Svaki drugi srednjoškolac vjeruje da je transrodnost mentalni poremećaj

U Crnoj Gori 50 odsto srednjoškolaca/ki vjeruje da je transrodnost mentalni poremećaj, a njih 38 odsto se ne slaže sa tim da je normalno promijeniti pol, saopšteno je na okruglom stolu Asocijacije Spektra.

Na okruglom stolu “Da odzvoni nasilju: Smjernice za kreiranje sigurnog prostora za rodne različitosti“ predstavljeno je prvo istraživanje o diskriminaciji transrodnih i rodno varijantnih učenika/ca u srednjim školama Crne Gore.

Izvršni direktor Asocijacije Spektra, Jovan Ulićević, kazao je da je istraživanje sprovedeno kroz projekat „Akcija za transformaciju škola“, koji je podržan kroz veći projekat „Koalicija protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školama“.

„Istraživanje ima za cilj da otvori vrata obrazovnog sistema za kreiranje sigurnog školskog prostora za sve koji su rodno različiti, a i sigurnog školskog prostora u kojem će biti prevenirano rodno-zasnovano nasilje“, rekao je Ulićević.

Prema njegovim riječima, podaci koji su dobijeni u istraživanju su kvalitativne i kvantitativne prirode, pojašnjavajući da su ispitivali stavove srednjoškolaca/ki u Crnoj Gori, kao i iskustva transrodnih i rodno-varijantnih osoba u samom obrazovnom sistemu.

„Neki od najznačajnijih podataka koje smo dobili je da 50 odsto srednjoškolaca/ki vjeruje da je transrodnost mentalni poremećaj, 46 odsto njih vjeruje da transrodne osobe krše našu tradiciju, a 38 odsto se ne slaže sa tim da je normalno promijeniti pol“, naveo je Ulićević.

On je kazao i da je značajno pomenuti i ono što su dopisivali srednjoškolci i srednjoškolke na upitnicima.

„Na jednom upitniku smo imali „tata se ne slaže sa promjenom pola“. Mislim da je to prilično indikativno u smislu načina na koji mladi formiraju stavove i dosta njihovih stavova je formirano na osnovu stavova unutar samoga društva“, rekao je Ulićević.

On je kazao da su rezultat istraživanja Smjernice koje su distribuirali srednjim školama, a koje, kako je rekao, imaju za cilj da pruže konkretne korake i aktivnosti, „šta svi oni koji su akteri u prevenciji vršnjačkog nasilja mogu da učine da bi ovo nasilje bilo zaustavljeno“.

„Smjernice mogu da budu iskorišćene za prevenciju nasilja i nad dječacima, i nad djevojčicama i nad svim onim rodno varijantnim učenicima i učenicama, koji se razlikuju svojim rodnim izražavanjem“, naveo je Ulićević.

On je ukazao da sama iskustva trans osoba govore da su bile odbačene, da su doživljavale veliki stepen nasilja, da je odlazak u školu bio mučan.

„Nekoliko osoba je napustilo školu ili otišlo vanredno da studira, samo dvije trans osobe sa kojima smo u kontaktu su trenutno u procesu visokog obrazovanja, pri čemu samo jedna živi otvoreno svoj rodni identitet. Vjerujem da će ovo istraživanje poslužiti kao dobra osno za dalja istraživanja i aktivnosti koja će omogućiti da srednje škole postanu sigurni prostori za sve učenike i da omoguće da se svaka mlada osoba razvija u svom punom potencijalu“, istakao je Ulićević.

Jedna od autorki istraživanja, Marica Vlahović, kazala je da je znanje srednjoškolaca/ki o karakteristikama pola i roda vrlo nisko, navodeći da bi trebalo usmjeriti dalje aktivnosti na poboljšanje nastavnog programa u tom smislu, „da bi srednjoškolci/ke imali bolji pojam o tome šta znači rod, pol i koje su razlike i karakteristike jednog i drugog pojma“.

„To se ogleda i u njihovim stereotipnim stavovima o rodnim ulogama muškaraca i žena. Većina srednjoškolaca/ki smatraju da su određeni poslovi samo za žene i određeni poslovi samo za muškarce. Na primjer, oni smatraju da žena treba da kuva i sprema, a da muškarac treba da popravlja u kući i da izrdžava porodicu“, rekla je Vlahović.

Ona je kazala da se njihovi stereotipni stavovi o rodnim ulogama ogledaju u načinu na koji bi muškarac ili žerna trebalo da se ponašaju, „što se nagtivno odražava na njihove stavove o osobama koje su transrodne ili koje se rodno ne konformišu“.

„Ono što je najviše zabrinjavajuće je visok stepen percipiranog ponašanja nad LGBT osobama, ali na ženama koje su percipirane kao muževnije i na momcima koji su percipirani kao feminizirani“, navela je Vlahović.

Predstavnica Ministarstva prosvjete, Tamara Milić, ocijenila je da su stručne službe srednjih škola najupućenije, navodeći da su one jezgro prema kojem bi srednjoškolci trebalo da budu najviše upućeni.

„Čini mi se da smo pripremili teren i mislim da ove smjernice mogu lijepo da se naslože i nadovežu na ono što smo već radili“, istakla je Milić.

