Crnogorsko iseljeništvo traje duže od pola milenijuma, a najvažnije su tri migracione etape. Za najstariju je personifikacija Peroj u Istri, kada je 1657. godine iz Crne Gore otišlo 15 crnogorskih familija sa 77 članova i tamo i danas postoje očuvani tragovi crnogorskog nacionalnog identiteta. Druga je bila krajem XIX i početkom XX vijeka kada su Crnogorci počeli da naseljavaju djelove Sjeverne i Južne Amerike.
Baš u Argentini, u njenoj sjevernoj provinciji Ćako, se nalazi kolonija La Montenegrina gdje su se zadržali svi osobeni znaci crnogorskog identiteta.
“Novija, kada se desilo najveće plansko iseljavanje je migracija nakon Drugog svjetskog rata, prema Vojvodini, kada je naseljeno 11 mjesta sa 38.450 Crnogoraca, što je predstavljalo više od 10 odsto tadašnje Crne Gore. Među tim mjestima su Lovćenac, Vrbas, Feketić, Kruščić”, priča publicista, politikolog, istraživač i organizator crnogorske dijaspore Nenad Stevović.
Veza sa postojbinom postoji i kod treće i četvrte generacije naših iseljenika. Taj “genetski kod je tu, treba ga samo pokrenuti i on lako dođe do srca, a kasnije i do glave i ljubav prema postojbini istrajava više od pet vjekova.
“Naša dijaspora, ma u kojem dijelu svijeta bila, njeguje i čuva tradiciju otadžbine i tome država Crna Gora poklanja sve veću pažnju. Jedan od primjera je i otvaranje diplomatsko-konzularnog predstavništva Crne Gore u Buenos Airesu i niz počasnih konzulata u Južnoj Americi”, kaže Stevović naglašavajući da je najvažnije pronaći model saradnje između matične države i našeg iseljeništva. Ili da citiram kralja Nikolu: “Nema kraja od svijeta Crnogorac đe ne šeta”, kaže on.
Problemi sa kojima se crnogorska dijaspora suočava, prema riječima Stevovića, slika su nekih podjela u Crnoj Gori. “Da ne bi bilo sve dobro, u dijaspori uvijek postoje i snage u crnogorskom iseljeništvu koje se protive organizovanju poput one u Lovćencu ili u Ćaku u Argentini. Ista identitetska “utakmica”, koja se vodi u Crnoj Gori, vodi se i tamo “napolju”, ali ja sam optimista i vjerujem da će crnogorska dijaspora imati snage da se organizuje za dobrobit i njih i države Crne Gore”, poručuje Stevović.
On se slaže i sa konstatacijom da je identitetsko pitanje najškakljivije baš u Srbiji, jer Crnogorce sa svojim jezikom i crkvom mnogo lakše prihvataju u Sjevernoj i Južnoj Americi, Australiji, Hrvatskoj nego u Srbiji.
a i buksovci su u saharu emigrirali sto niko ne pominje.
nekada je bilo pravi Crnogoraca i na sjeveru ali su ih srbi vremenom sve istrijebili
Ima li koji u Ulcinj?
Crnogorci ma gde da su moraju poštovati svoju
državu crnu goru, crnogorsku pravoslavnu crkvu i
crnogorski jezik.
Lijepo.
NIĐE NEBO NIJE PLAVO KAO IZNAD CRNE GORE! E viva!
Bježe od policije…
Ovi u Peroj su antiCrnogorci..Mislim da su srbi..Oni Rade protiv CG..To
Sve veliki putnici, ne mogu za kafu da skrpe ujutro. Ajde ne pravite predstavu od.šake jada
Šta si ti htio da kažeš?
Pokrij se ušima i ćuti.
Najgori su teraziski Crnogorci. To su prodane duse. U Srbiji Crnogorcima nema napredka i ulaska nedje sto nece Srbi postati.
Da,zaista su najgori terazijski i drljevićevski Crnogorci.što je najgore i jedni i drugi su puštili korijene u Crnoj Gori.
Ko i odje od vas poltrona dukljanskih
Dje god Crnogorci odu po svijetu oni ostaju Crnogorci osim u Srbiju. Tamo se preko noci posrbe.
đe ne šeta ili skitinja. a voli i u tuđe kuće
Хаха није проблем да се изјаснимо како желимо у Србији него вама је проблем да продате ту маглу од приче што гладном и зависном народу продајете у Црној Гори. Сутра Мило да опет промени причу сви би опет били Срби
Posrbljena izgubljena duso.
Ali isto najvise voli da ide preko zemlje Srbije 🙂