Mladi veoma netolerantni: Što je društvo zaostalije, predrasude su izraženije

Crnogorski srednjoškolci veoma su netolerantni prema različitostima, a najveću odbojnost imaju prema homoseksualcima. Distancirani su i prema Romima, koje bi tek u rijetkim situacijama prihvatili za komšije. Srednjoškolci nijesu tolerantni ni kada je vjera u pitanju i samo rijetki bi stvarali zajednicu za osobom druge vjere.

Ovo je samo dio rezultata istraživanja Nevladine organizacije Forum MNE, koje je radila u saradnji sa agencijom DeFacto Consultancy.

“Predrasude su same po sebi nasilje. One su sastavni dio života koji se ne temelji ni na znanju, ni na pouzdanom iskustvu, ni na prihvatljivoj ljestvici vrijednosti. Otuda su čedo neznanja i nezrelosti, nedoraslosti i društva i pojedinca u njemu. Što je društvena sredina više zaostala u razumijevanju sebe i drugih, to su prisutnije okolnosti u kojima uspijeva korov predrasuda”,  kaže za Pobjedu sociolog kulture i profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu Ratko Božović.

Podsticaji

Božović  upozorava da često i ne primjećujemo da su za sve oblike nasilja bili odlučujući destruktivni podsticaji koji dolaze iz košmara predrasuda, te da je tako, najčešće sa svim vrstama nasilja, od javnog i porodičnog, a posebno kada je riječ o vršnjačkom nasilju.

On smatra da je naše društvo još daleko od tolerancije u odnosu na sve ljudske posebnosti a pogotovo vjerske, rasne, polne i nacionalne različitosti.

“Kao društvena zajednica izrazite materijalne oskudice, ona se prirodno kreće ka primitivizmu, dezorjentaciji i poremećenom sistemu vrijednosti. To je najgrublja slika ovdašnje stvarnosti”, kazao je Božović.

Turbulencije društvenog propadanja, kako ističe, urušile su porodičnu harmoniju, a samim tim konfuzija u porodičnoj ljestvici vrijednosti poremetila je životni stil i osporila uspostavljanje individualnog i društvenog identiteta.

“Porodicu preplavljuju tjeskoba, beznađe, apatija, stres i strah, ali i vrijednosni haos, nesporazum i sa vrijednostima i sa vrjednovanjem. Prate je izgubljeno samopouzdanje njenih članova, koji se često odaju brutalnom nasilju, alkoholu i narkoticima”,  upozorio je Božović. Naraštaji koji pristižu, dodaje sagovornik Pobjede, ne samo da se teško mire s porodičnim autoritetima nego ne pristaju na društvenu skalu vrijednosni.

“Za njih je postala važnija medijska i vršnjačka identifikacija nego uticaj roditelja”,  istakao je Božović.

Bauk nasilja, ističe on, kruži svuda oko nas, a u njegovim temeljima, kao po nepisanom pravilu, prisutne su predrasude. Savremena škola, naglašava Božović, nažalost, nije više ni mentalna ni vaspitna labaratorija, niti institucija neophodna za oblikovanje obrazovane, cjelovite i zrele ličnosti.

“Teško je reći da li je i kod srednjoškolaca prisutnije fizičko, psihološko, seksualno ili verbalno nasilje. Znamo samo to da su stvari otišle daleko i mimo su kontrole”, upozorio je on. Nevolja je, objašnjava, što na ovim prostorima nije ukorijenjena kultura tolerancije, što se vlastiti identitet zasniva na poricanju drugosti i različitosti.

“Podstaknut psihologijom obezličene gomile, u masovnoj halabuci, pojavljuje se obespamećeni pojedinac kao nasilnik bez premca, koga često predvodi „učitelj“ iz vršnjačkog nasilja, ali i roditelji koji nijesu umakli predrasudama. Njima ne pada na pamet da kontrolišu nagon jer oni bez njega i ne postoje, ni pred sobom ni pred drugima”,  kazao je Božović. Za ovakvo stanje djelimično krivi i medije, jer nemaju strategiju kako bi valjalo prezentirati nasilje.

Istraživanje

Programska menadžerka NVO Forum MNE Tamara Čirgić je za Pobjedu kazala da je zabrinjavajuće da su kod mladih u tolikoj mjeri prisutne predrasude i stereotipi koji vode do kreiranja distance prema nekim socijalnim kategorijama, pa čak i do isključivanja tih kategorija iz sfere intenzivnog druženja i zabavljanja.

Sudeći prema odgovorima, kako je rekla, mladi stavove formiraju prevashodno kroz uticaj roditelja, ali jako važan je i uticaj starijeg brata ili sestre.

“Zanimljivo, malo je onih koji kažu da se zbog društva odlučuju na nešto. Stiče se utisak da su đaci na sjeveru nešto konzervativniji u načinu donošenja odluka i pravljenja izbora, te da na njih značajno više utiču roditelji u odnosu na druge sredine”, navela je Čirgić.

Po pitanju tolerancije prema različitostima, uz određene minimalne izuzetke, đaci su najveću odbojnost u svim fokus grupama imali prema homoseksualcima.

“Ova populacija im je skoro u svakom dijelu zemlje bila potpuno neprihvatljiva”,  navela je Čirgić.

Poslije homoseksualaca, najveću distancu imaju prema Romima koje bi, takođe, tek u rijetkim situacijama prihvatili za komšije, a mnogi ne bi imali ništa sa Romima jedino iz razloga što bi onda drugi pričali negativno o njima.

