Zakon ne daje prednost nijednom od roditelja u obavljanju roditeljskog prava nakon razvoda braka, već se prioritetom smatra najbolji interes djeteta koji se utvrđuje u svakom pojedinačnom slučaju. Ipak, kako za Pobjedu navodi sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Ana Delić, njena dosadašnja praksa je pokazala da je u najvećem broju slučajeva najbolji interes djeteta zahtijevao da se vršenje roditeljskog prava povjeri majci.
Delić precizira da je i u slučajevima u kojima su roditelji sporazumno došli do dogovora o tome ko će, nakon razvoda, vršiti roditeljsko pravo, samo je u jednom slučaju, unazad pet godina, prijedlog roditelja bio da se ono povjeri ocu.
Sagovornica pojašnjava da se najbolji interes djeteta utvrđuje ispitujući i cijeneći brojne činioce, a polazeći od prava, mišljenja i želje djeteta, zatim uzrasta, razvojnih sposobnosti i drugih ličnih svojstava djeteta, potrebe zaštite života i zdravlja, osiguranja bezbjednosti, potrebe fizičkog, emocionalnog, obrazovnog, socijalnog i drugog razvoja djeteta.
“Takođe, cijeni se potreba očuvanja porodičnih odnosa, a naročito odnosa sa braćom i sestrama, uticaj odvajanja od roditelja, drugih članova porodice, a naročito od braće i sestara”, navodi Delić.
Prema njenim riječima, i kada postoji sporazum roditelja o vršenju roditeljskog prava sud će ga prihvatiti samo ukoliko procijeni da je on u najboljem interesu djeteta.
“Sud uvijek ispituje da li je sporazum roditelja u najboljem interesu djeteta i ako ocijeni da pruža dovoljno garancije, prihvatiće ga. U suprotnom, odluku o vršenju roditeljskog prava donijeće sud”, pojašnjava Delić.
Ona naglašava da kada odlučuje o vršenju roditeljskog prava, sud uvijek pribavlja nalaz i mišljenje Centra za socijalni rad.
“Nalaz i mišljenje Centra mora da sadrži procjenu roditeljskih sposobnosti parničnih stranaka i preporuke u pogledu povjeravanja zajedničkog djeteta, odnosno djece, jednom od roditelja, kao i preporuku o načinu održavanja ličnih odnosa između djeteta, odnosno djece sa drugim roditeljem. Sud, ukoliko je to potrebno, može pribaviti nalaz i mišljenje i od porodičnog savjetovališta ili druge specijalizovane ustanove”, navodi sutkinja podgoričkog Osnovnog suda.
Delić pojašnjava da je sud, u situacijama kada postoji visok konflikt među supružnicima koji se u toku sudskog postupka pozivaju na neadekvatne roditeljske kompetencije onog drugog dužan da ispita sve okolnosti na koje se pozivaju stranke.
U tim slučajevima može, osim nalaza i mišljenja Centra za socijalni rad, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka odgovarajuće struke.
Kod visokokonfliktnih brakorazvodnih parnica, sud djetetu određuje lice za podršku, i to kako Delić navodi, onom mlađem od 14 godina bez njegove saglasnosti, a starijem od 14 uz njegovu saglasnost.
“Lice za podršku dužno je da se brižljivo i savjesno stara o ličnosti i interesima djeteta, da sa njim izgradi odnos povjerenja, upozna ga sa pravima, pruži informacije o predmetu, toku i mogućem ishodu postupka i pruži objašnjenja koja se tiču mogućih posljedica izražavanja mišljenja djeteta. Takođe, dužno je da uz saglasnost djeteta, sudu prenese njegovo mišljenje, prisustvuje ročištu na kome se dijete saslušava, odnosno neposredno iznosi mišljenje, kao i da djetetu objasni sadržinu odluke i njene posljedice. U dosadašnjoj praksi uloga lica za podršku u postupcima u kojima se odlučuje o vršenju roditeljskog prava pokazala se kao veoma korisna”, kazala je Delić.
Sud može, kako bi zaštitio interes djeteta, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti, do okončanja brakorazvodne parnice, odrediti jednu ili više privremenih mjera.
“Najčešće privremene mjere su one u kojima se odlučuje o doprinosu na ime izdržavanja djeteta, kao i o kontaktu djeteta i roditelja, a sve u odnosu na roditelja sa kojim dijete ne živi. Privremene mjere traju do pravosnažnog okončanja postupka”, pojašnjava Delić.
Prilikom utvrđivanja roditeljskog prava, ističe Delić, cijeni se i mišljenje djeteta, i to kako precizira, dijete starije od deset godina može izraziti mišljenje neposredno pred sudom, dok ono koje je navršilo 15 godina života i koje je sposobno za rasuđivanje može odlučiti sa kojim će roditeljem živjeti.
“U tom slučaju će sud donijeti odluku u skladu sa željom djeteta, osim ako je to suprotno njegovom najboljem interesu. Pri tome sud uvijek vodi računa da li je dijete izrazilo želju po slobodnoj volji, konsultujući predstavnike Centra za socijalni rad ili druga stručna lica”, navodi Delić.
