Neće te naslijediti tišina

Piše,

Dubravka Jovanović, pjesnikinja, novinarka, profesorica književnosti 

“U ovom životu nije novo mrijeti ali ni život Bogme nije najnovije” .

U životu ovom i za još više njih ovamo i tamo “Od plamena do svjetlosti” prema istoimenoj knjizi poezije Mladena Lompara, pjesnik je ostavio oganj poetski.

Kroz kapiju pjesme prošao je osijenčen zracima zvijezde, one velike nad Lovćenom što se u avgustovskim noćima u more Bokokotorskog zaliva prolije.

Bili su to putevi ovog velikana crnogorskog poetskog poja i soja koji se pjesmom kao vodom u kršu spuštao zorom, da napaja ovdje limunove.

U stihove pjesnik Boga traži.

Pronašao ga je Lompar da mu miri nesne i slutnje  od kojih je imao stravičan nespokoj, kako je napisao u knjizi “Vrijeme u kojemu sam prošlost”.

Boem i buntovnik, perom je vidao rane crnogorske.

Krik njegove pjesme odzvanjao je od Dubovika do San Đovanija preko krša i dolova od katuna do dvorova.

I neće nas naslijediti tišina, kako je napisao je Miju Popoviću, opet će iz našeg strpljenja buknuti bijes jer nećemo klečati dok gođ ima Montenegra i njegove neporažene zastave.

Njegove “Zmije Grmožura” milile su crnogorskim kamenom, morem i jezerom đe se pejzaži duše susrijeću sa slojevima crnogorske istorije.

A Crna Gora mu “milija ne bi bila da je od zlata” pa je u pjesmama ovjerio  duge i tuge svoje i naše.

Umro je rekoše juče Mladen Lompar.

Sigurna sam da je žudnjom probio krošnje cetinskih lipa baš kao što mu je u Kotoru, đe je često obitavao, na kapku prije sklopljenog oka zastao dah mora, juga i onog limuna kojeg je stihovima zalivao.

Noć morska sinoć je ispijala ćutanje u Kotoru – rekvijem za Mladena.

Otišao sa ovog mjesta i zašao u prostor dostojni…. I neće ga naslijediti tišina, sigurna sam.