Nikšićanke pišu putopise o crnogorskim selima, a tu je i blog

Prošle su skoro dvije godine otkako su se Nikšićanke Ana Dragićević i Jovanka Komnenić, po sopstevenim riječima djeca majke prirode i putopisci iz grada piva i čelika, posvetile istraživanju istorije, običaja, netaknute prirode, kulture i otkrivanju čuda naše prelijepe Crne Gore.

Svoje putopise o selima, zaseocima i katunima Nikšića, Šavnika i Plužina sada možete čitati i na blogu www.stazama.me.

Ove djevojke ističu da je sve počelo iz njihove ljubavi prema selu i seoskom načinu života koji su upoznale i zavoljele provodeći ljetnje raspuste na svojim selima.

Sve je kulminiralo nedjeljnom kolumnom na portalu Onogošt.me, pod nazivom „Zaboravljenim stazama“.

Statistika broji 76 njihovih jedinstvenih putopisa, uvijek jednako uzbudljivih, edukativnih i emotivnih, jer oni su, kako kažu one, čuvari ognjišta naših pradjedova, a to nikog ne ostavi ravnodušnim.

Njihove kolumne naišle su na pozitivne reakcije, kako od starijih tako i od mlađih generacija zbog jake životne i istorijske vezanosti ovdašnjih stanovnika sa selom.

“Sve je počelo kao hobi, želja za otkrivanjem novih sela, zaseoka, tvrđava, katuna, spomenika i crkava. Smatramo da smo još uvijek zadržale istu uzbuđenost i želju prije nego krenemo na novo putešestvije, kao na početku jer za dobru avanturu je potrebno samo malo dobre volje, par sendviča i termos tople kafe”, kažu ove Jovanka i Ana.

Prema njihovim riječima, najveće bogatstvo koje ponesu iz svakog sela nisu činjenice, niti nevjerovatne prirodne ljepote, već poznanstva sa ljudima koji su ostali u njima.

“Neke bake i đedove nećemo nikada zaboraviti. Staricu što nas je darivala sa dvije rumene jabuke za dvije rumene đevojke, đeda koji je nesvjesno stiskao štap dok je besjedio o svom zavičaju, kisjelo mlijeko koje smo probale u jednoj kolibi, poglede usamljenih ljudi i zahvalnost što smo sa njima malo prozborle ili se slatko nasmijale”, kažu autorke.

Nažalost, priznaju da su crnogorska sela svakim danom sve napuštenija i zaboravljenija, a svako od njih ima svoju priču, poznatu istorijsku ličnost, skriveni spomenik kulture ili pak seosku crkvicu koja predstavlja sakralni spomenik od velikog značaja.

“Kroz našu kolumnu i rad želimo da probudimo kod čitalaca želju da pamte i čuvaju svoju djedovinu i da ne prekinu korijenje, koje je duboko uraslo u crnogorsku zemlju. Cilj nam je da ukažemo na sva značajna i interesantna mjesta, spomenike kulture, izletišta, koja vrijedi obići, a koja su manje poznata i valorizovana, da stavimo na mapu značajne kulturno-istorijske spomenike, ukažemo na ličnosti koje su oblikovale crnogorsku istoriju i upoznamo svijet sa stazama koje ne smiju biti zaboravljene”, poručuju Jovanka i Ana.