Manastir Beška uništen zauvijek

Na koji način i kako je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori devastirala Manastir Beška objavljujemo u ovom nastavku iz studije arhitekte Miodraga Miška Dragovog Bajkovića “Devastiranje (bestraganje) crnogorskijeh manastirah”.

<<<Uništavanje manastira Starčevo: Anticivilizacijski cilj<<<

Manastir Beška, smješten na śevernu stranu istoimenog otoka u Skadarskom jezeru, osnovan je neđe u potonje dvije decenije XIV stoljeća, kada je Đurđe II Straćimirović Balšić, sagradio crkvu Svetog Đorđa, a u svakojem slučaju prije Đurđeve smrti 1403. godine.

Izbor otoka Beška za gradnju crkve skoro sigurno bio je vezan i za činjenicu da su na njoj već postojali ostaci manje trobrodne bazilike koja se, po karakteristikama, može datirat u vrijeme Vojislavljevića.

U neposrednoj blizini ove manastirske crkve, Đurđeva žena Jelena, podigla je 1439. godine, upravo na ostacima spomenute Vojislavljevića bazilike (nad njezinim središnjim brodom), svoju grobnu crkvu, posvećenu Presvetoj Bogorodici, o čemu śedoči ktitorski natpis. Śeverozapadno od crkve Svetog Đorđa, bila je krajem XIV stoljeća, izgrađena kuća na dva boja, čiji su zidovi djelimično sačuvani, a koja je služila ka konak, što znači da su ovi manastirski kompleks nekad činjele: dvije crkve i konak.

Površina ostataka konaka (osnova donjeg boja ima cca 300 m2), govori o značaju i, po svemu sudeći, o brojnosti monaške zajednice u ta doba. Manastir je u srednjem vijeku bio važan prepisivački centar u kojem su nastala i dva poznata rukopisa: “Šestodnevnik” i “Gorički zbornik”.

Nedugo po izgradnji crkve Presvete Bogorodice, već tokom druge polovine XV stoljeća, ovo značajno manastirsko središte je, pred najezdom osmanlija, napušteno, a prije 1485. godine, kada to konstatuje Ivan Crnojević.

CRKVA SVETOG ĐORĐA

Crkva Svetog Đorđa ima osnovu izduženog oblika, dimenzija horizontalnog gabarita 6 x 20m.

Pripada tipu trikonhosnih crkava Zetske graditeljske škole, sa kupolom nad centralnom zonom naosa, pod kojom je kružni (cilindrični) tambur na niskom-plitkom kvadratnom postolju, koje se oslanja na četiri isturena pilastra.

Istovremeno kad je crkva građena, uz zapadni zid naosa, formirana je prostrana priprata zasvedena gotičkim rebrastim svodom, na čijoj se zapadnoj fasadi uzdiže visoko i moćno kampanjelo na preslicu sa tri okna. Nekad je pri istoj fasadi postoja drveni trijem.

Pomeđu ostalijeh karakterističnih detalja vrijedno je naglasit da je crkva vanka zidana pritesanim kamenim blokovima, slaganim u pravilne horizontalne redove, a posebice je brižljivo zidana zapadna fasada.

Zavod za zaštitu spomenika kulture sa Cetinja je 1966. godine izveo zaštitne konzervatorske radove na crkvi Svetog Đorđa, koji su podrazumijevali čišćenje crkve od bujne vegetacije, uklanjanje nestabilnih djelova zidova i njihovo preziđivanje.

Tom prilikom je rekonstruisan i gornji dio monumentalnog zvonika, đe su bila okna na preslicu.

CRKVA PRESVETE BOGORODICE

Crkva Presvete Bogorodice je jednobrodna građevina pravougaone osnove, dimenzija 4,5 x 6,5 m, sa polukružnom oltarskom apsidom na istočnoj strani i kampanjelom na preslicu sa jednim oknom. Naos, zasveden ovoidnim (u obliku jajeta, jajast) svodom, podijeljen je na dva jednaka traveja parom plitkih pilastera, pomeđu kojih je u zoni svoda ojačavajući luk. Zidanje je izvedeno tesanim kamenim kvaderima slaganim u pravilne horizontalne redove.

Ubrzo nakon završetka gradnje crkve 1439. godine, već sredinom XV stoljeća, dozidane su sa śeverne i južne strane uske i dugačke kapele sa polukružnim apsidama (paraklisi).

Južni paraklis je bio otvoren, jer umjesto zida prema jugu, ima četiri stupca.

Glede na očuvane konzole i na zapadnoj fasadi i ostatke zidova ispred crkve može se tvrdit da je crkva sa dvije strane (južne i zapadne) bila “opasana” trijemom (jednoslivnim krovom), dok se paraklis na śevernu stranu istom bio nadkriven jednoslivnim krovom, ali je, pomišljam, prema śeveru i otvorenom jezeru bio “puni” zid, sporad orjentacije, to jes, klimatskih uslova (posebice vjetrova). Crkvu je prvi put obnovio knjaz Nikola 1901. godine, kada je izveden zvonik na preslicu.

Nakon arheoloških istraživačkih radova 1970. godine, obavljeni su konzervatorski radovi na crkvi Presvete Bogorodice sa ostacima starije trobrodne bazilike i uređen je prostor oko crkve i pristup od jezera.

