Društvo

Ove oznake na dnu plastičnih flaša otkrivaju koliko su opasne

foto: Dnevne novine

Plastična ambalaža u koju se pakuju voda, sokovi, mlijeko i ostala hrana namijenjena je isključivo za jednokratnu upotrebu. Višekratna upotreba plastične ambalaže, povećava rizik da u namirnice dospiju štetne, često i kancerogene materije, upozorava za Vikend novine Željka Rajković iz Centra za zaštitu potrošača Crne Gore.

Iz Centra za zaštitu potrošača pozivaju građane na oprez i savjetuju da na dnu flaše ili posude uvijek provjere oznake koje govore o tome o kojoj vrsti plastike je riječ. Ukoliko se na dnu plastične flaše koju ste kupili nalaze brojevi 3 ili 7, odmah je bacite, jer je u pitanju oznaka za najopasniju vrstu plastike.

Voda, sokovi i ostali sadržaji iz plastičnih flaša mogu biti opasni po zdravlje, kazala je Rajković, u zavisnosti od toga od koje vrste plastike je ambalaža i kako se rukuje, odnosno skladište proizvodi u plastičnoj ambalaži.

“Često se dešava da prođe dosta vremena od momenta pakovanja proizvoda u plastične flaše do momenta upotrebe. Nerijetko je takva ambalaža izložena sunčevoj svjetlosti, pa tako dolazi do oštećenja prilikom korišćenja. Na primjer ulubi se pod prstima, a sve to može uzrokovati ispuštanje štetnih materija u sadržaj ambalaže”, upozorava ona.

Ako se plastične flaše koriste više puta mogu štetiti zdravlju građana, jer ih, objašnjava, nije moguće temeljno očistiti, pa ih ne treba koristiti za čuvanje vode, sokova, milijeka i slično.

“Dakle, pošto se isprazni sadržaj prvi put, flašu obavezno treba baciti, a za čuvanje u frižideru ili za čuvanje vode za piće tokom posla, putovanja, fizičkih aktivnosti koristiti staklene flaše”, naglasila je Rajković.

Na dnu flašice utisnut je broj koji označava njenu opasnost

Plastika sa oznakom 3 – PVC ispušta dvije otrovne hemikalije i obje ometaju rad hormona u tijelu. Uprkos tome, najčešće se upotrebljava ta plastika za vodu. Takođe, najlošija plastična ambalaža je ona koja ima oznaku 7 – PC ili je bez oznake, jer ispušta hemikalije u sadržaj, a nažalost najčešće se koristi za flaše za dojenčad i posude u domaćinstvu.

“Svaki proizvođač je dužan označiti sastav flaše slovnim i brojčanim oznakama. Plastična ambalaža sa oznakom 2, 4 i 5 ili sa oznakom HDP, HDPE, LDPE, PP ne otpušta opasne sastojke u sadržaj ambalaže, dok su ostale plastične ambalaže dugoročno opasne po organizam”, rekla je Rajković i dodala da se od ovakve plastike uglavnom izrađuju flaše za mlijeko, ulje, određene kese za pakovanje hrane, igračke za djecu, deterdženti i slično.

Kese za pakovanje hrane (za zamrzivače) po standardima, ističe, moraju imati deklaraciju sa naznakom da su namijenjeni za pakovanje hrane ili znak čaša i viljuška.

“U plastičnim ambalažama pakuju se i namirnice poput ulja ili sirćeta, a u njima nam često prodaju i kajmak ili sir. Tako potpuno nesvjesno svakog dana rizikujemo da u našu hranu i vodu dospiju opasne hemikalije, za šta je dovoljno da flaša ili posuda bude samo malo oštećena”, kazala je Rajković.

Ona potrošače savjetuje da prilikom kupovine provjere oznaku koja se nalazi na dnu svake flaše, a koja upućuje na vrstu plastike od koje je napravljena i da, one štetne, izbjegavaju.

 

Koja vrsta plastike je najopasnija?

Polikarbonatna plastika, objašnjavaju za Vikend novine iz Odjeljenja za ishranu i humanu ekologiju Instituta za javno zdravlje, odlikuje se velikom prozirnošću, otpornošću na udarac, visokom električnom otpornosti i otpornosti na toplotu.

“Od nje se najčešće prave predmeti opšte upotrebe kao što su dječje bočice, flaše za vodu, sportska oprema, medicinske naprave kao i različite posude za čuvanje hrane i pića. Osim toga, polikarbonatna plastika služi za izradu kontaktnih sočiva zubnih plombi, CD-ova …”, saopštili su iz Instituta.

Poznato je, dodaju, sedam vrsta plastike namijenjene za pakovanje.

“Tip 1 ( PET- polietilen) je bezbjedan za upotrebu, Tip 2 (HDPE- polietilen visoke gustine), Tip 3 je oznaka za PVC u kojem je bisfenol A upotrijebljen kao antioksidans, pri plastifikaciji, Tip 4 (LDPE -polietilen niske gustine), Tip 5 (polipropilen), Tip 6 (polistiren) ne koriste bisfenol A pri polimerizaciji kao ni tokom formiranja plastike i Tip 7 označava polikarbonatnu plastiku, koja se često označava kao PC i epoksi smola proizvedena sa bisfenol A monomerom”, pojasnili su iz Instituta i doali da je upravo Tip 7 najmanje bezbjedan za upotrebu posebno za više temperature tečnosti i hrane.

