Društvo

Ovi ljudi spašavaju živote kad se čini da pomoći nema

Posljednja nada ugroženih i unesrećenih ljudi u skoro svim prirodnim uslovima u našoj zemlji je specifična organizacija Gorske službe spasavanja (GSS). Kada druge civilne i vojne službe ostanu bez rješenja, onda nastupaju alpinisti, speleolozi, planinari, skijaši, ljekari, piloti GSS-a jer spasiti ljudski život i pomoći čovjeku u nevolji njihov je osnovni zadatak, priča za CdM načelnik te službe,  Željko Loncović.

Loncović

Gorska služba spasavanja Crne Gore je humanitarna i neprofitabilna organizacija čiji je osnovni cilj pomoć i spašavanje ljudi u planinama, kanjonima, jamama i drugim nepristupačnim mjestima.

Osnovali su je domaći alpinisti 1963. godine po ugledu na slične u alpskim zemljama, a ciljevi i zadaci su potom mijenjani i usklađivani s potrebama i mogućnostima u našim uslovima.

Foto: Arhiva GSS

“GSS je prvenstveno bila namijenjena za spasavanje planinara. Međutim zbog konfiguracije Crne Gore, znači geograske posebnosti, velikih planina, kanjona, jama i nepostojanja odgovarajuće službe koja bi intervenisala u tim nekim mjestima, rad GSS se nije mogao ograničiti samo na spasavanje planinara nego je služba intervenisala u svim drugim slučajevima kada je njena pomoć bila potrebna”, kaže Loncović za CdM.

Članovi GSS rade svakodnevno, no ipak u akcije računaju jedino ona angažovanja kada spasavaju ljudske živote.

Foto: Arhiva GSS

Takvih, prema riječima prvog čovjeka te službe, godišnje uspješno obave do dvadesetak u kojima, u prosjeku, spase od 20 do 35 ljudi.

“U akcije ne računamo svako angažovanje GSS-a, poput preventivnih akcija, dežurstava ili intervencija na ski-stazi. Za nas je akcija samo kada je riječ o spasavanju ljudskih života i evakuaciji”, kazao je Loncović.

Ističe da se Gorska služba za 54 godine postojanja može pohvaliti sa velikim brojem uspješno odrađenih akcija.

Foto: Arhiva GSS

Sjedište GSS-a je u  Nikšiću, gdje je i jedina stanica te službe. Dvije obavještajne tačke nalaze se u Kolašinu i na Žabljaku. Planiraju, kako kaže Loncović, da naprave još dvije obavještajne tačke u Plavu na Prokletijama i iznad Herceg Novog, na Subri.

Imaju mnogo članova, od čega oko 70 aktivnih operativaca, različitih profesija, a zvanja se dobijaju u zavisnosti od stepena obrazovanja i obuke. Zvanja su: ljekar spasilac, gorski spasilac, helikopter spasilac, pripravnik za gorskog spasioca i počasni član.

A put od dobrog planinara do gorskog spasioca je dug.

Foto: Arhiva GSS

“Svi oni su  morali proći vrlo zahtjevnu obuku za gorskog spasioca. Obuka je standardizovana i sastoji se od alpinističke- speleološke obuke, zatim se mora dobro poznavati orijentacija, prva pomoć te razne tehnike spasavanja”, objašnjava Loncović ističući da gorski spasilac prije svega mora biti i alpinista.

Za sve te obuke potrebno je nekih šest do sedam godina.

No, sticanjem zvanja gorskog spasioca priča se ne završava, ističe Loncović.

Foto: Arhiva GSS

“Svake godine kandidat mora da odradi veliki broj akcija i vježbi da bi obnovio zvanje gorskog spasioca za narednu godinu”, objašnjava on.

Svi oni, i pripravnici, spasioci i instruktori su volonteri.

Jedina “plata” im je spašen ljudski život.

Foto: Arhiva GSS

“Rad u Službi je od početka do danas volonterski. GSS nikad ni u kojem slučaju nije svoje usluge spasavanja naplaćivala”, ističe Loncović.

Gorska služba spasavanja je prepoznata kao specijalistička u sistemu zaštite i spasavanja Crne Gore. Sa MUP- om imaju  Ugovor o tehničkoj saradnji te za  potrebe akcija  neka sredstva dobijaju od njih.

Loncović ističe da su za sada zadovoljni opremom koju imaju.

Foto: Arhiva GSS

Osim pomoći od strane MUP- a, opremu dobijaju kroz razne donacije i učešća na projektima koje raspisuje Evropska komisija.

“Od opreme direktno zavisi bezbjednost i spasioca i povrijeđenog”, kaže Loncović ističući da se spasavanje u planini ne može zamisliti bez učešća helikoptera.

“Brzina dolaska na lice mjesta i brzina evakuacije i transporta u bolnicu je jedan od najvećih faktora da bi se taj neko spasio“, napominje on.

Foto: Arhiva GSS

A od dobijanja poziva pa do spremnosti da se krene na teren potrebno im je oko 40ak minuta.

Akcije se uglavnom završavaju uspješno, no ističe Loncović, iako znatno manje ipak ima i neuspjelih.

A upravo takve su im i najteže.

“Akcije dijelimo na akcije kada smo nekog spasili i na one kada nekog nijesmo spasili jer je taj neko već bio mrtav. Takve emocionalne akcije su nam i najteže”, priča Loncović.

Veliki problem je, ističe načelnik GSS, jer njihove preporuke koje se odnose na bezbjednost nijesu obavezujuće.

Foto: Arhiva GSS

“Ne postoji Zakon koji će ih obavezati da postupe po tome”, kaže Loncović  dodajući da je njihov cilj upravo da uđu u priču zakonskog regulisanja statusa službe.

“Mi smo na nekom putu i nadamo se da ćemo napraviti Zakon o GSS po uzoru na Hrvatsku koja ima takav zakon od 2006. Njihova iskustva govore da je to vrlo dobar potez i da je u velikoj mjeri smanjio broj nesreća”, kaže on.

Zakonsko regulisanje GSS-a, kako je kazao, neće iskorijeniti nesreće u planini ali će ih zasigurno smanjiti.

“Dešavaće se i poslije toga vjerovatno ali u manjoj mjeri”, istakao je on.

Foto: Arhiva GSS

Načelnik ove Službe dodaje da je i problem to što u Crnoj Gori  ne postoji zvanična institucija koja se bavi bezbjednošću ljudi u planini.

“Na moru imamo pomorsku sigurnost dok u planini nema nikog”, ističe on.

Iako rizikuju sopstveni život da bi spasili život drugog, rijetki su oni koji ih nakon pomoći nazovu da im se zahvale.

Foto: Arhiva GSS

„Bilo je par slučajeva gdje su ljudi zvali da se zahvale dodatno ali dosta rijetko. Vjerovatno većina ljudi misli da je to nečiji posao i da im je to obaveza”, kaže Loncović.

GSS je član Međunarodne organizacije za alpsko spasavanje – IKAR – krovne organizacije koja propisuje standarde obuke, opreme. Ona okuplja sve zemlje koje se bave organizovanim planinskim spašavanjem i, prema riječima Loncovića,  ima ih oko 30ak.

Send this to a friend