Milačić o skidanju krsta: Žele da otrgnu CG od njenih tradicionalnih veza

Lider Pokreta Otpor beznađu, Marko Milačić saopštio je da je krst na Sahat kuli, uprkos opštepoznatim činjenicama, naprasno postao “pokazivač strana svijeta”. On je rekao da dešavanja vezano za krst na jednom od simbola Podgorice ovaraju “jednu sasvim drugu dimenziju, daleko dublju i opasnu po Crnu Goru”.

“Nijesam planirao da pišem o ovome, ali uzelo je maha i otvorilo jednu sasvim drugu dimenziju, daleko dublju, opasnu po ovu zemlju. Sa sat kule u glavnom crnogorskom gradu, tokom njenog obnavljanja koje sprovodi turska agencija TIKA, uklonjen je krst sa vrha, koji će, nakon pojedinih reakcija, kažu, biti vraćen. To su kazali i nakon što je isto ovako, tokom preuređenja kliničkog centra, isto u izvedbi turske TIKE, nestao bakrorez Kosovke djevojke, pa je isto rečeno da će biti vraćen, što se, do danas, nije dogodilo”, kazao je Milačić.

Gradske vlasti su navodi on, “u duhu neviđene inferiornosti kazali da je riječ o pokazivaču strana svijeta“.

“U toj kontsrukciji, u toj sitnoj jezičkoj – i ne samo jezičkoj – prevari, krije se sav ponor u koji smo upali, u te tri riječi staju sve tri decenije našeg mraka, ali i mnogo duže, u tom „pokazivaču strana svijeta“ leži najvjerodostojniji pokazivač kuda ide ova zemlja, kojom stranom svijeta, ali, i, mnogo šire, Balkan. I dalje.  Iako se zna istoriska činjenica da je krst na Sat kuli – koju je izgradio hadži-Mehmed paša Osmanagić – poboden koncem 19. vijeka, kao simbol oslobođenja od Turaka, iako se djelimično zna i da ga je postavio „izvjesni pop Radović“, iako je sve to opštepoznato i na dohvat ruke, krst naprasno postaje „pokazivač strana svijeta“, krst nestaje. Ne, dakle, samo fizički, već i – simbolički. I to je ključno u pozadini ove cijele medijske, a zapravo znatno šire, opasne igre”, ističe on.

Milačić napominje da je “pokazivač strana svijeta” ipak bio krst prije četiri godine, kada je Islamska zajednica otvoreno zahtijevala njegovo uklanjanje, tvrdeći da se “nigdje u svijetu ne mogu vidjeti sahat kule sa bilo kojim vjerskim obilježjem.

“Kada je, sada, sklonjen, postao je „pokazivač strana svijeta“. Tako je najlakše da se proguta Zlo: nije ni bilo krsta, pa, kada ga već nije ni bilo, zašto bi ikome smetalo uklanjenje. Toga. Mudro je Zlo, zna: Simboli su veoma važni i treba ih ukloniti, kad-tad. Ako se krst i vrati, a morao bi, sada znamo šta je bio cilj, šta je plan za budućnost. Sjetite se samo: i sa Lovćena je – mauzolejom; po diktatu spolja – uklonjena crkva, krst”, dodaje on.

Prema njegovim riječima Crna Gora je – ali i region – dugoročno, suočena sa dva velika državna i društvena problema, koji prijete da je unište, skupa sa njenom „vječnošću”- atlantizam i neoosmanizam.

“To dvoje – sa centrima u Vašingtonu i Ankari (sa svojim tikama i en-di-aj-evima) – se, direktno i indirektno, hrane, nadopunjuju, sa samo jednim ciljem: otrgnuti Crnu Goru od njenih tradicionalnih veza – dominantno Beograda i Moskve  (dok se ostali ovdje sve jače vežu sa „svojima“ u istambulima, tiranama, rimovima) – raskinuti ih, rastočiti, uništiti, i stvoriti zemlju bez uporišta, bez identiteta, bez korijena, bez kompasa, bez „pokazivača strana svijeta“, bez krsta, bez duše, bez slobode.  I ovo, za sam kraj – nijesu li ovi tužni ljudi, slučajno i podsvjesno, zapravo dali najbolju definiciju krsta, ikada: „pokazivač strana svijeta“. Kompas”, zaključio je Milačić.