Društvo

Crnogorci koji su proslavili 68 godina braka: Ilija, ti mi nikad ne kupi burmu

Život često piše romane, a crnogorsku, možda i najljepšu ljubavnu priču ispisali su Ilija (93) i Katarina Žarić (91) koji su u braku 68 godina.

U vremenu kada su razvodi sve češći, kada se ljudi dijele po mnogo čemu, njih dvoje su pobijedili sve prepreke koje im je život postavio i od 1948. godine ostali zajedno i dočekali starost.

Svoju ljubavnu priču nijesu bili u mogućnosti da nam ispričaju jer je Katarina bolesna. To je za CdM umjesto njih uradio sin Velibor Žarić.

“Primjer su svima, možda jedinstven. Opstali su toliko jer su se poštovali i voljeli. U današnje vrijeme toga je sve manje. Mišljenja sam da se sve ponese iz porodice”, počinje priču za CdM sin Velibor.

Priča Ilije i Katarine je scenario za dobru ljubavnu knjigu. Tokom 70 poznanstva desilo se mnogo toga lijepog-dobili su četvoro djece, desetoro unučadi i petoro praunučadi od kojih najmlađe ima šest mjeseci.

Katarina je bila službenica pošte, a on oficir jugoslovenske vojske.

“Ona je jedno vrijeme živjela u Argentini, pa je  prešla sa mnogobrojnom porodicom da živi u Crnu Goru, a Ilija je rođen i odrastao u Danilovgradu. Upoznali su se na Cetinju. Majka je bila lijepa žena. Znali su se i ranije pa su razmjenjivali i pisma i fotografije”, kazao nam je Velibor.

CdM je došao u posjed i slike na čijoj pozadini piše: “Kroz daleki svijet i za duga doba, rado će se sjećat tebe i voljet do groba”, pisao je 1948. godine Ilija Katarini na poleđini slike.

I kao da je tada, dok je ovo pisao, znao će Katarina biti njegova žena i da će je voljeti cijelog života.

“Ilija, ti mi nikad ne kupi burmu”

Vjenčali su se 10. oktobra 1949. godine na Cetinju i to tokom pauze na poslu.

Ilija nije imao burmu, pa je kum pritekao u pomoć.

“Kum se u tom trenutku dosjetio- skinuo je burmu sa svoje ruke, krišom je dodao Iliji, koji je dao supruzi”, dodaje Velibor.

Burma je sjutra vraćena kumu, a to što na dan vjenčanja nije imala vjenčani prsten Katarina je čitav život prigovarala Iliji.

“Ilija, nikad mi ne kupi prsten”, govorila je ona.

Zbog vjenčanja tokom pauze, oficir Ilija bio je kritikovan jer, kako priča Velibor, načelnik nije provjerio iz koje je porodice mlada.

“Sjutradan ga je načelnik pitao gdje je bio, on mu je kazao da se vjenča. Načelnik je bio šokiran i provjeravao je ko je mlada, kad je saznao da je iz komunističke porodice sve je bilo u redu i prihvatio je taj brak”, kazao je Velibor.

Skladan brak pun poštovanja

Kada su se 1956. godine sa Cetinja preselili u Titograd u koji su preseljene sve obrazovne i druge institucije, Katarina je napustila posao i posvetila se djeci, a briga o domu bila je prepuštena supruzi.

“U porodici nikad nije bilo svađe, koliko ja pamtim. Otac oficir imao je dobru platu, koju je uvijek držao u kredencu, pa su svi u porodici uzimali koliko im je trebalo. Majkina obaveza je bila da vodi računa o tome, da troši na djecu i da raspolaže novcem”, kaže nam Velibor.

Ilija i Katarina sa djecom

U tadašnjem Titogradu živjeli su u Njegoševoj ulici, u ulazu, koji su, kako kaže Velibor, djelili sa dvanaest porodica.