Iz Instituta objašnjavaju da je široka primjena bisfenol A, te da postoji i izvjesno njegovo migriranje iz ambalaže u hranu i napitke, ali su to, dodaju, koncentracije koje su dozvoljene.

“BPA se može naći u dječjim bočicama, fotokopir papiru, računima sa svih kasa u prodavnicama, kutijama za kreme kozmetičkih preparata … Toksičnost bisfenol A je istraživana i konstatovano je da se ponaša kao estrogeni hormon, a može uticati na organe za reprodukciju i endokrini sistem, uzrokuje manje porođajne težine djece, utiče na pojavu gojaznosti, kao i mogući rizični faktor za nastajanje karcinoma dojke te je ovu supstancu Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) svrstala u moguće karcinogene supstance”, naglasili su iz Instituta.

Mladi izloženiji dnevnoj kontaminaciji

Evidentno je da su mlade osobe zbog načina života više izložene dnevnoj kontaminaciji zbog, kako su rekli, veće upotrebe hrane i pića pakovanih u ambalažu od polikarbonantne plastike.

“Dopušteni unos bisfenol A (BPA) je povećan od 2007. godine od Evropske agencije za sigurnost hrane EFSA-e i to sa 10μg/ kg na 50μg/kg tjelesne mase i smatra se sigurnim.

Na naučnom skupu EFSA-e u Parmi – Italija 2015. je donijet zaključak da nema rizika za nijednu starosnu grupu, jer je izloženost BPA mala oko 4μg/kg/dan”, kazali su iz Instituta.

Istraživanja su, dodaju, i dalje aktuelna zbog prisustva BPA i pritiska odrđenih država kako bi se BPA potpuno izbacio iz procesa proizvodnje predmeta koji dolaze u kontakt sa hranom, kozmetičkim proizvodima i slično.

“Laboratorije Instituta za javno zdravlje su u mogućnosti da rade analize određivanja sadržaja bisfenol A (BPA) u materijalima koji dolaze u kontakt sa hranom u skladu sa Direktivom EU od maja 2017, a kojom se potvrđuje granica migracije Bisfenol A iz 2011 godine”, kazali su iz Instituta.

Sljedeće mišljenje EFSA-e se očekuje 2017. god, a planirana je Uredba EU o ograničenju korišćenja BPA u proizvodima za djecu.

Ispitivanje bezbjednosti predmeta opšte upotrebe, odnosno, kako su rekli, materijala koji dolaze u kontakt sa hranom je u nadležnosti sanitarne inspekcije koja svoje aktivnosti sprovodi u okviru redovne kontrole proizvoda koji se nalaze na tržištu Crne Gore.

“Na osnovu dostupne literature o ambalaži i supstancama koje se koriste kao pomoćne za izradu bočica, boca kao i posuđa se može zaključiti da istu možemo koristiti i da rizik postoji kod neadekvatnog korišćenja i dugotrajne primjene, a posebno vulnerabilnih kategorija (djece, trudnica, ljudi sa oslabljenim imunitetom, hroničnim oboljenjima)”, zaključili su iz Instituta.

Flaširanu vodu čuvati na sobnoj temperaturi i tamnom mjestu

Prirodna flaširana voda, objašnjavaju iz Instituta, je voda izvanrednih fizičkih, hemijskih, mikrobioloških i radioloških osobina koja se iz higijenski kaptiranog izvora obezbijeđenog zonama sanitarne zaštite neposredno na izvoru puni u sterilnu ambalažu bez prethodnog prečišćavanja i dezinfekcije osim UV zracima.

“Ova voda podliježe riziku od mikrobiološke kontaminacije zato što se ne dezinfikuje. Najbezbjedniji način čuvanja flaširane vode i napitaka je na sobnoj temperaturi i tamnom mjestu, osim ako na deklaraciji nije drugačije propisano i naglašeno. Svako neadekvatno izlaganje suncu i visokoj temperaturi može povećati broj mikroorganizama, ovdje se prvenstveno misli na nepatogene bakterije od kojih se ne očekuje da će bitnije uticati na zdravu populaciju, jedino postoji rizik za stanovništvo sa oslabljenim imunitetom”, pojasnili su iz Instituta.

Poslije otvaranja flaša, dodaju, preporučljivo je vodu i napitke držati u frižideru i konzumirati u što kraćem roku.

“Svi proizvođači i uvoznici vode za tržište Crne Gore imaju zakonsku obavezu da kontrolišu kvalitet vode i posjeduju urednu dokumentaciju koja potvrđuje da su ispitivanja rađena u skladu sa važećim propisima. Inspekcijske službe su dužne da provjeravaju da li za proizvode na tržištu postoji uredna dokumentacija koja osigurava da je proizvod bezbjedan, a takođe i da ih provjeravaju, naročito ako postoji sumnja u zdravstvenu bezbjednost proizvoda”, rekli su iz Instituta.

Ambalaža za flaširane vode i napitake se, ističu, može koristiti nekoliko puta uz poštovanje navedenih principa čuvanja od toplote i direktnog Sunčevog zračenja.

“Pranje vodom i deterdžentom za suđe (ručno pranje) bez grebanja, ne bi trebalo da narušava osobine ambalaže. Ali, prednost se daje staklenoj ambalaži, to bi bile i preporuke”, zaključili su iz Instituta.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
cdm
Gost
cdm

Ne mogu da vjerujem! Pa zašto se uopšte dozvoljavaju za korišćenje???? Svijet je definitivno lud.

Send this to a friend