Šehović: Već gotov dio digitalnih udžbenika

Prosvjetni radnici su jedni od heroja krize sa koronavirusom. U to valjda, više niko ne sumnja. Ostavljati svoje porodice u jeku epidemije da biste se izložili sudu javnosti i učinili sve što je do vas, je, bez pretjerivanja, podvig. I ne samo to. Oni su, ovim projektom i komunikacijom na daljinu sa đacima, po prvi put zapravo iznijeli na vidjelo i roditeljima i čitavoj javnosti obim i značaj svog posla, kaže u intervjuu Pobjedi ministar prosvjete Damir Šehović. Ističe da je sada siguran da niko neće govoriti da je to lak posao sa par časova dnevno i tri mjeseca godišnjeg odmora.

S obzirom na veoma nepogodnu zdravstvenu situaciju, kao i nemogućnost da predvidimo koliko može trajati epidemija korone, da li je crnogorski obrazovni sistem spreman da se naredna školska godina započne onlajn predavanjima?

ŠEHOVIĆ: Crnogorski obrazovni sistem se nada redovnom početku godine, a spreman je za svaki scenario. Naime, u prvom kriznom periodu, u kome smo bili mnogo nespremniji na ono što nas čeka nego sada, pokazali smo da u svega nedjelju dana možemo da napravimo sasvim solidno premošćavanje.Dodaću i da smo u par nedjelja sproveli ne samo #UčiDoma, već i organizovali nevjerovatan e-upis na tri nivoa obrazovanja: vrtići, osnovne škole i srednje škole. A kako smo, za svega par nedjelja, postavili te platforme, dovoljno govori i činjenica da je u vrtiće upisano preko 23.000 djece bez ikakvih većih problema. Upis u osnovne škole za oko 7.000 prvaka takođe je protekao odlično, kao i prvi rok upisa u srednje škole za oko 7.000 polumaturanata. Što znači da, u svakoj eventualnoj novoj situaciji, do koje, nadam se, ipak neće doći, imamo i znanje i infrastrukturu. Ili, da budem još precizniji: imamo plan podrške za loš scenario, ali se spremamo za dobar.

Kako ocjenjujete dosadašnji učinak projekta ,,Uči doma“. Da li je ovim projektom nastavljen kontinuitet kvalitetnog nastavnog procesa?

ŠEHOVIĆ: Čini mi se da svi zaboravljaju da je #UčiDoma urađen za sedam dana, kao odgovor na krizu. A činjenica da svi to zaboravljaju i gledaju ga kao unapređenje sistema, dovoljno govori o tome koliko je kvalitetan on bio: preko svih očekivanja, kada uzmemo u obzir okolnosti i vrijeme u kome je pripreman.

Dakle, nijesmo pripremali #UčiDoma mjesecima i godinama, već nekoliko dana, u namjeri da održimo sistem i pomognemo mu da ,,preživi“, a dobili smo nešto za što imamo konstantne zahtjeve da se u nekom obliku nastavi, paralelno sa naravno redovnim školovanjem. Da ne govorimo o tome da smo bez ikakvih problema uspjeli da održimo i maturske i polumaturske ispite, iako je i tu bilo rezervi.

Kad uzmete u obzir i iskustva mnogih drugih država u ovim potpuno novim okolnostima, zaiste nemamo čime da budemo nezadovoljni, a mi jesmo vrlo samokritični. Pokazalo se da sistem nije ni trom niti nevoljan za promjene. Pokazalo se da se u rekordnim rokovima možemo organizovati. Pokazao se takođe kvalitet rada prosvjetara. Konkretno: Za nedjelju dana je uspostavljena #UčiDoma platforma za učenje na daljinu sa oko 1.700 snimljenih predavanja iz 17 predmeta na tri kanala, u čijem snimanju je učestvovalo oko 200 nastavnika iz 35 škola. Preko 80 odsto građana gledalo je #UčiDoma sadržaje. Otvoren je i vebsajt sa oko 400.000 posjeta, Jutjub kanal sa tri miliona pregleda, i aplikacija #UčiDoma sa svim materijalima sa oko 10.000 preuzimanja. Većina roditelja, prema istraživanju IPSOS-a i UNICEF-a, zadovoljna je kako su škole i vrtići reagovali na krizu. Oko 75 odsto srednjoškolaca cijeni da su #UčiDoma predavanja izuzetno korisna, dok 87 odsto srednjoškolaca cijeni da su nastavnici bili zainteresovani za korišćenje #UčiDoma materijala. Unija srednjoškolaca je podržala #UčiDoma projekat. Što je definicija uspješnog kriznog projekta, ako ne podaci gore?

Epidemija kovida-19 je bila veoma izazovna za sve crnogorske građane. Crnogorski nastavnici su prvi put morali pripremiti i snimiti sate i sate edukativnog materijala kako ne bi trpio obrazovni proces. Dokazali su da su spremno savladali ovaj izazov. Možemo li u budućnosti očekivati poboljšanje materijalnog statusa prosvjetnih radnika?

