Nada je borac sa osmjehom: Poezija me je spasila od životnih košmara

Njeno ime kao da je predoredilo njenu sudbinu-Nada Matović ne odustaje od svojih snova i nadanja po cijenu svega. Uprkos cerebralnoj paralizi sa kojom živi od prve godine svog života, ova Beranka je veliki borac kroz život a i za prava ljudi koji se bore sa ovom bolešću.

Mada su je mnogi osporavali, Nada je svojim primjerom dokazala da može uspjeti i ove godine je upisala Pravni fakultet u Bijelom Polju. Osim toga, piše poeziju i zbirka njenih pjesama izašla je u martu.

Iako svoj život provodi u invalidskim kolicima, Nadu to ne sprečava da niže uspjehe na svim poljima.

“Moja bolest je posljedica mog prijevremenog rođenja. Otkrivena mi je poslije prve godine. U prvoj godini sam progovorila i počela da hodam i odjednom je to prestalo. Cerebralna paraliza me samo malo čini fizički drugačijom od ostalih. Ne hodam i u rukama sam usporenija, a i pored bolesti trudim se da budem aktivna i vesela. Što je najvažnije maksimalno sam posvećena svom obrazovanju”, započinje priču Nada za CdM.

Uporedo sa upisivanjem fakulteta, Nadi je nedavno objavljena i zbirka pjesama simboličnog naslova “Oda moje radosti”.

“Zbirka govori o ljubavi, poštovanju i željama. Poezija je za mene jedan novi svijet koji budi čovjeka iz nekih životnih košmara koje ima”, dodaje Nada.

Kaže da u životu uživa upravo zahvaljujući književnosti jer, po njenim riječima, ona bogati čovjeka u duhovnom smislu i jača njegovu intelekt.

“Počela sam da pišem i drugu knjigu na kojoj ću malo više poraditi. U njoj se očekuju i neke kraće priče, pa
ću se ovog puta bazirati i na prozu”, otkriva nam Nada.

Njena bolest povukla je sa sobom i neke neželjene posljedice. Imala je mnogo prepreka u školi, a od društva je često bila izdvojena.

“Društvo nikako nije smatralo da ja trebam da budem sa njima. Kasnim u mnogo čemu, ali smatram da treba u životu biti jak i opstati. Ima ljudi koji su se žučno borili da ne završim školu i osporavali me jer sam za njih bila jadna i nesposobna. Ipak, dokazala sam da mogu više nego što oni misle”, kaže hrabra Nada.

Za njen uspjeh na polju poezije i književnosti duguje zahvalnost njenoj profesorici Latinki Kljajić. 

“Od početka me je nesebično podržavala i usmjeravala. Ona je jedan poseban dragulj kojeg ja nesebično njegujem”, dodaje mlada beranska pjesnikinja.

Svim ljudima koji se bore kao ona poručuje da vjeruju u svoje snove.

“Ništa nije izgubljeno. Poštujte sve ljude na ovom svijetu bez predrasuda. Pred Bogom smo svi isti”, zaključuje vesela Nada.

S.Bošković