Prema njenim riječima, Ministarstvo prosvjete revidira uputstvo koje je 2015. godine prema školama pripremilo, a koje se tiče generalno problema nasilja.

„Ne smijem da tvrdim da smo već predvidjeli i ove teme, ali mislim da je u najširem i ova oblast postavljena. Što se samog sistema tiče, prostora ima, samo je na nama da dobro osmislimo korake kako i na koji način da dopremo do nastavnog kadra i stručnog kadra, a prije svega do ljudi koji su u situaciji da trpe i pate i ne osjećaju se dobro u školama“, poručila je Milić.

Direktorka Programa za promociju i zaštitu ljudskih prava u NVO Juventas, Jelena Čolaković, ukazala je na istraživanje te organizacije iz ove godine, čiji podaci o vršnjačkom nasilju ukazuju na činjenicu da je jedna od glavnih karakteristika na osnovu kojih srednjoškolci nekoga vrijeđaju ili bivaju nasilni prema njemu je seksualna orjentacija.

Ona je posjetila da su 2013. godine nastale Smjernice za postupanje stručnih službi i škola u radu sa LGBT adolescentima i adolescentkinjama sa ciljem da, kako je pojasnila, budu alatka stručnim službi u školama u radu sa mladima kada su u pitanju ove teme i kao podrška u prevenciji i reagovanju u slučaju homofobičnog i transfobičnog nasilja.

Ona je kazala da je NVO Juventas 2017. godine radio projekat koji se konkretno fokusirao na nastavnike, navodeći da su u tom dijelu radili istraživanje o percepciji LGBT identiteta i ljudskih prava LGBT osoba među nastavnicima.

„To istraživanje je imalo za cilj prikupljanje informacija od nastavnika u pogledu njihovog stava po pitanju seksualne orjentacije, rodnog identiteta, nasilja, ali i njihovog iskustva u radu u odnosu na LGBT mlade. Interesantno je da su nastavnici imali mnog blaže stavove u odnosu na stavove opšte zajednice i na stavove srednjoškolaca“, navela je Čolaković.

Za razliku od srednjoškolaca, kako je rekla, nastavnici su pokazali ubjedljivo najmanje saznanja za ono šta se dešava u srednjim školama, navodći da je oko pet odsto nastavnika koji su učestvovali u tom istraživanju bilo u saznanju da je u školi došlo do fizičkog nasilja.

Čolaković je istakla da su sva istraživanja pokazala da su LGBT mladi nevidljivi u školama, da se u zanemarljivom broju javljaju za podršku, da su suočeni sa dilemama oko svoje seksualnosti, da su okruženi homofobičnim i transfobičnim šalama i izjavama na koje postoji visok stepen tolerancije.

Ona je kazala da su istraživanja pokazala i da su LGBT mladi suočeni sa neprihvatanjem od strane roditelja, kao i da je još uvijek dominantna poruka da su još uvijek četiri zida najbolja opcija za njih.

„Postoje profesionalci koji su LGBT mladima spremni da pruže podršku i zajedno sa njima kreiraju sigurno okruženje o kojem govorim“, navela je Čolaković.

Koordinatorka programa Roditeljstvo u NVO Udruženje Roditelji, Milica Pušonjić, kazala je da se kao posljedica nasilja mogu desiti povlačenje, napuštanje školovanja, pad školskog postignuća, anksioznost, depresivna osjećanja, izlolacija, osjećanje bespomoćnosti, „i sve to iz razloga što imaju imaju osjećaj da nemaju kome da se obrate i da ih niko neće razumjeti“.

„Jedan od faktora kako da izgrade mehanizme preovladavanja kada se nađu u ovim negativnim situacijama jeste podrška porodice, odnosno roditelja, školskog okruženja. Nekad se dešava da roditelji, tek kad mladi dožive nasilje, prvi put se suočavaju sa činjenicom da su njihova djeca drugačija i da im u tom slulčaju i jednima i drugima treba dodatna podrška“, navela je Pušonjić.

Predsjednica Upravnog odbora u NVO Unija srednjoškolaca, Varja Vukčević, kazala je da postoji više oblika vršnjačkog nasilja, navodeći da ne treba nijedan zanemariti, kao i da svaki treba posmatrati onakav kakav jeste – izuzetno opasan.

„Stoga je važno da se svakom posvetimo sa izuzetnom pažnjom i da nijedan ne zanemarimo“, dodala je Vukčević.

Ona smatra da je veliki problem nedostatak aktivnosti koje se tiču konkretno i samo rodno zasnovanog nasilja.

„Kako je ono jedan specifičan vid nasilja, zahtjeva i specifičan tretman. Podrška je najbitnija. Nije dovoljno reagovati samo onda kada se nasilje dogodi, već je ključna prevencija koja se ogleda najviše u edukaciji i informisanosti“, istakla je Vukčević.

Okrugli sto je dio većeg projekta „Koalicija protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školama“, koji sprovodi udruženje Roditelji, sa NVO Juventas, Unijom srednjoškolaca, Centrom za podršku lokalnom i regionalnom razvoju, uz institucionalno partnerstvo sa Ministarstvom prosvjete i uz finansijsku podršku EU i Ministarstva javne uprave.