Muke Kolašinaca: Em što ćemo se zaraziti, em što ćemo se polomiti

Jedna kolašinska zgrada u Ulici Dunje Đokić, osim stambenim prostorom za desetak domaćinstava, raspolaže i improvizovanim prelazom preko kanala kojim otiču fekalije.Ovo bi, svakako, moglo da predstavlja zanimljivost za rubrike “vjerovali ili ne”, ali kako je zbog tog prelaza već nekoliko stanara zadobilo ozbiljne fizičke povrede, ovaj stambeni poredak očigledno predstavlja ozbiljan problem, pišu Dnevne novine.

Otpadne vode iz 10 stanova kolašinske zgrade u Ulici Dunje Đokić već tri mjeseca su usmjerene u rijeku Svinjaču koja je pritoka Tari. Stanari zgrade, otkrili su ljetos, da odvodna cijev od kanalizacije nije priključena na septičku jamu na koju su priključeni i preostali stanovi, u istoj zgradi.

Iako su se uredno prijavili čelnicima lokalne uprave, ni do danas nije reagovano. Zbog improvizovanog prelaza preko kanala kojim otiču fekalije, nekoliko stanara zadobilo je ozbiljne povrede. Stanari ove kolašinske zgrade, koja je izgrađena 2013. godine za potrebe socijalno ugoroženih Kolašinaca, kao i onih sa niskim primanjima, već puna tri mjeseca prolaze kroz ovu agoniju, bukvalno svakodnevno gazeći preko fekalija. Čak, oni ujedno apeluju i na Ministarstvo rada da im pritekne u pomoć, iz straha od obolijevanja usljed takvih okolnosti kojima su izloženi.

Jedna od stanarki ove zgrade Nevenka Đurđić nedavno je zadobila težu povredu ruke, nakon pada sa improvizovanog prelaza.

“Kako sam jedne noći prelazila dasku okliznula sam se, povrijedila koljeno i ruku, koja ima nagnječenje i moram da nosim gips, evo nedjelju dana. Tri puna mjeseca nam je stanje nepromijenjeno i, evo, živimo u fekalijama. A prelaz nam je samo ta daska. Iz opštine su dolazili samo jednom i naložili da se iskopa taj kanal i fekalije usmjere u rijeku. Kad se sve to iskopalo, vidjelo se da nekoliko stanova uopšte nije prikopčano na septičku gdje su prikopčani ostali stanovi. Uz to, važno je napomenuti da tu nijesam samo ja pala. Još nekoliko stanara je tu bilo povrijeđeno. A na sve strane se vide armature koje vire iz zemlje. Jedan stanar je pao u kanal. Katastrofa je što se niko iz opštine već tri mjeseca ne povjaljuje. Em što ćemo se zaraziti, em što ćemo se polomiti”, kazala je ona.

Septička jama u dvorištu zgrade, kako Đurđić tvrdi, postoji, prikopčana je samo sa dvije središnje paralele na kanalizaciju, dok preostalih 10 stanova nije. Fekalije se izlivaju pune četiri godine. Ili, od kad su se oni uselili u zgradu. Stanari koji su živjeli u potkrovlju, bar kako Đurđić kaže, od smrada nijesu mogli izdržati pa su se morali odseliti.

“Fekalije se ispod zgrade moraju iscrpiti i mora doći služba za dezinfekciju da se to isprska, inače nas zaraza neće zaobići. To je septička za 20 stanova. Nije mi jasno da se ne može izdvojiti novac i da se prikopčamo na gradsku kanalizaciju. Ovdje živi 18 porodica. Nadzorni organ koji je bio nadležan tokom gradnje treba da se ispita zašto ti stanovi nijesu prikopčani na septičku jamu”, kazala je ona.

I Grujica Matović, koji je upravnik zgrade, smatra da su problemi njihove zgrade vidljivi, da traju, ali i da se skorije rješenje ne nazire.

“Kao upravnik pokušavam puna tri mjeseca naći sagovornika u organima lokalne samouprave. I vjerujte mi na riječ, osjećam se njihovim radnikom, jer sam svako jutro prisutan u njihovim prostorijama sa nadom da će nam izići u susret i pomoći u rješavanju problema. Moje nadanje polako blijedi i pretvara se u očaj jer niko, ama baš niko od gospode, za protekla tri mjeseca nije se sjetio da obiđe stambeni objekat, uvidi stvarnost problema i pokuša to riješiti. Nesnosni mirisi i dalje traju, šire se našim gradom, koga briga? Jedan od stanara umalo da nastrada. Drugi prošao sa gipsom…i opet, koga je briga? Kao građanin nosio sam se do skoro mišlju da je lokalna samouprava servis građana i da postoji radi nas. E pa, nije tako”, ogorčen je on.

Pita se da li bi ovako bilo da u zgradi živi neko od odbornika lokalnog parlamenta.

“U ovoj zgradi ipak živi samo šest porodica koje primaju MOB, sedam porodica na evidenciji Zavoda za nezaposlene, četiri penzionera, jedan medicinski radnik, kao i jedan profesor. A fekalije se i dalje izlijevaju, njihov miris širi se svuda u našim stanovima i hodnicima zgrade. Kako je našoj djeci, našim unučićima koji nedužni trpe…to izgleda nikog ne interesuje. Ponavljam ako dođe do obolijevanja naše djece, mogu samo zamisliti šta se sve može izdešavati. Slika je tužna i jadna”, poručio je Matović.

DN su kolašinskoj lokalnoj upravi dostavili pitanja još prije 20 dana, ali povodom ovog problema ni do danas nijesu dobili odgovore.