„Źajo śedi sa sestrom Źanom. Smiješeći se pričaju o babi Źaki. Priśećaju se koliko je puta kome rekla – Ti si moje źato“. To je rečenica udžbenika „Đeci s ljubavlju“ kog je javnost na društvenim mrežama nazvala „bukvarom“. Rječnik koji se koristi u knjizi pojedinci su nazvali „silovanjem jezika“, a, osim toga im se, kako su rekli, „bukvalno plače“ jer npr. za riječ „guska“ ostavljen je prostor za šest slova iako se ta riječ sastoji od pet.
U ovoj priči nekoliko stvari je sporno.
Prvo, nije tačno da je u pitanju zvanična literatura. „Đeci s ljubavlju“ nije bukvar koji je objavila jedina nadležna institucija – Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Riječ je o priručniku, a ne o obaveznoj literaturi, koji kupuje samo onaj ko želi, a izdavač je Aleksandar Radović.
Drugo, ova knjiga nije izašla juče ili prekjuče već 2015. godine.
Sva priča je u javnost dospjela tek posljednjih dana jer je majka jednog prvaka, Bojana Jokić, objavila fotografije sa primjerima riječi koje počinju slovima Ś i Ź. Jokić smo pitali odakle joj ta knjiga, s obzirom na to da nije riječ o bukvaru kog moraju imati svi đaci.
„Na kraju prvog polugođa škola je ponudila roditeljima ovaj priručnik ističući da bi to bilo korisno za djecu. Ja sam ga kupila i za to dala sedam eura. Iako nijesam po struci lingvista, zaprepastilo me je sve što sam vidjela u tom priručniku“, kazala je Jokić za CdM.
A, za izdavača Miladina Radovića u priručniku koji se samo formalno zove bukvar – u toj knjizi nema ništa sporno.
„To je bukvar crnogorske azbuke. Sada se pojedinci bune zbog slova Ś i Ź. Crnogorska azbuka ima 32 slova, a ne 30. Tamo nije stavljeno ništa mimo pravopisa i rječnika. Neko se buni jer mu smetaju ta dva slova. Nema problema kako su obrađena ostala slova, već su problem Ś i Ź. Nema potrebe da se kupuje bukvar ako mu se ne sviđa“, istakao je Radović u izjavi za CdM.
Ipak, javnost se, mimo primjera za slova Ś i Ź, pobunila i npr. zbog toga što je kraj slike guske ostavljen prostor za šest, a ne za pet slova koliko ih ta riječ sadrži. Radović ima objašnjenje i za to.
„To je namjenski urađeno tako da bi dijete razmislilo i prepoznalo što tačno treba da napiše. I, djeca to izuzetno dobro uočavaju. Treba da nauče zašto je nešto tako, a ne samo da uče napamet. Mi smo, osim lingvista, u izradi knjige sarađivali i sa pedagozima i psiholozima. Ne smije se omašiti kad su u pitanju djeca“, ističe on.
Ipak, ostaje otvoreno pitanje odakle se sad, na kraju drugog polugođa, pojavio taj priručnik u školama. Odgovor na to pitanje čekamo iz Ministarstva prosvjete.
