Društvo Kako je živio čika Pero Ivanović

Priča o najvjernijem navijaču podgoričkog kluba: Bodrio Budućnost do posljednjeg daha

Od smrti legendarnog i najstarijeg navijača FK Budućnost Pera Ivanovića prošlo je skoro godinu dana, a nedavno je u centru Podgorice, gradu koji je mnogo volio i u koji je uvijek iz Kuča sa ponosom dolazio, osvanuo mural sa njegovim likom.

Navijači podgoričkog kluba-popularni Varvari odužili su se Peru Gavrovom više puta i to sa velikom zahvalnošću ističe i njegova ćerka jedinica Ljiljana Ivanović.

U razgovoru za CdM Ljiljana je ispričala emotivnu Perovu životnu priču, priču o ljubavi prema jednom klubu i gradu. Priču o dobrom suprugu, divnom ocu i domaćinu koji je bio satkan od čestitosti i poštenja. Čovjeku koji je ušao u legendu bodrivši klub sa tribina skoro 60 godina, nenametljivo, bez ikakve koristi i kalkulacija, koji zauzvrat nije dobio ništa a opet je, na kraju, imao sve.

“Moj otac nije živio u gradu, nije bio gradsko dijete i to je još jedan raritet koji je fascinantan za mnoge koji čuju priču o njemu kao navijaču Budućnosti. Živjeli smo na porodičnom imanju na selu, bio je veliki radnik i vrijedan domaćin. Držali smo stoku, gajio je vinovu lozu koja je bila njegova druga ljubav i strast, poslije Budućnosti, naravno. Što bi naš narod rekao, bio je seljak čovjek, a krasilo ga je i to pravo seljačko poštenje”, započinje priču Ljiljana.

Nijesmo mogli, a da je ne pitamo za anegdotu da je života propustio samo dvije utakmice, kad mu je majka umrla i kada je bio u vojsci. Perova čuvena izreka je skoro pa ušla u legendu:”Ko ne voli Budućnost za mene je neprijatelj”.

“Sve je to živa istina. U našoj kući nije se smjelo reći ništa protiv Budućnosti. Jednom se zadesilo da su mu neki rođaci u kući rekli: A makse đede, kakva Budućnost to više nije klub ko što je nekad bio, sad su sve neka đečina. Samo im je rekao, onako po naški i po kučki: Ili vi izađite izvana, ili ću ja”, prisjeća se ona.

Ljiljana je preko društvenih mreža saznala za mural sa likom njenog pokojnog oca. Pošto nije znala lokaciju, sa novinarkom CdM-a otišla do mjesta gdje se nalazi mural-i nije krila suze.

“Mnogo mi nedostaje, bio je nježan otac i nimalo strog. Dva puta sam ga u životu pitala: Tata, koga voliš više, mene ili Budućnost? Oba puta sam dobila odgovor-A neka, čoče, nemoj me to pitat’!”, kroz smijeh priča Ljiljana.

Iz poprilično udaljenog sela u Kučima-Donje Vrbice čika Pero je išao do stadiona pod Goricom skoro 11 kilometara. Uglavnom je išao pješke, ponekad autobusom, kako se kad snalazio.

“Za njega nije bilo prepreka. Poslije rada u polju, prvo se umije, sredi, obuče, ruča i pravac na stadion. Nije mu smetala ni kiša, ni vjetar, jednostavno morao je da pođe na utakmicu i tu se završavala sva priča. Ja i majka smo strepile od brige, čekajući ga po nevremenu i gledajući kad će da naiđe neki autobus. Pričao mi je da je posebno vatreno navijanje bilo kada su igrali sa FK Sloboda iz Tuzle. Tada Budućnost nije ušla u kvalifikacije u Prvu saveznu ligu, a atmosfera je bila toliko usijana da je pričao da ne zna kako je izvukao živu glavu”, priča Ljilja.

Pamtio je čika Pero svakog fudbalera i trenera Budućnosti. Kad je u 75. godini doživio moždani udar postao je jako emotivan i često je plakao jer nije više bio u mogućnosti da svoj klub prati sa tribina.

“U neka davna vremena se bukvalno peo po drveću kako bi gledao utakmicu. Tu ljubav prema Budućnosti mu je prenio stariji brat i tako je sve to krenulo. Kasnije, kad je ostario znao je među prvima da dođe na tribine i tako sam sjedi i čeka navijače da se okupe”, priča Ljilja.

Čika Pero nije imao prilike da se školuje. Njegova sudbina bila je da radi na selu, što je i ostavilo traga na njegovom licu i radničkim rukama koje su bile pune žuljeva.

“Nikad nije pušio, pio, to ga nije zanimalo, jedino što je bio zaista veliki gurman. Dok je bio u bolnici govorio mi je: Samo neka mi produže propusnicu na još godinu dana, valjda ću uspjeti da pođem još koji put”, prisjeća se čika Perova ćerka.

