Društvo

Oko 80 mališana koristi usluge Resursnog centra za djecu i mlade Podgorica

Foto: PR Centar

Usluge različitih programa u Resursnom centru za djecu i mlade „Podgorica“ koristi oko osamdesetoro djece sa posebnim obrazovnim potrebama, a crnogorsko društvo treba da ulaže snagu u otklanjanje stereotipa i predrasuda, kao i da ih osposobi za svakodnevne ativnosti, kazala je u intervjuu za PR Centar te javne ustanove, Mirjana Popović.

U toj ustanovi se, naglasila je, sprovodi osnovno i srednje obrazovanje, poseban program za djecu sa kombinovanim smetnjama i program rane intervencije.

“Imamo ukupno 79-oro djece. Ali, u Resursnom centru se djeca upisuju na osnovu rješenja Komisije za usmjeravanje, tako da rješenje može da dođe i tokom septembra, za određeno dijete. Tako da i tokom septembra, možemo da upišemo dijete na navedene programe”, rekla je Popović.

Ona je objasnila da su djeca, koja u toj ustanovi pohađaju osnovno i srednje obrazovanje, a nisu iz Podgorice, smještena u internatu.

“Internatska zgrada je stariji montažni objekat. Ali, mi se trudimo da zadovoljimo sve standarde koji su potrebni da bi se djeca osjećala prijatno i ugodno i da bi njihov boravak ovdje bio što kvalitetniji. Ovdje borave djeca iz Bijelog Polja, Herceg Novog, Pljevalja i ovo je njihova druga kuća. Sa njima rade vaspitači, nastavnici i stručnjaci. U internatu je petoro djece”, navela je Popović.

Kada je riječ o kadrovskoj strukturi, kako je pojasnila, postoji podrška Ministarstva prosvjete, kada je u pitanju angažovanje stručnjaka različitih profila u okviru različitih programa.

„Imamo različite profile defektologa, somatopeda, tiflologa, logopeda, fizioterapeuta. Znači, postoji cijeli tim, koji radi sa djecom, kako na individualnom, tako i na grupnom nivou“, objasnila je Popović.

Ona je rekla da se škola JU Resursni centar za djecu i mlade „Podgorica” rekonstruiše, u okviru Programa energetske efikasnosti u javnim zgradama i da bi, kako je dodala, do 10. septembra trebalo da se usele, što će riješiti njihove probleme sa grijanjem prostorija i toaletima koji nisu bili prilagođeni za djecu sa tjelesnim smetnjama.

Prema njenim riječima, program rane intervencije, koji se sprovodi u toj ustanovi, realizuje se za djecu sa tjelesnim smetnjama i smetnjama vida starosti do četiri, odnosno do šest godina.

„To je program na koji smo naročito ponosni, zbog toga što je kroz taj program prošle godine prošlo 36-oro djece. Oni i dalje nastavljaju, zavisno od uzrasta. Stalno se povećava broj djece. Taj program ćemo u ovoj školskoj godini, pored individualnih tretmana, podići na još jedan kvalitetniji nivo, a to je ulazak u porodicu i davanje podrške roditeljima i ukupnoj porodici da prevaziđu teškoće sa kojima se suočavaju“, rekla je Popović.

U program rane intervencije trenutno je, kako je rekla, uključeno oko 30 mališana, a roditelji su, kako je dodala, veoma zadovoljni uslugama koje se u okviru toga programa pružaju.

„Oni su to potvrdili na brojnim razgovorima. Roditelji su jednoglasni da je protekao značajan vremenski period, dok nisu saznali da postoji takav program. Znači, od trenutka rođenja djeteta i prepoznavanja smetnje prošao je jedan period, gdje su oni lutali i nisu imali informaciju da postoji jedan takav program i da mogu da dijete uključe u individualne tretmane“, kazala je Popović.

Resursni centar, kako je dodala, pruža određene oblike podrške svim školama u kojima postoje djeca sa smetnjama vida, tjelesnim i kombinovanim smetnjama.

“Taj vid podrške može da bude u davanju stručnih savjeta nastavnicima, pomoći pri izradi asistivnih, odnosno didaktičkih sredstava, izradi individualnog razvojnog obrazovnog plana za svako dijete. To je jedna savjetodavna i stručna podrška, koja treba da bude realizovana u kontinuitetu”, objasnila je Popović.

Prema njenim riječima, crnogorsko društvo je napravilo značajne korake i pomake u procesu inkluzije, ali ono, kako smatra, treba da djecu osposobi „kako za akademska znanja, naravno u zavisnosti od njihovih potencijala, tako i za svakodnevni život“.

“Ono što je takođe potrebno je da istinski prihvatimo inkluziju, da to ne bude formalan iskaz da jesmo za taj proces. Mnogo teže je ukloniti barijere u samoj svijesti čovjeka, nego ove arhitektonske, koje se veoma lako mogu otkloniti. Tako da, društvo treba da snagu ulaže u otklanjanje predrasuda i stereotipa o toj djeci i da prihvati različitost”, rekla je Popović.

Društvo, kako smatra, mora da zaokruži proces i svako dijete i svaka osoba sa invaliditetom treba da nađu svoje mjesto u okviru društvene zajednice „u stepenu samostalnosti koliko ono to može“.

“Taj proces ne treba da se zaustavlja u jednom trenutku razvoja djeteta. Šta onda kada dijete završi školu, fakultet? Kako mu obezbijediti egzistenciju? Šta onda kada roditelji više nisu u mogućnosti da se brinu o djetetu? Zadatak društva je da riješi te probleme, da zaokruži cijeli sistem”, objasnila je Popović.

Ona smatra da je veoma važna međusektorska saradnja i da je neophodna podrška sistema socijalne i dječje zaštite i sistema zdravlja.

“Treba raditi na međusektorskoj saradnji. Mi ne možemo da defektološki zbrinemo dijete, ukoliko ono nije medicinski adekvatno pokriveno. Sistem socijale treba da se pozabavi načinom organizovanja neke porodice. Znači, ta tri sektora moraju da budu uključena da bi dijete na kraju bilo samostalna osoba za svakodnevne životne aktivnosti”, kazala je Popović.

Ostavite komentar prvi!

avatar
1000

Send this to a friend