Najteži pacijenti kojima medicina više ne može da pomogne u Crnoj Gori uglavnom su prepušteni službama patronaže ili kućnog liječenja, a najčešće porodici kojoj je podjednako teško kao oboljelom, piše današnja Pobjeda.
Iako se u mnogim zemljama takvi pacijenti smještaju u centre za palijativnu njegu kako bi im se omogućio dostojanstven kraj života, ovaj vid zbrinjavanja još nije zaživio u našoj zemlji.
Uvođenje palijativne njege (pristup koji poboljšava kvalitet života oboljelim od progresivnih bolesti kao i njihovim porodicama) planirano je u master planu razvoja zdravstva za period od 2015. do 2020. godine, međutim do sada po tom pitanju nije urađeno ništa. Iz Ministarstva zdravlja Pobjedi nijesu odgovorili da li u tom resoru razmatraju osnivanje centra za palijativnu njegu ili odjeljenja u sklopu bolnica na kojima bi bili smješteni pacijenti u terminalnoj, odnosno završnoj fazi.
Internista na Klinici za onkologiju i radioterapiju Sanja Lekić za Pobjedu objašnjava da palijativno zbrinjavanje ne obuhvata samo onkološke pacijente već sve one koji imaju neku progresivnu hroničnu bolest, a koja će u nekom momentu dovesti do onesposobljavanja, odnosno nemogućnosti brige o samom sebi.
“Po novim standardima ona počinje od trenutka postavljanja dijagnoze hronične progresivne bolesti, sa ciljem ranije i efikasnije kontrole simptoma i poboljšanja kvaliteta života za razliku od tradicionalnog shvatanja koji je podrazumijevao specifičnu i sveobuhvatnu njegu pacijenta u terminalnoj fazi bolesti, na samom kraju njegovog života”, kazala je Lekić.
S obzirom na to da na Klinici za onkologiju, ali ni nigdje u Crnoj Gori ne postoji posebno odjeljenje za palijativno zbrinjavanje, prema njenim riječima, kod nas se to rješava tako što se pacijenti palijativno zbrinjavaju preko izabranog doktora, patronažne službe kako bi primili terapiju koju ordiniraju onkolozi ili ljekari ostalih specijalnosti.
“Kada dođe do pogoršanja koje zahtijeva hospitalizaciju, u tim slučajevima se hospitalizuju na Klinici za onkologiju”, navodi Lekić.
Te hospitalizacije radi palijativne njege, kako dodaje, trebalo bi da traju do 14 dana, s tim što se mogu ponavljati u zavisnosti od toga da li se pacijentu može pružiti neka medicinska pomoć u smislu njegovih tegoba.
“Na Klinici za onkologiju jedna trećina pacijenata nedjeljno bude za palijativno zbrinjavanje. Iako nemamo kreveta posebno za njih, često izlazimo u susret porodicama kako zbog socijalnih, tako i finansijskh razloga. Nekada porodica ima malu djecu, zaposleni su, pa ne mogu da brinu o takvom članu. Međutim, nerijetko se dešava da porodica ne želi da brine o oboljelom. Dešava se da sporadično njih četvoro ili petoro leži duže od mjesec”, ističe Lekić.
To je, prema njenim riječima, veliko opterećenje za Kliniku za onkologiju, jer je neophodno obezbijediti prostor za pacijente kojima je nužno liječenje i koji mogu da se izliječe i produži im se život.
“Postoji dobar dio takvih pacijenata koji su prioritetni jer njihova terapija je određena tačno po protokolu određen broj dana. Nerijetko se dešava da kod nas leže i pacijenti koji su iz drugog grada i koji mogu biti smješteni u nekoj od opštih bolnica”, kazala je dr Lekić, poručivši da bi trebalo u svakoj opštoj bolnici formirati odjeljenje za palijativno zbrinjavanje.
Tudja njega je 68€,a 120 dobija onaj koji se nažalost raspada….e,kupi ti ljekove,hranu,plati doktore,to je slika našeg zdravstva!!!!;;a da,350 je Risan ili neko dr dom za stare!!
Ima ozbiljno bolesnih i koji nijesu bas stari. Povesti pitanje i javnu raspravu o uvodjenju eutanazije. Ja sam ZA.
.
O ovakvim i slicnim temama treba cesce pisat, jer u moru nasih svakodnevnih politickih i drugih prepucavanja humani aspekt zivota potpuno je izgubio na znacaju. Malo se zaista vodi brige o ovakvim ,najcesce starijim osobama,koje su bespomocne i uglavnom prepustene brizi njihovih najblizih , najcesce nestrucnim , zaposljenim porodicnim ljudima, koji nisu u mogucnosti na adekvatan i strucan nacin pomoci.… Više »
Penzija porodici a pacijent bolnici!
Dom starih Risan ima novi,najmoderniji i najsavremeniji objekat i stručni kadar za palijativnu njegu,mislim da je kapacitet oko 90 kreveta,a odgovorno tvrdim da svako lice koje ima potrebu za bilo kojim vidom socijalnih davanja i tuđe njege i pomoći nije uskraćeno za to pravo
Hospiciji postoje i u državnom i u privatnom i u crkvenom okrilju svagdje u svijetu i to je human čin odlaska jer podrazumijeva i odličnu njegu i prisustvo porodice i dostojanstvo pacijenta.Mi smo neđe sve pobrkali,licemjerni kakvi i jesmo.
Društvo socijalne nepravde.Bolesnome preporuka ako nema para šta prije neka crkne.
Nazalost je tako.
Pa evo sve i kad nemate smještaj što ljudima ne ponudite novčanu pomoć i logistiku.što ne pokrenete neku kampanju za pomoć ljudima sa za koje je potreba.davate socijalnu pomoć ljudima sposobnim za rad i pravite debilnu naciju.a ljudima kojima je potrebna tudja njega milion papira treba za bilo kakvu pomoć.
Ko su doktori da mogu da nekoga potvrgnu palijativnoj terapiji. Oni samo na taj nacin ubrzavaju sudbonosni dan. Pa nisu oni bogovi da odredjuju ko ce jos koliko da zivi. Oni su tu da pomognu koliko je u njihovoj moci ali ne i da presudjuju. Koliko je pacijenata bilo otpisano od strane svih doktora a oni su zahvaljujuci porodicnoj brizi… Više »
Naravno da su živi svi oni kojima nije bolest takva, da im ni najbolja palijativna njega ne bi pomogla!
Tako da POJK ne lupaj!
Pa nisu doktori krivi što je neko teško bolestan!
Ne lupetaj jer očigledno nemaš isukstva sa ovakvim bolesnicima. Ljudi čitaju komentare da možda još nešto nauče što nije pomenuto u tekstu a ne da čitaju komentare dokonih.
Eutanazija! To je najhumanija stvar koja nam fali.
Pa palijativna terapija i jeste eutanazija ali za 20 dana kod vecine bolesti.
Aferim!
Mi zivimo u siromasnom drustvu punom nepravde, socijalno raslojenom i tesko odrzivom za mentalni sklop naroda koji tu zivi. Ovakva drustva mogu da opstanu u juznoj americi i dalekom istoku ali nikako na balkanu !
Nemate kažeš uslova za liječenje bolesnih od kancera a svaki dan se Eraković i Krapović hvale da nam je zdravstvo na evropskom nivou. Imam bolesnika u porodici vrlo teškog, a samo sa lijekove koji ne idu na recept kao diflucan itd. Koštaju mjesečno blizu sto eura,
Jedan lopta 29, 30. Zašto onda i te lijekove ne dajete na recept?