Kvalitetna zdravstvena zaštita nije luksuz razvijenih zemalja, ona iziskuje sistemski pristup i nema alternativu, poručeno je juče na predstavljanju Nacionalne strategije za kontrolu i obezbjeđivanje kvaliteta zdravstvene zaštite. Treba insistirati, poručila je šefica Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u Crnoj Gori Mina Brajović, na integrisanoj zdravstvenoj zaštiti sa fokusom na građanina i njegove potrebe.
“Kvalitetna zdravstvena zaštita pretpostavlja detaljne procjene i podaci kažu da u visoko razvijenim zemljama jedan od deset slučajeva pružanje zdravstvene zaštite rezultira neželjenim događajem, a sedam na 100 hospitaliozvanih pacijenata dobije neku bolničku infekciju” istakla je Brajović.
Prema procjenama, 30 do 40 odsto pacijenata dobije zdravstvenu uslugu koja nije utemeljena na naučnim dokazima i važećim kliničkim smjernicama, dok, kako je rekla, u 20 do 25 odsto slučajeva bude pružena zdravstvena zaštita koja nije potrebna ili šteti zdravlju pacijenta.
“Kvalitetna zdravstvena zaštita nije prerogativ i luksuz razvijenih zemalja. Kvalitetna zdravstvena zaštita je stvar političke odluke i iziskuje sistemski pristup”, istakla je Brajović i dodala da su potrebni kompetentni menadžeri za upravljanje zdravstveni ustanovama, ulaganje u kadar, poboljšanje informacionog sistema i digitalne tehnlogije, racionalna i efikasna upotreba lijekova, krvi.
Kvalitet zdravstvene zaštite, kazala je direktorica direktorata za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite u Ministarstvu zdravlja Vesna Miranović spada u pojmove čije se značenje čini razumljivim i jasnim, ali se ni poslije dugogodišnjeg teorijskog i praktičnog interesovanja naučne i stručne javnosti za kvalitet nije došlo do prihvaćene definicije i indikatora.
“Cilj standardizacije postupaka koja je definisana Strategijom je ušteda vremena, da odmah po stupanju u zdravstveni sistem usvojiš set alata koji omogućavaju da u svakoj situaciji postupaš na isti način štiteći tako pacijenta” kazala je Miranović.
SZO je, dodaje, pokrenula mehanizme da se zdravlje prihvati kao najznačajniji faktor sveukupnog razvoja društva i promjena kroz opšte principe strategije.
