Šta crnogorski đaci znaju o seksu?

Crna Gora je, u pogledu zastupljenosti seksualnog obrazovanja, daleko ispred svih zemalja u okruženju, smatra načelnik Odsjeka za istraživanje i razvoj obrazovnog sistema u Zavodu za školstvo, Radoje Novović, dodajući da se ta ocjena ne odnosi na srednje stručne škole.

“Mislim da se mladima, adolescentima, u Crnoj Gori pruža dovoljno prostora za adekvatno zastupanje seksualnog obrazovanja u našem kurikulumu”, kazao je Novović agenciji MINA.

U Udruženju studenata Medicinskog fakulteta MoMSIC, međutim, smatraju da seksualno obrazovanje treba da bude obavezan nastavni predmet u osnovnim i srednjim školama, a edukaciju da sprovode ljudi koji se bave medicinom i imaju odgovarajuće znanje iz te oblasti.

Predstavnik tog udruženja, Slaven Jovanović, ocijenio je da je seksualno obrazovanje u Crnoj Gori tabu tema.

“Iako živimo u 21. vijeku, zablude u vezi sa seksualnim vaspitanjem i dalje postoje“, kazao je Jovanović agenciji MINA.

Novović je pojasnio da, pored predmetnih programa redovne i izborne nastave, kao što su Biologija i Zdravih stilova života u osnovnoj školi kao i u gimnaziji, postoji i međupredmetne oblasti.

One su, kako je kazao, sadržane u dokumentu pod nazivom Okvir za kroskurikularno uvođenje sadržaja održivog razvoja u crnogorski obrazovni sistem za osnovne škole i međupredmetne oblasti u gimnaziji.

“To su, zapravo, međupredmetne oblasti koje su nastavnici dužni da u okviru svojih predmeta realizuju. Jedna od tih međupredmetnih oblasti je i Zdravstveno vaspitanje i obrazovanje kroz koje je prepoznato i područje seksualnog obrazovanja”, precizirao je Novović.

On je dodao da, na kraju, u svakom predmetnom programu postoji slobodni dio od 15 do 20 odsto, gdje svaki stručni aktiv i nastavnik može autonomno uvrstiti sadržaje koji su od značaja za holistički razvoj ličnosti svakog učenika, pa i sadržaje seksualnog obrazovanja.

“Prema tome, naš obrazovni sistem nudi mnogo mogućnosti, samo ih treba iskoristiti. U pogledu zastupljenosti seksualnog obrazovanja mi smo daleko odmakli svim zemljama u okruženju”, smatra Novović.

Ta ocjena se, kako je pojasnio, odnosi na osnovno i opšte srednje obrazovanje, odnosno gimnazije.

“Što se tiče srednjih stručnih škola takva ocjena se ne može dati, jer su kod njih izborni predmeti u funkciji zanimanja i nema mnogo prostora za ovakve sadržaje. Mali izuzetak su međupredmetne oblasti Zdravi stilovi života, gdje se prepoznaje i seksualno obrazovanje, ali ne u svim obrazovnim područjima”, kazao je Novović.

On je rekao da su u gimnazijskom obrazovanju sadržaji, odnosno ciljevi seksualnog obrazovanja, u direktnoj ili indirektnoj vezi sadržani u predmetnim programima redovne i izborne nastave Psihologija, Građansko obrazovanje, Medijska pismenost, Biologija i Zdravi stilovi života.

U osnovnoj školi se, kako je pojasnio, sadržaji seksualnog obrazovanja mogu naći u predmetu Biologija u devetom razredu i u Zdravim stilovima života u osmom i devetom razredu.

“Što se tiče srednjih stručnih škola, seksualno obrazovanje je zastupljeno u predmetnim programima Psihologija, Biologija i Sociologija“, dodao je Novović.

Upitan da li smatra da seksualno obrazovanje treba uvesti kao obavezan nastavni predmet u školama, on je kazao da će na to pitanje „odgovoriti sistemski, a ne u stilu može ili ne može“.

„Na osnovu analize podnesenih različitih inicijativa na ovu temu, konstatovali smo da je sadržaj prijedloga za uvođenje obavezne predmeta o seksualnom i reproduktivnom zdravlju u sistem obrazovanja zasnovan na detaljnoj analizi aktuelnih pristupa seksualnoj edukaciji, i da može da doprinese opštim ciljevima obrazovanja u našim školama“, kazao je Novović.

Kako je naveo, crnogorski sistem obrazovanja je identifikovao i primijenio nekolika pristupa seksualnoj edukaciji u osnovnoj i srednjoj školi.

