Međunarodni dan pismenosti, koji se obilježava danas, prilika je da kažemo šta je pismenost u 21. vijeku, da upozorimo na problem nepismenosti, ali i na to pismenost ne znači samo poznavati slova.
TVCG je stoga istraživala kakva je situcija kod nas, a kakva u zemljama regiona i poznate lingviste iz regiona pitala šta danas znači biti nepismen.
“Mislim da je danas aktuelnije postaviti pitanje u nekim različitim parametrima. Morali bi raditi na unapređenju pismenosti u smislu kvaliteta izražavanja misli”, smatra Simon Sazdov sa Filološkog fakulteta u Skoplju.
Iako je stopa nepismenosti sve manja, kvalitet izrazavanja mlađih generacija je sve lošiji. Ne pišemo i ne izražavamo se pravilno i ne poštujemo norme standardnog jezika.
“Kod nas je u posljednjih deset godina, nažalost, standardni jezik postao informacija, a ne sredstvo kojim informacija reba da se prenese”, kazala je za TVCG Sanja Orlandić sa Fakulteta za crnogorski jezik i književnost (FCJK).
“I onaj mali korak, koji bi tražio do to bude usklađeno sa pravopisom, da to bude uvijek usklađeno sa normom, e to je već dio u kojem smo manje pismeni”, ocijenila je Dijana Stolac sa Sveučilišta Rijeka.
Pitanje je da li je riječ o strahu od jezika ili je ipak u pitanju samo nebriga.
“Svjedoci smo da se danas u javnoj komunikaciji ne vodi mnogo računa o jezičkoj kulturi”, istakla je Sanja Orlandić.
Važno pitanje je i koliko mediji brinu o jezičkoj kulturi – koliko možemo naučiti od dobrih spikera, lektora i novinara.
“Nekada je bilo normalno da se treba izgovarati kako su na televiziji rekli”, zaključuje Dijana Stolac.
Međunarodni dan pismenosti obilježava se od 1967. godine kako bi se ukazalo na činjenicu da u svijetu i dalje postoji veliki broj onih koji ne znaju slova.
U Crnoj Gori, po posljednjem popisu je oko jedan i po posto takvih.
Ali, postavlja se pitanje da li samo znanje slova podrazumijeva pismenost?
Šta je sa onima kojim nešto hvali, a ne fali, koji protestvuju a ne protestuju, sa onima koji su se izvinuli, a ne izvinili, sa onima koji sumljaju, a ne sumnjaju, da su od nekoga vislji a ne visi?
Skraćenica za gospođa= gđa, a ne g-đa
Gospođica = gđica (bez tačke), a ne g-đica.
Skraćenica za gospodin je = g. (sa tačkom). Nikako g-din.
Množina – gospoda = gg.
Nepismenih je sve manje, jer je polu-pismenih sve više
Lošije?
Nepravilna komparacija pridjeva : loš, GORI,najgori
Tehnički pismenih je možda više, ali funkcionalno suprotno. Gledam neki dan čovjeka od 40 godina koji ne zna koristiti bankomat. Za rubriku vjerovali ili ne.
Što reći kada se visoko dužnosnica jednog ministarstva obraća djeci i kaže im da su “pošli u školi”!
“Kod nas je u posljednjih deset godina, nažalost, standardni jezik postao…” “na žalost”! Ni novinski članci nijesu baš primjer pismenosti. Dakle, čast izuzecima, konstatacija iz teksta važi za generaciju uopšte. Ne čitamo i ne pišemo, nego komuniciramo bez duše…na žalost. Kažem, čast onima kojima jezik služi za pun iskaz misli.
nažalost ili na žalost
Piše se i jedno i drugo.
Spojeno nažalost kao prilog: nažalost, desilo se nešto ili nažalost, reći ću vam nešto.
Rastavljeno na žalost kad iza nje sledi genitiv: na žalost većine gledalaca film je otkazan.
Ono što je zanimljivo kod ove nedoumice je to da se ispravno piše i jedno i drugo, zavisno od slučaja. Kada je u pitanju prilog, onda se piše spojeno nažalost. Primer za to je: Nažalost, moram vam nešto reći. U slučaju kada iza nje dolazi genitiv, onda se piše odvojeno. Primer za to je: Na žalost velikog broja ljudi, koncert… Više »
Radi se o nezainteresovanosti za lijepim govorom, pismom.Koriste se skracenice u komunikaciji.Jos nesto gore od nepismenosti.Psovke i koriscenje polnih organa u komunikaciji.Osluskujte razgovore.Vise nema persiranja.Sta reci a ne zgroziti se.Recnik ukucana utice na djecu.I dobijamo nevaspitanu djecu.
Bijo Sam. ..sljedeći put. .
Bio ili bijo? Stvar dogovora, a ne stvar jezika. “Sljedeci put” bi moglo bit izpravno, ali ja preferiram “slijedeci”. No, pismenost nije samo umijece pisanja, vec i sposobnost izrazavanja, jasnoga i nedvosmislenoga, vlastitijeh misli i poruka. Odnosno, da bi coek bio funkcionalno pismen, mora umjet usmeno i pismeno izrazit ono sto zeli prenijet drugijema.