Srednjoškolci nijesu tolerantni ni kada je vjera u pitanju. Čirgić objašnjava da iako je većina odgovorila da nema problem da se intenzivno druži sa ljudima druge vjere, situacija se mijenja kod stvaranja intimnijih veza.

“Razlozi postojanja distance prema ljudima druge vjere su dijelom tradicionalni, dijelom praktični. Većina je, ipak, saglasna da bi se zabavljali sa ljudima druge vjere do osamnaeste godine, ali kasnije, kada bi „razmišljali o životu“ i „kada bi to bilo ozbiljnije“ da bi ipak tražili nekog ‘sličnog sebi’”,  predstavila je Čirgić dio istraživanja. Upozoravajuće je i to što je crnogorskim srednjoškolcima prihvatljivo nasilje bilo verbalno ili fizičko.

“Gotovo svi prepoznaju određene situacije kada je nasilje opravdano”,  navela je ona. Interesantno je da su učesnici fokus grupa u Podgorici pokazali izuzetan stepen prihvatljivosti upotrebe nasilja u službi odbrane vjere.

“Gotovo svi su se usaglasili da je nasilje tada opravdano, a težina stavova išla je do toga i da nekoga „treba upucati“ ako vrijeđa drugu vjeru”,  kazala je Čirgić. Istakla je da gotovo svi učesnici istraživanja, i na sjeveru i na jugu Crne Gore, smatraju sebe religioznim osobama i vide se kao pripadnici određenih religija.

“Međutim, malo je onih koji praktikuju religiju, odlaze u crkvu ili džamiju. Njihova religioznost, po sopstvenom priznanju, ogleda se uglavnom u obilježavanju „slava, Božića, Uskrsa…“ a ostalo smatraju u neku ruku demode, s obzirom na to da se mogao čuti i stav:v ‘ipak je ovo 21. vijek’”,  rekla je Čirgić.

Sagovornica Pobjede  ističe da bi ovo trebalo da je alarm nadležnima da se sa mladima mora raditi, jer u budućnosti možemo postati društvo otuđenosti, netolerancije i neprihvatanja.

Ministarstvo prosvjete insistira na preventivnim programima

Načelnica Direktorata za predškolsko vaspitanje i obrazovanje, inkluzivno obrazovanje i strateško programiranje i razvoj u Ministarstvu prosvjete Tamara Milić kaže da u ovom resoru intenzivno rade na polju edukacije djece o nasilju. Školske 2005/06. godine počeo je program ,,Škola bez nasilja sigurno školsko okruženje” u saradnji sa Kancelarijom UNICEF-a.

“Ovaj program je namijenjen učenicima, nastavnom i vannastavnom osoblju, roditeljima i cjelokupnoj zajednici s ciljem da smanji i spriječi nasilje među školskom djecom”,  kazala je Milić.

Urađeno je i uputstvo „Podjela odgovornosti i postupanje u cilju prevencije i u slučajevima pojave nasilja”. Ono je obavezujuće za sve škole i nudi teorijske osnove za prepoznavanje svih oblika nasilja, zlostavljanja i zanemarivanje djece, preporučuje preventivne aktivnosti i postupke, kao i mjere koje treba preduzeti kad se uoči nasilje.

“Formalna i neformalna edukacija imaju vrijednost, jer kroz interakciju i komunikaciju formiraju se osobe koje prihvataju i poštuju različitost, zastupaju i promovišu ljudska prava, mir, toleranciju, nediskriminaciju, razumijevanje i solidarnost”,  rekla je Milić.

O terorizmu znaju, ali ne razgovaraju

Crnogorski srednjoškolci, sudeći prema rezultatima istraživanja, smatraju da dešavanja u svijetu utiču na povećanje islamofobije, ali da kod nas to ipak nije slučaj. Kažu da o toj temi gotovo uopšte ne pričaju. Na pomen slučajeva osoba iz Crne Gore koje su otišle u Siriju da se pridruže ISIS-u, kažu dao tome „niko ne priča .

“Ovakav stav je zabrinjavajući, budući da ukazuje na to da učenici srednjih škola, pogotovo na sjeveru Crne Gore, vrlo dobro poznaju detalje koji se tiču primjera ekstremnog praktikovanja religije, ali i ignorišu ovu pojavu i ne pokazuju inicijativu za njeno suzbijanje”,  smatra Tamara Čirgić.

Koordinator Biroa za operativnu koordinaciju aktivnosti organa koji čine obavještajno-bezbjednosni sektor u Ministarstvu unutrašnjih poslova, ministar Mevludin Nuhodžić za Pobjedu je kazao da sprovođenje Akcionog plana za implementaciju Strategije suzbijanja nasilnog ekstremizma za period 2016-2018. godine podrazumijeva koordinirano djelovanje svih nadležnih državnih organa uključenih u borbu protiv nasilnog ekstremizma i radikalizacije.

Istakao je da će u narednom periodu aktivnosti biti usmjerene na prevenciju radikalizacije, s posebnim osvrtom na podizanje svijesti o prvoj liniji praktičara čiji je cilj prepoznavanje nasilnog ekstremizma.

“Biće sagledane mogućnosti za formiranje nacionalne mreže za osvješćivanje o radikalizaciji, kao i organizovanje obuka za trenere koji bi na nacionalnom nivou obučavali sve službenike koji su u prvom kontaktu sa radikalizacijom”,  poručio je Nuhodžić.