„Ono što želimo da naglasimo jeste da ćemo nastaviti da razvijamo, primjenjujemo i evaluiramo pristupe, i da nam je u tom procesu dobrodošla i dragocjena saradnja i dijalog sa svim zainteresovanim stranama“, rekao je Novović.

Prema njegovim riječima, koncept prožimanja cjelokupnog školskog programa ciljevima seksualnog obrazovanja, praksa je koja dugoročno donosi najveću i održivu korist po zdrav razvoj djece i mladih, ali je složen i višefazni proces.

„U cilju efikasnog uključivanja u naš kurikulum preporuka Savjeta Evrope iz marta 2000. godine, koje se tiču identifikovanja ključnih kompetencija neophodnih svakom pojedincu za lični razvoj, zaposlenje i aktivno učešće u društvenom životu zajednice, Zavod je izradio dokument Međupredmetne teme i oblasti u osnovnoj školi i gimnaziji“, kazao je Novović.

U tom dokumentu, kako je pojasnio, značajno mjesto je rezervisano za međupredmetnu oblast Zdravstveno obrazovanje i vaspitanje, a jedna od veoma važnih tema je oblast seksualnog obrazovanja mladih.

Novović je istakao da je seksualno obrazovanje i vaspitanje multidisciplinarno, jer nijedna pojedinačna oblast učenja ne pruža učenicima sva neophodna znanja, koja bi doprinosila zdravom razvoju djece i mladih.

Kako je naveo, odgovarajuća znanja i vještine moraju biti međusobno povezani, tokom procesa nastave, odnosno učenja, kroz sve pojedinačne predmetne i programe, kako bi se oni implementirali na efikasan način.

Novović je kazao da sve vještine/kompetencije, koje se žele kod djece i mladih razviti i održati u procesu seksualne edukacije, spadaju u domen takozvanih generičkih ili prenosivih vještina.

„One se razvijaju i u procesima nastave i učenja svih drugih predmeta, upravo zato što nastojimo da svako iskustvo učenja, u nastavi i vannastavnim aktivnostima, bude prožeto održivim i u budućem životu i radu primjenjivim ili prenosivim znanjima i vještinama“, precizirao je Novović.

Prema njegovim riječima, ciljevi programa/predmeta se prepliću, oni su komplemetrani, mogu se međusobno kompenzovati, pojačavati, podržavati, a sve u cilju održivosti i što veće primjenjivosti znanja i vještina.

„U takvom pristupu, nije realno očekivati da bi samo uvođenje čitavog predmeta, sa punim fondom časova, dovelo do rezultata“, kazao je Novović.

On je dodao da je jedna od mogućnosti implementacije ciljeva seksualnog obrazovanja i vaspitanja i kroz primjenu otvorenog kurikuluma.

„To znači da se u programima ostavlja prostor do 15 do 20 odsto ciljeva koje škola, u saradnji sa lokalnom zajednicom, može da planira i kasnije realizuje. Tako u predmetima kao što su Biologija, Zdravi stilovi života, Građansko vaspitanje, Građansko obrazovanje ili Pojedinac u grupi mogu planirati dodatni ciljevi seksualnog obrazovanja i vaspitanja“, pojasnio je Novović.

Ta mogućnost je, kako je kazao, ostavljena svim školama i predmetnim programima, odnosno nastavnici autonomno, prema vlastitim potrebama i procjenama učenika, mogu da implementiraju i određene ciljeve seksualne edukacije.

Na pitanje da li u školskom programu na nivou osnovnih i srednjih škola ima dovoljno relevantnih sadržaja o HIV-u, Novović je rekao da se o tome uči u Biologiji, kao i u predmetu Zdravi stilovi života, u kojem ima posebno područje – Odbrambeni (imunološki) sistem, zarazne bolesti i HIV/AIDS.

U gimnaziji se ta tema proučava u Psihologiji, Građanskom obrazovanju, Medijskoj pismenosti, Biologiji i Zdravim stilovima života, dok se u srednjim stručnim školama HIV izučava u Psihologiji i Biologiji.

„Takođe se HIV može izučavati kroz međupredmetne oblasti koje su sadržane u dokumentu pod nazivom Okvir za kroskurikularno uvođenje sadržaja održivog razvoja u crnogorski obrazovni sistem za osnovne škole i Međupredmetne oblasti u gimnaziji, kao i u srednjim stručnim školama kroz međupredmetne oblasti Zdravi stilovi života“, kazao je Novović.

Na pitanje da li imaju podatke o stavovima mladih i njihovih roditelja o tome, odnosno – da li postoji interesovanje da takvih sadržaja bude više, on je rekao da su imali smo nekoliko istraživanja o zadovoljstvu učenika osnovnih i srednjih škola sa reformom obrazovanja u osnovnoj školi i gimnaziji.