Obimna arheološka istraživanja izvršena su 1986. godine. Ovi radovi su u potpunosti definisali manastirski kompleks: prilazni put sa stepeništem, ostatke trijema ispred crkve Svetog Đorđa, tragove ograde i značajne ostatke manastirskih konaka sa śeverozapadne strane.

Rezultati arheoloških istraživanja omogućili su da Zavod za zaštititu spomenika kulture 1991. godine, sačini projekat sanacije manastirskog kompleksa.

Projektom su obuhvaćene obije crkve, prilazni put i manastirska porta, dok su ostaci manastirskih konaka predviđeni za djelimičnu nadogradnju i restauraciju, odnosno konzervaciju.

OTOK DANAS

Tako je na otoku Beška bilo do unazad decenije i po to jes, do 2002. godine.

A kako je danas?

Otkad je i Manastir Bešku “zbrinula” okupatorska, zlonamjerna, zločinačka, antihrišćanska i anticrnogorska filijala-ispostava-odbor SPC u Crnoj Gori, isti je devastiran – zanavijek!

Manastir Beška me najviše boli, pa ne samo sporad toga:

– što se na ovom mjestu gradilo i obnavljalo u doba sve četiri crnogorske dinastije;

– što je Bodinova trobrodna bazilika, koja je iako mnogo manjih dimenzija, za uzor imala ranohrišćansku trobrodnu, troapsidalnu baziliku sa Martinićke gradine (Lontodokla), biskupskog centra krajem VII vijeka bila (uz Prečistu Krajinsku i trikonhos sa Tophale) najstarija sakralna građevina na Skadarskom jezeru;

– što je mudri ktitor crkve Svetog Đorđa, Đurđe II Stracimirović Balšić, vaskolik jun mjesec 1389. godine preśedio doma i nije šilja svoju vojsku na “tamo njihovo” Kosovo, šparajući tako živote našijema precima (teke da je Nikola pođešto naučio od Đurđa);

– što ovi manastirski kompleks śedoči i “priča” višeslojnu, značajnu i osobitu priču iz naše crnogorske povjesnice u doba Balšića;

No, prije svega i povrh svega sporad nekad prekrasne slike i logike, koju je ovi kompleks tvorio i ima’ u prostoru, ka i sporad izuzetno vrijedne arhitekture njegovijeh crkava(h)! Manastirski kompleks Beška, ka što je već rečeno, “nekad” su činjele dvije crkve i konak, longitudinalno postavljene gledano na śeveroistočnu obalu ovoga otoka.

Viđeno s Jezera na lijevu bandu kompleksa bila je mala crkva Presvete Bogorodice, posred istog (na nešto višoj koti terena) crkva Svetog Đorđa i na desnu bandu konak (istom na malo nižoj koti terena od središnje crkve).

Ta nekadašnja slika i logika u prostoru se dodatno može i ovako opisat-analizirat: Posred kompleksa, sa svojim položajem, ukupnim volumenom i moćnom kampanjelom (koje je bilo najuzdignutija tačka-arhitektonski elemenat vaskolike kompozicije), dominirala je crkva Svetog Đorđa, dok su lijevo i desno od nje ravnotežu kompozicije činjele crkva Presvete Bogorodice i kuća-konak u čijoj je pozadini lebđela valovita kontura ovoga školja.

Kako je sve to samo bilo uzvišeno a tako jednostavno osmišljeno u konkretnom fizičkom prostoru i, vama čitaocima, u ovom trenutku lako zamislit-viđet-imat pred očima tu vizuru.

KONACI

Znaven i ośećajan odnos do gradnje u prirodnom kontekstu, naših starih majstora – graditelja rukovođenih onijem nečujnim unutrašnjim “glasom”, koji ka da im je zborio:

“Arhitektura je nadogradnja prirode, koja, uz njezino poštovanje i uvažavanje, s prirodom čini cjelinu samim tijem i ljepotu”, ogleda se i u još nekoliko razloga za izbor baš tijeh lokacija za gradnju crkava, a posebice kuće-konaka.

Naime, nekadašnji konak je bio tako izgrađen-orjentisan, da je sprva “pred sobom” ima’ zapadnu (ulaznu) fasadu crkve Svetog Đorđa, a poznije i crkvu Presvete Bogorodice, to jes, svojom ulaznom fasadom bio je obrnut put crkava(h).

Konak je “gleda” crkve a crkve su “gledale” konak. Takođe, izuzetno je značajno što je stari konak bio primaknut samom brdu i stijenama, koje se, naravno, i danas uzdižu i snažno nadvisuju ostatke njegovih zidova. To znači da je ovu kuću, iako je bila na dva boja, tako priljubljenu pri brdu, odnosno veličinu njezinog ukupnog volumena, a posebice vertikalnog gabarita – taj i takav spoj (odnos) prirode i građene strukture vizuelno činio manjom i “stopljenom” sa okolicom.

Upravo tijem, ka i položajem i skromnom veličinom crkve Presvete Bogorodice crkvi Svetog Đorđa je”dat-ostavlje” značaj dominante u prostoru!