“Otac je dosta vremena provodio na poslu, majka je brinula o djeci i kući i nije bilo vremena da se posvađaju. Živjeli smo u velikoj kući u Njegoševoj ulici i naše djetinjstvo je bilo posebno. U istom ulazu živjelo je 12 porodica, a vrata od stanova se nikad nijesu zaključavala, sve smo djelili. Svi smo se međusobno poštovali i niko nikad nije pitao gdje će da se ruča. Sjećam se da je majka pravila krofne kakve niko nikad neće napraviti”, prisjeća se on.

Katarina je brinula da djeca ne budu gladna i uvijek joj je, kako ističe sin, bilo bitno da su siti, dok je otac želio da svi završe fakultete, što su i učinili.

“Otac je uvijek govorio da treba da se zna ko je glava porodice, i ponavljao je da je učenje glavno. ‘Učite samo učite’, govorio je  Uveče nije dao da se do kasno ostaje, uvijek smo morali do 11, 12 sati da budemo kući, mada smo nekad znali i da prekoračimo. Majka, kao svaka majka, imala je druge brige uvijek nas je pitala jeste li večerali i čekala nas sa večerom kad bismo zakasnili”, dodaje on.

Ilija nikad nije pričao o poslu. Nije bio previše strog, ali je jednom, prisjeća se Velibor, istukao brata Brana vojničkom kaišem, kada je saopštio da napušta fakultet.

Djeca u Njegoševom parku

Ilija je volio kćerke, ali kako ističe Velibor, ipak su sinovi u crnogorskoj porodici bili prioritet.

“Kćerka Rajka je bila među ljepšim djevojkama u Podgorici. A sestra Bisa je udata u Prijepolje. Kad je izlazila sa svojim budućim mužem on nije smio od oca da se penje na stan. Jedne večeri majka je spremala palačinke koje je Bisa nosila svom Prijepoljcu međutim u nezgodno vrijeme je naišao otac Ilija. Bisa nije znala šta će pa je bacila palačinke kroz prozor. Naravno momak nije mogao da ih uhvati pa su završile na ulici”, kroz smijeh se prisjeća Velibor.

Penzionerske dane provode u Martinićima

Ilija i Katarina su se prije 29 godina preselili u Martiniće, gdje su odgajali unuke i bavili se poljoprivredom.

“Unuci su im sve. Kod njih su provodili ljetnje raspuste. Sa njima su odrasli, a djed najviše voli unuke. Da nijesu tamo prošli iz grada ne bi ni doživjeli ove godine”, kazao je on i dodao da iako ima 93 godine Ilija i sada čita bez naočara.

“Kad se Iliji kaže ‘Dabogda doživio stotu’, on uvijek pita umiju li ljudi da broje i preko sto”, kroz smijeh priča Velibor.

Ana Gajević

:   NAJNOVIJI | NAJSTARIJI | POPULARNI
Vesna
Gost

Dabogda im srećno bilo, i da nas đed Ilija nauči da brojimo preko sto ?

luka
Gost

bitno je bilo samo naglasiti da je mlada iz komunistčke kuće. To je sva suština teksta.

?jogurt ???
Gost

Težak li je život na cetinje. ……….

?jogurt ???
Gost

Srećno baba i deda. ……..

Nemam riječi
Gost

lijep tekst

russ
Gost

E ovo volim da pročitam.Živjeli i zdravi bili.!!!

ana
Gost

blago njima što su dočekali. ja vjerujem da im ne trebaju doktori imaju unučad koji ih podmlađuju

Prijatelj
Gost

Divan život, divna porodica nastala u vremenu bogatom ljudskim vrijednostima. Iskrene čestitke i želje da u sreći i zdravlju požive u svom novom vijeku. Što je kratkih sto godina

pupo
Gost

EH SRECE I SVAKA VAS SRECA PRATILA I POROD VAS NACERASTE MI SUZE NA OCI SJETIH SE MOJIH RODITELJA , SVAKO VAS DOBRO PRATILO

Vjecni plamen
Gost

Svaka cast!
Moji baba i djed su trenutno u 64oj godini braka. Kaze djed: mnogo sam se napatio u zivotu, prvo kao mali odvojen od kuce u internatu, pa kao ucesnik u ratu, pa 4 godine Goli otok i onda mi sa babom ovih 60 godina nije uopste tesko palo 😀

wpDiscuz

Send this to a friend