Prema riječima Novovića, cilj istraživanja Položaj učenika u nastavi je da se utvrditi kako učenici završnih razreda osnovne škole i gimnazije ocjenjuju svoju ulogu i položaj u školi.

Istraživanje Implementacija izbornih predmeta u osnovnoj školi i gimnaziji je, kako je pojasnio, imao za cilj da se utvrdi kako su implementirani izborni predmeti u osnovnoj školi I u gimnaziji.

„Rezultati istraživanja nijesu pokazali, bar kada se ocjenjuje statistička značajnost rezultata, da postoji dodatno interesovanje za ova područja, a što im obrazovni sistem ne nudi“, dodao je Novović.

Jovanović je naveo, mladi ne tako rijetko dobijaju informacije o seksualnom ponašanju iz nepouzdanih izvora, zato što porodica, a onda i društvo u cjelini, veoma malo pažnje posvećuju ovom važnom pitanju.

„Pošto se seksualno obrazovanje bavi velikim brojem pitanja kao što su seksualno ponašanje, seksualno prenosive bolesti, seksualnost i planiranje porodice, neobično je važno da sistem pruži adekvatnu edukaciju mladima, i to što je ranije moguće“, smatra Jovanović.

Usrednjim školama se, podsjetio je on, izučava predmet „Zdravi stilovi života“ koji se, između ostalog, bavi i pitanjima seksualnog obrazovanja.

„Međutim, pošto je ovo izborni predmet, mali broj časova je rezervisan za ovu temu, kojoj se ni ovdje ne posvjećuje dovoljno pažnje“, kazao je Jovanović.

On je upozorio da mladi sve ranije postaju seksualno zreli i aktivni, a nedovoljna informisanost vodi rizičnom ponašanju koje se adekvatnom edukacijom može eliminisati.

Jovanović je podsjetio da iskustva zemalja u kojima seksualno obrazovanje postoji kao obavezan predmet pokazuju da mladi kasnije postaju seksualno aktivni, da su odgovorniji prema svom i zdravlju svojih partnera, i da efikasno koriste sredstva za kontracepciju.

On je istakao da je najniža stopa maloljetničkih trudnoća ostvarena u zemljama koje imaju sveobuhvatne programe zaštite reproduktivnog zdravlja mladih.

„Zbog toga smatram da seksualno obrazovanje treba da bude obavezan nastavni predmet i u osnovnim i u srednjim školama, a pošto je riječ o važnom aspektu života, edukaciju treba da sprovode ljudi koji se bave medicinom i koji posjeduju odgovarajuće znanje iz ove oblasti“, kazao je Jovanović.

Upitan da li u školskom programu, na nivou osnovnih i srednjih škola, ima dovoljno relevantnih sadržaja o HIV-u, on je rekao da je najbolji odgovor na to pitanje podatak da je u Crnoj Gori zabilježen porast broja osoba inficiranih virusom HIV-a u odnosu na prethodnu godinu.

Prema riječima Jovanovića, nadležne institucije i veliki broj nevladinih organizacija sprovodi akcije u vezi sa HIV-om uglavnom oko 1. decembra, kada je Svjetski dan borbe protiv HIV infekcije, ali to, kako je naveo, očigledno nije dovoljno.

„Ozbiljnom pitanju kao što je HIV i AIDS treba posvetiti mnogo više pažnje, što podrazumijeva kontinuiranu edukaciju cjelokupnog stanovništva, a naročito u školama“, smatra Jovanović.

On je kazao da nema informacija o tome da li su u Crnoj Gori rađena istraživanja o tome kakve su navike mladih i da li oni dovoljno znaju o HIV-u i načinima zaštite.

„Međutim, pošto sam učestvovao u akcijama koje je organizovao MoMSIC, stekao sam utisak da ne postoji dovoljno znanja, kako o adekvatnom seksualnom ponašanju, tako i o HIV-u, bolesti koju izaziva ovaj virus i putevima prenošenja“, rekao je Jovanović.

On je naglasio i da većina mladih u Crnoj Gori ima stigmatizujući stav prema osobama koje žive sa HIV-om.

„To je još jedna potvrda da je edukacija jako potrebna, i da samo prave i pravovremene informacije mogu da utiču na smanjenje negativnih stavova i rizičnog ponašanja“, istakao je Jovanović.

On je dodao da MoMSIC, na čelu sa Komitetom za reproduktivno zdravlje, svake godine organizuje veliki broj aktivnosti u cilju edukacije u oblasti seksualnog obrazovanja, sa posebnim osvrtom na rizično ponašanje i smanjene stigme i diskriminacije u vezi sa HIV/AIDS-om.