Samo par kilometara od Podgorice, na Ćemovskom polju, smješten je sportski aerodrom “Špiro Mugoša”. Dom je aeroklubu istog naziva već 72 godine i sa njega su se međ’ oblake vinule mnoge generacije padobranaca koje su Podgoricu i Crnu Goru, predstavljale širom Evrope i svijeta na raznim takmičenjima.
Zakon zvani vjetar
Ekipu CdM-a na aerodromu je dočekala grupa padobranaca. Entuzijasti i zaljubljenici u padobranstvo, podigli su na noge aerodrom i aeroklub nakon turbulentnih vremena kada su se raspala Jugoslavija, a “Špiro Mugoša” dospijevao u pogrešne ruke.
Padobranci se, njih desetak, svakog dana okupljaju na Ćemovskom polju, ali zvaničan početak treninga odsviraće onaj glavni, a zove se vjetar. Oni neće ući u avion ukoliko je brzina vjetra osam metara u sekundi ili više. Sve ispod osam, idealno je za sagovornike CdM-a među kojima ima onih koji se padobranstvom bave decenijama.
Dok čekamo da se vjetar “smiri”, predsjednik aerokuba Zoran Lakić priča da “Špiro Moguša” čine amateri iako nas njihovi rezultati sa nastupa na takmičenjima širom Evrope i svijeta, uvjeravaju u suprotno. Pohvale i divljenje dobijali su od kolega iz Slovenije, Italije, Mađarske, Dubaija.
“Svi imamo neko drugo zanimanje i u ovome smo amateri. Kad izađemo na neko svjetsko takmičenje, mi jedini ili uz dvije ili tri ekipe, budemo amateri. Sve ostalo su profesionalci. Postignemo zapažene rezultate. Mladen Marković je bio pobjednik Kupa Jugoistočne Evrope, ja deveti na Prvenstvu svijeta u Sloveniji”, kaže Lakić napominjući da padobranstvo morate imati u krvi ukoliko želite da se nijime bavite.
“Ne znaš da li si za to srpeman dok ne napustiš avion i ne osjetiš vertikalnu dimenziju odnosno propadanje. U prvih par skokova se vidi da li se čovjek može time baviti”, kaže iskusni padobranac i dodaje da klub na čijem je čelu, obučava zainteresovane za ovaj sport.
Obuka traje sedam dana, uključuje teoriju, praksu i ljekarski pregled. Kada sve to prođe, dolaze upornost, rad i predanost.
“Sve je pod punom kontrolom. Doktor je tu da provjeri psiho-fizičku spremu kao i nastavnik koji neće zadati naredni zadatak ukoliko prethodni nije uspješno izvršen”, ističe on.
Prvi skok se kaže Lakić, ne zaboravlja.
“To je bilo 12. juna 1980. godine. Toliko je to jak osjećaj da se ne može zaboraviti”, precizan je on.
Entuzijazam ga nije napustio sve ove decenije s tim da, objašnjava, nakon 50. godine on i njegovi vršnjaci moraju da prolaze ljekarski pregled koji ako se pokaže kao uredan, označava siguran nastavak karijere.
“Od 16. do 80. godina. Svako može da skače padobranom”, poručuju CdM-ovi sagovornici.
“Padobranstvo jeste opasan sport, ali ako se ispoštuju svi zakonski propisi, to se svodi na jednu razumnu granicu”, ističe Lakić.
Skokovi sa hiljadu metara
Vjetar se smirio. Ekipa pakuje opremu u kola, odvozi se stotinak metara od zgrade aerodroma i postavlja je nadomak 800 metara duge piste. Sve je spremno za trening. Tu su veliki sunđer na koji skaču Lakić i njegove klupske kolege, elektronski uređaj popularno nazvan “palačinka” koji je prikopčan za semafor. Na “palačinki” je žuta tačka koju padobranac cilja petom. Ukoliko je pogodi, semafor se oglasi i pokaže 0, odnosno najbolji rezultat. Brzinu vjetra mjeri anemometar, postavljen desetak metara od sunđera.
Svi padobranci moraju biti upisani, njihovi rezultati ubilježeni, a dokument sa naslovom “Trenaža” potpisan uz datum i vrijeme.
Avion Cesna, “kupi” po dvojicu padobranaca. Uzima zalet i penje se na hiljadu metara. Nakon kraćeg leta iznad Konika i Dinoše, izlaze padobranci.
