Zaštitnik ljudskih prava i sloboda utvrdio je neadekvatno i neblagovremeno postupanje tužilaštva u Kotoru i Centra za socijalni rad za Kotor, Tivat i Budva, koji duži vremenski period nijesu preduzimali odgovarajuće aktivnosti kako bi djevojčicu iz jednog primorskog grada zaštitili od prijetnji i progona na društvenim mrežama, a kojoj je prijećeno i kidnapovanjem, piše Dan.
Djevojčici su nepoznati delinkventi na društvenim mrežama otvarali profile na kojima su objavljivali njene fotografije koje su nastajale dok su je uhodili, a sve su to pratili vulgarni komentari.
Na lažnim profilima su objavljivane prijetnje djevojčici, njenoj porodici i prijateljima, a sve je kulminiralo kada je sa lažnog profila počeo da se najavljuje nestanak djevojčice, a nakon toga i otvorene prijetnje da će joj se nestanak i/ili kidnapovanje zaista i dogoditi.
Ombudsman navodi da su djevojčica i njeni roditelji Centru bezbjednosti u više navrata prijavljivali neprijatnosti, prijetnje i progon sa kojim se suočavaju. Navodi i da je policija postupala po prijavama i obavještavala državnog tužioca, a policajci su uzeli i izjave od maloljetnika za koje je progonjena djevojčica sumnjala da prave profile.
Nadležno tužilaštvo u Kotoru je tri puta odbilo prijavu i tek nakon četvrte prijave tužilac je utvrdio postojanje krivičnog djela neovlašćeno prikupljanje i korišćenje ličnih podataka, a s obzirom na to da su se prijetnje nastavile uvrđeno je da postoji i krivično djelo proganjanje.
Međutim, prijetnje su se i pored toga nastavile, pa je policija morala da čuva djevojčicu, a nadležni Centar za socijalni rad, iako upoznat sa situacijom, nije preduzeo ništa.
U mišljenju ombudsmana se navodi i da „stručni radnici ovog organa nijesu obavili direktan razgovor sa maloljetnom djevojčicom jer čekaju smjernice Ministarstva finansija i socijalnog staranja s obzirom na to da je riječ o maloljetnoj djevojčici koja preživljava psihičko nasilje zbog uvredljivih poruka seksualne konotacije, napada i prijetnji“.
“Elementi nasilja su bi li više nego jasni, a uznemirenost i uplašenost djevojčice evidentna, te nije jasna potreba nadležnog organa za socijalnu i dječju zaštitu da u konkretnom slučaju od ministarstva traži smjernice za postupanje. Koordinisana aktivnost predstavnika policije i Centra za socijalni rad u svim slučajevima kada je u pitanju maloljetno lice je minimum standarda koji se u postupanju očekuje, međutim, u konkretnom slučaju je to izostalo. Nepostupanje nadležnih službi i organa, posebno u prvom periodu kada su uznemiravanje i prijetnje počele, dovelo je djevojčicu u stanje ozbiljne uplašenosti i nepovjerenja, ali i neizvjesnosti šta će sa njom biti jer nigdje gdje se obrati ne nailazi na podršku, povjerenje i zaštitu”, navodi se u mišljenju Snežane Mijušković.
Ona konstatuje da uznemiravanje djevojčice putem društvenih mreža traje dug vremenski period, odnosno od januara ove godine i da se, pored prijavljenog uznemiravanja i evidentnih prijetnji, stiče utisak da nadležni organi nijesu sa dovoljnom pažnjom shvatali prijave djevojčice te zadugo tužilac nije nalazio elemente i adekvatan razlog za pokretanje postupka po službenoj dužnosti.
“Centar za socijalni rad kao veoma važna karika u procesu zaštite djeteta od bilo koje vrste nasilja i uznemiravanja još uvijek nije preduzeo niti jednu radnju u odnosu na djevojčicu i njenu porodicu”, navodi Mijuškovićeva u mišljenju.
Zaštitnik podsjeća da su neprijatnosti i prijetnje koje su se evidentno kontinuirano događale posredstvom društvene mreže definisane kao „eksploatacija djece na internetu“, odnosno eksploatacija putem informacionih i komunikacionih tehnologija koja po definiciji podrazumijeva nasilje, iskorišćavanje, zloupotrebu i/ ili zlostavljanje djece od strane odraslih i/ili vršnjaka.
“Činjenica da nadležni organi nijesu prepoznali da je u pitanju ovaj vid nasilja prema djevojčici, zloupotrebom informacioni tehnologija u konkretnom slučaju društvene mreže, zabrinjava jer je to jedan od vrlo rasprostranjenih oblika nasilja i zlostavljanja, posebno među adolescentima. Ovom slučaju se od strane tužioca posvećuje pažnja tek nakon nekoliko prijava”, ukazuje se u mišljenju.
Mijuškovićeva navodi da je u konkretnom slučaju izostala pravovremena i koordinisana akcija što je u mnogome usložido problem i prolongiralo njegovo djelovanje, a samim tim dovelo žrtvu u nezavidan položaj.
“Posledice dugotrajnog trpljenja kontinuiranog nasilja, straha i neizvjesnosti, posebno u adolescentskom periodu su ozbiljne i dalekosežne”, navodi se u mišljenju.
Ovakva situacija, kako pojašnjavaju, ukazuje da i pored svih aktivnosti koje su preduzimane od strane nadležnih orgama ne postoji koordinisana saradnja.