ŠEHOVIĆ: Prosvjetni radnici su jedni od heroja krize sa korona virusom. U to valjda, više niko ne sumnja. Ostavljati svoje porodice u jeku epidemije da biste se izložili sudu javnosti i učinili sve što je do vas, je, bez pretjerivanja, podvig. I ne samo to. Oni su, ovim projektom i komunikacijom na daljinu sa đacima, po prvi put zapravo iznijeli na vidjelo i roditeljima i čitavoj javnosti obim i značaj svog posla. Sada, siguran sam, niko neće govoriti da je to lak posao sa par časova dnevno i tri mjeseca godišnjeg odmora.

Nama, u Ministarstvu prosvjete, nije bio potreban ovaj projekat da bismo to shvatili. Znate i sami da su od ove godine povećane plate prosvjetnim radnicima, u okviru realnih mogućnosti. Znate isto tako da je uspostavljen Fond za kvalitet i talente sa značajnim finansijskim nagradama, od kojih skoro pola ide u ruke nastavnika. Upoznati ste i sa činjenicom da smo, otkad sam došao na čelo prosvjete, konstantno povećavali izdvajanja za stambene potrebe zaposlenih u prosvjeti kroz zadrugu ,,Solidarno“, pa smo sa 450.000 eura godišnje, sad došli na 700.000 godišnje. Prosvjeta je veliki sistem sa skoro 14.000 zaposlenih, a mi uvijek insistiramo na sistemskim rješenjima. Ona su bolja, kvalitetnija, ali i, uzevši u obzir broj zaposlenih, imaju veće implikacije na budžet. Ipak, i pored toga, uvijek smo uspjevali da napravimo novi korak naprijed kada je riječ o njihovom statusu, a tako će biti i ubuduće, tu nema sumnje.

U kojoj su fazi planovi u vezi sa digitalizacijom i što ona tačno podrazumijeva?

ŠEHOVIĆ: Uvijek na početku volim da istaknem da je digitalizacija sve suprotno od pasivizacije djece. Ministarstvo prosvjete nije toliko površno da djecu ostavi pred računarima i to nazove digitalizacijom. Digitalizacija je zapravo proces buđenja njihove mašte i kreativnosti kroz bolje i interesantnije predstavljanje gradiva. Dakle, ne smijemo imati pogrešanu percepciju digitalnog. Od digitalnog možemo da napravimo nešto u što će naša djeca bježati, a na što mi nećemo imati nikakav uticaj, ili pak nešto gdje ćemo ih spremni dočekati na način što ih nećemo pustiti da sami lutaju cyber-prostorom, već ćemo u njemu ponuditi znanje, na njima blizak način.

Digitalizacija, kako je mi planiramo, ide u pravcu stavljanja tačke na puko reproduktivno učenje, a u fokus stavlja istinsko razumijevanje materije. Da budem precizan: ne može biti isto kad djetetu kažete da nauči kako se iz sjemena razvija biljka, i kad , pored teorijskog dijela, pred sobom dobije potpuno realnu simulaciju procesa, sa preciznim objašnjenjima. Isto tako, biće mu teško da percipira ulogu i način funkcionisanja centralnog nervnog sistema, a da to jasno i tačno ne vizuelizuje. To je ono o čemu govorimo kad pominjemo digitalizaciju.

Dakle, digitalni udžbenici će biti besplatna dopuna osnovnoj literaturi, ne naravno i njena zamjena, koja će omogućiti djeci da razumiju, a ne samo reprodukuju. Anesteziranje djece od stvaralačkih i kreativnih nagona, koji su produkt istinskog razumijevanja neke materije, zaista je zločin. To nećemo dozvoliti, jer se obrazovanjem bavimo suštinski, a ne formalno. Zato, kad sve svedemo, drago mi je da mogu da vam saopštim da smo već uradili dio digitalnih užbenika, te da ćemo ih, zajedno sa kompletnim konceptom, ubrzo, u narednih nedjelju-dvije, predstaviti javnosti.

Pritom, nije zanemarljiva ni činjenica da se čitava priča u vezi sa digitalnim udžbenicima isplanirala i sprovodi se u saradnji sa M:tel-om i sa najvećim svjetskim i evropskim izdavačkim kućama Klett, Natonal Geographic, BBC, Discovery, sa nula eura troška iz državnog budžeta. Osim naravno za samo infrastrukturno opremanje škola kojim će dočekati digitalne udžbenike, a koje je samo po sebi značajna investicija.

Skoro četiri godine ste na čelu ovog resora. Jeste li zadovoljni postignutim, je li moglo više?

ŠEHOVIĆ: Ja sam realan i samokritičan čovjek. Osim toga, volim da govorim samo o onome što znam. Upravo zato konačan sud ostavljam naravno građanima, a ja volim ne da dajem sud o rezultatima, već o uloženom trudu i kažem: radili smo najbolje i najviše što smo mogli i ja i čitav tim u Ministarstvu prosvjete. A sama činjenica da smo dali svoj maksimum, je, rekao bih, vrijedna sama po sebi.