Velika ljubav prema supruzi Velici

Svoju suprugu i Ljiljinu majku Veliku Pero je upoznao u menzi dok je radio kao radnik Stambenog preduzeća. Velika je tamo radila, a Pero se, kako kaže Ljilja, odmah zaljubio u nju.

“Moj otac nije bio lijep čovjek, ali je bio harizmatičan. Nalaktio bi se na šank i ostalim radnicima je govorio “Neću da me niko usluži osim Velika”. Onda joj je rekao: “Ili ću uzeti tebe, ili pravac u Moraču”. Mojoj majci je to bilo smiješno, jer je bila malo starija od njega i nije ni imala na umu da se udaje. Već zagazila u 32. godinu, za svakog je u tadašnje vrijeme bila baba-đevojka, ko će se tad udavati. Ali, ipak na kraju je pristala”, priča Ljiljana.

Foto: Goran Boričić

Velika je bila iz Lješanske nahije, ali je tada sa porodicom živjela u Podgorici. Pravac iz Stare Varoši u Donju Vrbicu, pa kako Bog da.

“Majka mi je bila jako pobožna žena, toliko da su joj se svi u selu smijali zbog toga. Zaista je bila prirodna ljepotica, nije ni čudo bilo tati što se zaljubio u nju. Tolike godine braka i nijednom se nijesu posvađali”, sjeća se Ljiljana.

Težak život u Donjoj Vrbici nije ih nikad pokolebao. Ivanovići su radili su i stvarali, što se kaže, od jedne kašike.

“Uvijek smo imali koliko treba i nikada nijesmo bili gladni. Ja sam godinama nezaposlena, a otkako su roditelji umrli sve je postalo teže. Tatina strast bila je sport i tu mi je ljubav prenio. Volim ovaj grad, a više od svega volim Budućnost i beskrajno sam zahvalna Varvarima na svemu što su uradili za mog oca”, zaključuje Ljiljana.

Aleksandra Bošković

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
NKL
Gost
NKL

Moj pokojni ujak, Niksicanin, bio je veliki navijac Buducnosti. Druzio se sa nekim Podgoricanima i zavolio Budbucnost. Volio je i Sutjesku naravno. Nekad je tak nesporni rivalitet bio stvar vitestva. Ali, tada su u Niksicu zivjeli Niksicani a u Podgorici Podgoricani.

Lili
Gost
Lili

Super ajde vozi

NKL
Gost
NKL

Ovo je skoro epska prica o ljubavi prema klubu, ranije rekoh postovanje do neba. Sporno je pretjerivanje novodoslih Podgoricana, kakve Oni veze imaju sa duhom stare Podgorice.

Lilly
Gost
Lilly

Divna prica o iskrenom navijacu (samo postoji padezna greska kod vlastite imenice loja i u dativu treba da glasi Veliki).
Zanimljiva i dirljiva prica. Bilo bi lijepo kada bi neko pomogao njegovoj kcerki Ljilji da se zaposli jer vrijedno je, godinama, radila u “Pobjedi” kao sekretarica. I ona je jedna divna djevojka koja je ocito naslijedila sve osobine svog oca.

Куч
Gost
Куч

Љиља је дивна особа, знам је лично.

Titograd
Gost
Titograd

Čika Pero, legendo, neka ti je vječna slava i hvala od nas koji volimo Titograd, Podgoricu i BUDUĆNOST!!!

majstor
Gost
majstor

to je ljubav prema klubu, postoji jos jedan vjerni navijac Simo Radulovic iz bloka V, cak je dobio zahvalnicu of Fk Buducnosti ima 94 god, i dalje ide na utakmice, ali vise na kosarku zbog zatvorenosti dvorane ipak godine su to

Kiks
Gost
Kiks

I meni zasuzise oci. Kakav protraceni zivot…

samo kažem...
Gost
samo kažem...

Ti si ga protraćio kad si se rodio…

Spojsisnajs
Gost
Spojsisnajs

Meni se vise cini da je tvoj protracen vec sad a cika pero spokojno lezi sa salom buducnosti. Poz

Ultra pg
Gost
Ultra pg

Svi koji ne vole buducnost su za mene neprijatelji! Zivis legendo!!!

aaaaa
Gost
aaaaa

Sjajan tekst. 🙂

Sasa
Gost
Sasa

E gledaj ovome ćirilice ,Lj naopako !

varvar stari
Gost
varvar stari

Zasuzise mi oci.Od kako sam poceo da idem na stadion,a to je bas davno bilo,znam za harizmaticnog ljubitelja fudbala i Buducnosti Cika Pera.Ovaj tekst ce ganuti svakog navijaca(a nas navijace Buducnosti koji smo poznavali ovakvog covjeka i rasplakati),jer u danasnjem svijetu ovakvy ljubav,strast i pozrtvovanje prema necemu,uz to bez i malo koristi,malo ljudi ima.Iz primjera ovog covjeka dosta mozemo o… Više »

Lljiljana
Gost
Lljiljana

Sta da kazem vrhunski tekst.Da komentarisem ljubav mog oca prema Fk Buducnosti poznato vecini u ovom gradu.Hvala portalu Cdm .Hvala novinarki Aleksandri Boskovic na vrhunski odradjenom tekstu.Prijateljima gradjanima na komentarima.Moj otac je moj zivot moj ponos tome je doprinijela podrska Varvara Kluba glavnog grada.Hvala svima.Pisem suzama ..Hvala svima.

