Najvažnije je da žrtva porodičnog nasilja ima svu potrebnu podršku od momenta kada progovori o tom problemu, jer od toga zavisi svaki dalji postupak i ukoliko ne dobije adekvatnu podršku, zbog pritiska partnera i okoline, najčešće se vraća nasilniku. To je ocjena sa informativne sesije „Dobre prakse uspostavljanja usluga socijalne zaštite za žrtve nasilja u porodici“, koju je organizovao SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica, u okviru projekta „Znam gdje samo mi pokaži kako“, koji kofinansiraju Evropska unije i Vlade Crne Gore.
Izvršna direktorica SOS telefona Podgorica, Biljana Zeković, istakla je da se nijedan postupak i proces ne mogu uspješno završiti ukoliko žene žrtve porodičnog nasilja nisu dovoljno osnažene da u tom procesu istraju.
„Sistem socijalne zaštite u posljednjoj deceniji poprimo je druge principe i novu paradigmu, gdje smo konačno dobili sistem i principe koji su direktno vezani za korisnike, odnosno za usluge socijalne zaštite. Ono što je najvažnije je da se kvalitet o kome decenijama govorimo može postići jedino ukoliko imamo cijeli set usluga gdje naši korisnici i korisinice mogu da biraju kome će da se obrate za podršku. To je, takođe, dobar način kontrole usluga koje se pružaju“, rekla je Zeković.
Prema njenim riječima, organizacije civilnog društva su svih decenija nudile rješenja i to je donijelo rezultate.
„Razlog tih rezultata osim našeg ličnog zalaganja je upravo saradnja koju smo imali na nivou institucija sistema, stručnjaka koji se bave tim poslovima i onda mnogo jednostavnije dolazimo do konačnih rješenja koja su dobra za žrtve nasilja“, kazala je Zeković.
Smatra da je važno da su organizacije iz civilnog društva u sistemu pružalaca usluga jer su one ekonomski efikasne.
„Takođe, ne može se zaboraviti značaj volonterskog rada u nevladinim organizacijama, a to je ogromno vrijeme, energija, znanje i vještine. Svi SOS telefoni u Crnoj Gori nikada, za 25 godina, nisu imali plaćene usluge koje su pružane našim korisnicama. Sve su to naše sručne radnice i saradnice radile na volonterskoj osnovi“, istakla je Zeković.
Značaj rada nevladinih organizacija, kada je socijalna zaštita u pitanju, kako je dodala, može da se istakne i u procesu uvođenja konkurencije koja obezbjeđuje širi spektar usluga.
„Ono što smo tvrdili, a što nam je praksa kozala je da je najjednostavnije uraditi kontrolu kvaliteta kada su u pitanju nevladine organizacije koje vode ovakvu vrstu servisa. Svi smo svjesni toga da teško da jedan državni organ može baš da u toj mjeri kontroliše sebe. To prosto nije prirodno“, kazala je Zeković.
Kada je u pitanju licenciranje usluga, kako je ocijenila, od nevladinih organizacija su traženi mnogo veći standardi.
„Ne možemo da imamo pravilnik koji zahtjeva od nas nešto što je nemoguće da se ispuni, zbog čega su pravilnici mijenjani“, objasnila je Zeković.
Prema njenim riječima, višedecenijska praksa je pokazala da svaki dalji postupak zavisi od onoga što je urađeno u roku od tri dana od momenta kada žrtva nasilja objelodani šta se dešava i kada se procesuira predmet.
„Ako u tom prvom periodu žrtva nema adekvatnu podršku, a to podrazumijeva savjetovanje, informisanje, boravak uz nju 24 sata, praćenje kroz sve institucije sistema, onda imamo situacije da žrtva odustaje, da se ne pojavljuje na suđenju, da neće da svjedoči“, rekla je Zeković.
Svi treba da budu svjesni da, kako je istakla, nije svaka žrtva spremna da uđe u proces onog momenta kad progovori o nasilju.
„Ako žena u tom periodu nema kvalitetnu podršku, ona će se jako brzo vratiti nasilniku, jer tada trpi nevjerovatne pritiske kako od partnera, tako od njegove, svoje porodice, djece koja plaču i kažu da je tata obećao da neće nikad više. Zbog toga je veoma važno da u tom periodu ima svu potrebnu podršku“, rekla je Zeković.
Smatra da je ukidanje multidisciplinarnog tima veoma loše, jer operativni tim kakav trenutno funkcioniše je, kako je dodala, samo jedna od metoda multidisciplinarog načina rada i nema neophodnu snagu.
„Insistiraćemo na ponovnom uspostavljanju multidisciplinarnih timova kojima su rukovodili centri za socijalni rad za koje duboko vjerujem da su bili i da će uvijek biti ključni oslonac zaposlenima u centrima za socijalni rad kada su slučajevi porodičnog nasilja u pitanju“, rekla je Zeković.
SOS telefon, kako je navela, obezbjeđuje licencirane usluge savjetovanja i urgentnog smještaja.
„Mnogo je bilo jednostavnije dobiti uslugu svajetovanja, jer je ona podrazumijevala samo određen prostor, posebnu kancelariju, licencirane stručne radnice i saradnice, program kako i na koji način ćete da radite i procedure koje su se ticale zaštite podataka, prihvatljivosti pružanja usluga itd. A kada je u pitanju usluga urgentnog smjestaja to je bio obiman i ozbiljan zadatak koji je zahtijevao i ozbiljna finansisjka sredstva“, istakla je Zeković.
Licenciranjem dvije važne usluge (usluge savjetovanja i urgentnog smještaja), SOS telefon Podgorica je konačno uspostavio uslugu kriznog centra za žrtve rodno zasnovanog nasilja u skladu sa zahtjevima Istanbulske konvencije za čije se sprovođenje obavezala Vlada Crne Gore.
Sa današnjim događajem u Podgorici završene su prezentacije dobre prakse u uspostavljanju usluga socijalne zaštite za žene žrtve nasilja. Tokom ove značajne informativne kampanje sa postojećim uslugama upoznati su zaposleni u službama relevantnim da se bave podrškom žrtvama iz Ulcinja, Bara, Pljevalja, Berana, Bijelog Polja, Plava, Gusinja, Rožaja, Andrijevice itd.
