Dimitrije Makrides bio je prvi stalni ljekar u Nikšiću, pišu Novine Nikšića. On je poticao iz stare nikšićke porodice Makrides – Makrid, koja se doselila u Nikšić 1859. godine.
Prema podacima nekih istoričara crnogorskog saniteta, on je kao turski vojni ljekar zarobljen prilikom oslobođenja grada 1877. godine.
Ovu tvrdnju demantuje kasnije pronađeni dokument iz arhive Ministarstva unutrašnjih poslova iz 1880. godine pod koji se navodi da je Makrides bio iz Atine.
“Gospodinu Ministru unutrašnjih poslova G. Vojvodi Mašu Vrbici na Cetinje, Gospodine Ministre, Njegovo je Visočanstvo premilostivi Gospodar zimus ove godine blagoizvolio ukazati Njegovu Vladalačku blagonaklonost braći Makrid ovdašnjijem trgovcima: Jovanu, Kosti i Špiru Maćedoncima – te im je darovao u Nikšiću: kuću, dućan i baštinu za njine vojničke vrline i odanost spram Gospodara i domovine za vrijeme ovoga ustanka i rata protiv Turaka. Suviše im je milostivi Gospodar dao nalog da Makridi pozovu svoga brata Dimitrija iz Atine kad medicinu svrši, da ga postavi za doktora u Nikšiću – koje su i učinili, i ovog dana je Dimitrije došao na poziv svoje braće i njina predloga svršivši medicinu u Atini. Usljed ovoga po nadležnosti Vama, a po našoj dužnosti, G. Dimitrija upućujemo Vama, ujedno Vas moleći da izvolite Gospodaru izjaviti o Njegovom Visokom nalogu odnosno braće Makridi”, piše u dokumentu.
Makrides je pored stalne službe u Nikšiću, odlazio po naređenju iz Ministarstva u toku 1880. da liječi oboljele od tifusa i malarije u Zagarač, Komane i Zetu. Sljedeće 1881. godine išao je u Pivu i Drobnjak da liječi oboljele.
Ovaj ljekar je u junu iste godine napustio Crnu Goru i otišao u Bugarsku, a zatim u Carigrad, gdje je umro 1901. godine.
Odlaskom doktora Makridesa, Nikšić je ostao bez stalnog ljekara.
Poslije oslobođenja, Nikšić naseljavaju poletni i borbeni građani sa katunsko – hercegovačkog i krivošijskog krša koji brzo pokreću privredni, prosvjetni i kulturni razvoj.
Nikšić je tad počeo da se obogaćuje tekovinama evropske civilizacije, a jedna od tih tekovina je i osnivanje stalne gradske bolnice “Knjeginja Zorka“.
Prve vijesti o pokretanju inicijative za osnivanje Nikšićke bolnice nalazimo u “Glasu Crnogorca“ broj 28 od 21.07. 1885. godine.
Odlukom Ministarstva unutrašnjih djela Knjaževine Crne Gore u čijem je sastavu bilo sanitetsko odjeljenje, otvorena je Nikšićka bolnica 11. decembra 1887. godine. Dobile je ime “Knjeginja Zorka“ najstarijoj kćerki knjaza Nikole, koja se 1886. godine udala za kneza Petra Karađorđevića, budućeg kralja Srbije.
Bolnica, smještena u adaptiranoj zgradi bivše turske vojne kasarne koja je srušena za vrijeme Drugog svjetskog rata, nalazila se sjeverno od današnje bolnice, u Rastocima. To je bila druga stalna bolnica u staroj Crnoj Gori, dok je kao što je poznata prva bolnica u Crnoj Gori bila bolnica “Danilo I“, osnovana 1873. godine.
Bio je turski vojni ljekar ali to ne odgovara pa je bolje da slozimo neku priču koja nam bolje zvuči pa eto npr. ni Ivan beg Crnojevic nije bio beg jer nam ne odgovara kao što šta iskrivsmo i pisasmo kako nam odgovara a ne kako je zapravo bilo! Samo tako….
Sta im dodje gunja makrid?
dođe im omaraka
Potomak, dobri Gunja!