Padobran se otvara par sekundi nakon napuštanja Cesne. Bez obzira na visinu sa koje padobranac skače, on mora biti otvoren 750 metara iznad tla.
Kod mjesta za skok, čeka ih Esad Šainović, svjetski poznati sudija padobranstva. Snima njihov dolazak, bilježi rezultat i par sekundi nakon spuštanja, spreman je da svoje kolege pohvali ili ukaže na propust. Snimci se kasnije detaljno pregledaju na njihovim sastancima.
Dok čekaju na sljedeći dolazak Cesne, padobran pažljivo sklapaju, pripremaju se na novi skok i diskutuju na razne teme, kao da prije toga nisu skočili sa visine od hiljadu metara.
Ne da se Špiro
Zlatno doba aerokluba bilo je za vrijeme SFRJ. Država je ulagala u padobranstvo, a klubovi su međusobno sarađivali. “Špiro Mugoša” se danas suočava sa brojnim izazovima, ali kako kaže Lakić “žilavi smo, ne damo se”.
“Funkcionišemo sve bolje. Aerodrom koriste Krila Podgorice i Airway Montenegro škola za pilote. Ako neko želi, može sa sportskog aerodroma da dobije obuku za padobranca, jedriličara, tandem skok, sportskog i pilota avio kompanije”, priča on.
😉
Posted by Aeroklub Špiro Mugoša on Wednesday, May 15, 2019
Da je blistava budućnost aerokluba izvjesna, dokazuju Miloš i Saša Dragojević. Mladi padobranci i pored porodičnih i poslovnih obaveza, redovno dolaze na Ćemovsko polje i skaču, a potom klub i državu predstavljaju u svijetu.
Ljubav prema padobranstvu datira iz djetinjstva. Do sada su svoj talenat pokazali na takmičenjima u Sloveniji, Bugarskoj, Bosni i Hercegovini, Dubaiju i drugim destinacijama. Saša je na svjetskom prvenstvu na Bledu za sobom ostavio nekoliko bivših prvaka. Uz to, Saša je instruktor koji će ukoliko to želite, skočiti sa vama nakon što prethodno sa njim prođete detaljnu, ali kraću obuku.
Bliži se kraj dozvole koju su CdM-ovi sagovornici imali da upražnjavaju svoj omiljeni sport. Cesna se parkira u hangar, a već sjutradan spremna je za novi trening.
Članovi Aero kluba “Špiro Mugoša” spremaju se za državno prvenstvo koje će, kako kaže Lakić, biti organzovano na svjetskom nivou od 18. do 20. oktobra na Ćemovskom polju.
Branko Vukelić
Svaka čast momci! Samo naprijed i plavo nebo.
Mala ispravka za “novinare” iz cdma. SA Spiro Mugosa nije par kilometara od Podgorice, vec u Podgorici. To sto “novinari” iz cdma zele Tuzima da pripoje jos jedan dio GLAVNOG GRADA CRNE GORE, nece se desiti. Svako dobro “novinari” i ne ponistavajte svojim politikanstvom uspjehe ovih momaka koji su za ponos! – samo da SS uradim na komentar koji necete… Više »
zgrada aerodroma preuređena a ne spominješ kad su VAS ćušnuli sa starog mjesta,amateri skaču a nikad ne bacaju nikakve letke
kako si danas Veki,jesi li dobro?
dobro sam , fala na pitanju, a ti nijesi imao kad od nauke da se raspitaš gdje su nekad bili ovi padobranci
Veki je si li nekad skočila? Mora da je osjećaj bio uauuuu! 😀😅😄🤣😂😆😁
Željko debeljko bili mogao skočiti iz padobrana. …..😃
MOMCI SVAKA ČAST,SAMO DA VAŠE KVALITETE PREPOZNA “ČOVEK IZ BAZENA”.
Bravo, momci, svaka cast!
Zašto je toranj kontrole leta u boji Hrvatske šahovnice? 🇭🇷
Nije u boji Hrvatske šahovnice,nego se tako obiljezava toranj na svakom sportskom aerodromu u svijetu da bi bio vidljiviji iz vazduha.
Kome objašnjavaš?Pa njima šahovnice i orlovi iskaču iz ormara. Opsesija.
Kad porastem bicu padobranac 😉
Spiru Mugosi se divila i majka Krsta Zrmaljeva Popovica e nikad vise 1916
Sram te bilo.
A zasto im se dive 🤔?
Zbog toga što oni to ne mogu da rade. Ko i ti. Zato treba petlja.