog pola.

“U 2015. godini sporazum o priznanju krivice je zaključen sa jednom osobom ženskog pola, u 2016. godini sa tri osobe ženskog pola, dok u 2017. godini, do danas, ni sa jednom osobom ženskog pola nije zaključen sporazum”, kazala je tužiteljka Ivanović Đerić

Samo za terorizam i ratne zločine nema nagodbe

Izmjenama Zakonika o krivičnom postupku, koji je stupio na snagu avgusta 2015. godine, sporazum o priznanju krivice važi za sva krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti osim za djela terorizma i ratnih zločina.

Time je prostor za primjenu ovog instituta značajno proširen.

Dotadašnje zakonsko rješenje propisivalo je da se nagodba može zaključiti jedino za krivična djela za koja je maksimalna kazna zaprijećena do 10 godina zatvora.

Send this to a friend