Društvo

Rakočević: Naučiti djecu da prepoznaju opasnost i da pravilno reaguju

Ilustracija

U svijetu se, iz godine u godinu, registruje rast broja krivičnih djela izvršenih na štetu djece, a slučaj navodnog pokušaja otmice, koji se desio prije nekoliko dana, predstavlja test za sve roditelje i društvo o tome koliko smo kvalitetno edukovali najmlađu populaciju, ocijenio je kriminolog Velimir Rakočević.

On je, za Gradski portal, kazao da su djeca danas više nego ikada ranije izložena brojnim opasnostima.

Neophodno je, dodaje, pojačati zaštitu najmlađih od viktimizacije, razvijati socijalno kognitivne vještine i podići kvalitet interakcije između djece, roditelja i okoline.

„Kada je riječ o ovim izazovima, prvo pravilo je da dijete ne ulazi u tuđe vozilo bez dozvole roditelja, te da nipošto ne stopira i ne vozi se sa nepoznatim osobama, kao i da ne dozvoljava da ga nepoznata lica fotografišu”, kazao je Rakočević.

Dijete mora biti edukovano da prepozna opasnost i pravilno reaguje u slučajevima napada, pokušaja otmice i slično.

,,Pravilo je da dijete nigdje ne ide bez pratnje roditelja, ili osobe od povjerenja. Djetetu treba staviti do znanja da je opasno dopisivanje sa nepoznatim osobama, te da im ne smije otkrivati identitet, činiti dostupnim adresu, broj telefona i slično. Moramo ih naučiti da prepoznaju opasnosti, jer ćemo na taj način smanjiti mogućnost viktimizacije. U cilju zaštite djece od opasnosti, ključna stvar je preveniranje pojave faktora rizika”, ističe Rakočević.

Djeca nijesu bezbjedna i potrebno je, kaže, mnogo više raditi na njihovoj zaštiti od brojnih oblika fizičkog, psihičkog, seksualnog i svakog drugog nasilja.

Rizik predstavlja i odsustvo digitalne bezbjednosti, budući da su djeca svakodnevno izložena opasnostima zbog nepravilnog korišćenja interneta.

Faktori rizika koji se odnose na ličnost djeteta ili njegovo okruženje vrlo često djeluju udruženo.

,,Brojni faktori rizika kojima su svakodnevno izložena često kompromituju pravilan razvoj djece i mladih, što za posljedicu ima poremećaje u ponašanju, odnosno probleme u njihovom razvoju. Od unutrašnjih faktora rizika ističu se konstitucionalni hendikepi, emocionalna nezrelost i neregulacija, kao i nisko samopoštovanje, neizgrađene radne navike i sposobnosti”, kaže on.

Od spoljašnjih faktora, navodi, važno je istaći porodične okolnosti.

,,Nepovoljni porodični odnosi podrazumijevaju zlostavljanje djece, stresne životne događaje, porodičnu dezorganizaciju, konflikte, redukovanu emocionalnu povezanost djece sa roditeljima i trajno poremećenu komunikaciju u porodici. U faktore rizika spadaju i interpersonalni problemi — kao što su identifikacija sa delinkventima, što generiše kriminalizaciju djeteta — zatim otuđenost, izolacija i odbačenost od vršnjačkih grupa, problemi u školi, dezorganizovano društvo i slično”, zaključio je Rakočević.

Send this to a friend