PG_081_
Gost
PG_081_

Hvala tvom ocu što je pokazao da ne postoji prepreka da se bude uz voljeni tim do zadnjih dana… Ako je ko zaslužio ovaj grafit, onda je to svakako on! Veliko poštovanje! Jedan je čika Pero! Živjela!

PG_081_
Gost
PG_081_

Hvala tvom ocu što je pokazao što je bezuslovna ljubav, i da nema prepreka da se bodri voljeni tim do zadnjih dana… Ako je ko ovo zaslužio onda je to on! Veliko poštovanje! Svako dobro.

Mrkelja
Gost
Mrkelja

Kakva divna prica.Veliko postovanje za vjernog navijaca,neka mu je vjecna slava i hvala.

e sad
Gost
e sad

Bas lijep tekst i prica, e ovakve stvari cine jedan klub institucijom.. ovo se jedino moze naci jos u Engleskoj.. Neka vanvremenska kopca.. Cika Pero.. Slava Mu. Milos K.

Nije bitno
Gost
Nije bitno

E, ovo je navijač. Ko Španac Manolo i ostale legende. Makar je imao prilike da prati Budućnost kad je bilo puna talenata u SFRJ, i jedan od najboljih domaćina protiv bilo koje ekipe SFRJ, i kad je atmosfera bila za pamćenje, a posjeta na utakmicama vrhunska. Mi mladji ništa ili skoro ništa od toga vidjeli nismo, a i teško da… Više »

Šćepan majušni
Gost
Šćepan majušni

Fenomenalan tekst o ljudini na žalost danas tako dobrih ljudi skoro i nema svaka mu čast !

russ
Gost
russ

U Nikšiću najverniji navijač Sutjeske bio je pokojni Milan Nikolić, takodje dobar i pošten čojek… Veliko poštovanje za ova dva čovjeka.

NKL
Gost
NKL

Veliki naklon ovakvoj legendi od jednog Niksicanina i navijaca Sutjeske.

Viral
Gost
Viral

Vjecna ti slava,dovijek zivis imao si se ra’ sta i roditi!

ReljaK
Gost
ReljaK

Stvarno za postovanje! Neka mu je laka crna zemlja. Volio bih da jedna ulica u Podgorici nosi njegovo ime.

Pravnik
Gost
Pravnik

Iliac koja vodi na ulaz u stadion!

CG NY
Gost
CG NY

Udarise suze na oci citajuci ovo! Podgorica Podgoricanima! Neka ti je laka crna zemlja stari!

Boban
Gost
Boban

Poznavao sam cika Pera,to je pravi navijac,to je ljubav prema klubi bez ikakvog interesa.

BogdanS
Gost
BogdanS

Samo jedan klub,samo jedan grad!
Samo BUDUCNOST!!!
Hvala čika Pero!

Zoran
Gost
Zoran

Tekst za desetku, a cika Pero naš treba da nas nauci ko nam je blizi i koga treba da volimo, ovakvi Ljudi ne smiju da se zaborave!

BATO
Gost
BATO

Pero Ivanovic je bio najposteniji gradjanin CG

Gile
Gost
Gile

Veliki naklon…rijetkost za naše prilike.
Odanost i ljubav!

Grga
Gost
Grga

PERO GAVROV LEGENDA

Damir PG
Gost
Damir PG

Kakva priča…zasuziše mi oči…
Nazalost,mislim da je sve manje ovakvih ljudi koji vole ovaj grad i Buducnost na prvom mjestu.
Meni lično je nepojmljivo biti Podgoricanin a navijati za druge klubove. Bez obzira sve,treba znati odakle si,da svakodnevno prolazis pored tog stadiona,da su ti tu rodjena djeca…i prirodno je da ih od malih nogu učiš da navijaju za Buducnost.

Erdal
Gost
Erdal

Sjajan tekst. Licnosti poput cika Pera prisutni su i dalje ali samo na dva stadiona. Par njih Pod Goricom i par njim Kraj Bistrice. To su ljudi koji prate ova dva kluba od pedesetih godina do danas. Cudo su bili Buducnost i Sutjeska za odrastanje u Podgorici i Nikšiću. Poslije njih mislim da se nije razvila nijedna drustvena institucija razonode… Više »

CrniUmor
Gost
CrniUmor

Veliki naklon!!!

prekomoracki
Gost
prekomoracki

jedan je cika pero!

Max
Gost
Max

Jedna je i najbolja,BUDUĆNOST!!!

Ivan
Gost
Ivan

Bravo! Ovo se cita sa uzitkom! Sve Vam c’talo! Jos ovakvih tekstova! To su bila vremena…

Send this to a friend